BIVŠI GENERALNI DIREKTOR ĐUROVIĆ

Institutom godinama upravljaju političari kojima je važniji stav partije

On smatra da je radnicima Instituta, koji su, kako tvrdi, njegova najveća uzdanica i žrtva i koji su niskim platama i predanošću finansirali njegov razvoj, više stalo do te kompanije nego njegovim upraviteljima i državnim fondovima kao nezasluženim vlasnicima
64 pregleda 0 komentar(a)
Milorad Đurović, Foto: Građanski pokret URA
Milorad Đurović, Foto: Građanski pokret URA
Ažurirano: 13.02.2019. 23:47h

 Institut “Simo Milošević” se godinama dugoročno i svjesno urušava, zbog pohlepe građevinara za građevinskim zemljištem, ocijenio je bivši generalni direktor tog preduzeća, Milorad Đurović.

Đurović, koji je i dugogodišnji konsultant Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija (URA) za Herceg Novi, rekao je da bi odgovorni ljudi, kakvih u današnjem društveno-političkih elitama skoro i da nema, situaciju u Institutu jednostavno mogli opisati kao tragediju.

“Institutom godinama upravljaju političari kojima je važniji stav partije nego profesionalni odnos prema, u nas i mnogo šire, jedistvenoj instituciji”, rekao je Đurović agenciji Mina-business.

 On smatra da je radnicima Instituta, koji su, kako tvrdi, njegova najveća uzdanica i žrtva i koji su niskim platama i predanošću finansirali njegov razvoj, više stalo do te kompanije nego njegovim upraviteljima i državnim fondovima kao nezasluženim vlasnicima.

“Svakome je odavno jasno da se kompanija koja valorizuje mikro klimu, znanje, humanost profesije, stručnost osoblja i zasluženi međunarodni ugled očigledno godinama dugoročno i svjesno urušava zbog pohlepe građevinara za građevinskim zemljištem”, poručio je Đurović koji je na čelu Instituta bio od maja 1992. godine do kraja 1996.

 Komentarišući odluku Vlade da proda 56,4 odsto državnog akcijskog kapitala kompanije, britansko-američkoj grupaciji IWG, Đurović je ocijenio da se Institut ne prodaje strateškom partneru već dominantno građevinskim firmama.

”Konzorcijum se bazira na kompaniji koja gradi stanove za prodaju, veleprodajne i maloprodajne objekte. Tu nema čuvenih SPA kompanija iz Austrije, Njemačke, Češke, Italije ili Mađarske. Iz ponude se vidi da ovi kupci dominantno žele da grade i ruše“, rekao je Đurović.

IWG, kako je podsjetio, prvo gradi 55 kuća u parku Titove vile.

„Zamislite čuda, prva faza radova Titova vila i park oko nje. Oko druge faze i Dječjeg odjeljenja gradi se još neutvrđen broj kuća za prodaju na tržištu. U slučaju realizacije cjelokupnog investicionog plana imamo nevjerovatno povećanje kapaciteta sa 1,24 hiljade na čak 4,2 hiljade kreveta. Pitanje svih pitanja je zašto graditi nove kapacitete Instituta kada su i postojeći između 35 odsto i 38 odsto iskorišćenosti“, rekao je Đurović.

On je poručio da je jasno da to nije za pacijente nego za kupce vila i stanova.

”Gotovo sam siguran da će već prve ili druge godine građevinskih radova biti prekinut program liječenja norveških pacijenata. To je definitivno kraj Instituta. Nekome to nije nimalo važno“, kazao je Đurović.

Prema njegovim riječima, problemi Instituta su problemi cijelog društva, a to su neodgovornost, nestručnost, partitokratija i korupcija.

„Uz to i gramizivost pojedinaca čiji džepovi više nijesu beskrajno duboki već beskrajno probušeni. Nemoguće je na racionalan način tumačiti iracionalne stvari“, rekao je Đurović.

On je dodao da bi u nekom drugom, imaginarnom vremenu, neko, kao menadžmet Instituta na čijem je bio čelu, rješavao probleme definišući najprofitabilnije centre osnovne djelatnosti i stimulisao takvu aktivnost, likvidirao najveća troškovna mjesta koja nijesu u funkciji osnovne djelatnosti i uveo savremenije rehabilitacioni programe.

Đurović smatra da bi trebalo napraviti dokapitalizaciju ili urbanizovati i uz ograničenje gradnje prodati objekte i zemljište neprofitabilnih djelova, na primjer Dječje odjeljenje, i sredstva isključivo uložiti u rekonstrukciju i modernizaciju Druge faze i Titove vile.

„Prije privatizacije bi u upravljanje Institutom trebalo uvesti eminentnu stranu menadžersku kuću ili obezbjediti strateškog partnera. Izbor među kandidatima bi bio jednostavan - ne koliko taj menadžment košta već kakav mu je RevPar odnosno prihod po raspoloživoj sobi i za koja tržišta je specijalizovan“, saopštio je Đurović.

Institutu su, kako smatra, potrebna nova tržišta što je tajna uspjeha.

„Uz takvog partnera lako bi obezbjedili dugoročan kredit od mnogo više od tih deset miliona, za koliko se prodaje ovaj biser Crne Gore, i sa samo dva do tri odsto kamate“, poručio je Đurović.

Na pitanje da li Institut treba privatizovati ili je bolje da ostane u državnom vlasništvu, Đurović je odgovorio da, u principu, bolje posluju privatnici nego država, ali u privredama gdje vladaju principi slobodnog tržišnog privređivanja.

”U tom smislu je naše društvo na nivou gmizavaca u evoluciji ka čovjeku kao složenijem biću. Kod nas je malo privatnika koji su nešto stvorili na inovacijama, znanju i ličnom preduzetništvu”, kazao je Đurović. 

Prema njegovim riječima, sva preduzeća u Crnoj Gori bolje su poslovala kada su bila u društvenom odnosno državnom vlasništvu.

”Činjenica je da su uništena privatizacijama. Mi smo mali ali izgleda i kadri da mijenjamo ili bar zbunjujemo ekonomske teoretičare. I Smith i Rikardo i Kejnz i Marks bi se sa nama o jadu pozabavili”, rekao je Đurović.

Đurović je dodao da ga, pored katastrofalnog stanja crnogorske ekonomije, mnogo više brine odsustvo kritičke svijesti i apatija naroda.

”Kreatori naše stvarnosti, svjesno ili nesvjesno, nas približavaju granici ispod koje se promjene pravca društvenog razvoja ne mogu desiti bez revolucionarnih metoda koje uvijek rezultiraju ličnim tragedijama mnogih građana”, zaključio je Đurović.

Preporučujemo za Vas