Radnici u privatnim firmama izloženi su brutalnoj eksploataciji, disciplinskih postupaka skoro nema, a nepoželjnima se odmah daje otkaz, ocijenio je poslanik Demokratskog fronta (DF), Nebojša Medojević.
Prema njegovim riječima, ne poštuje se zakonska odredba o dužini radnog vremena, sistematizacija radnih mjesta, školska sprema, neradni dani, prekovremeno angažovanje, rad subotom i nedjeljom se ne plaća po uvećanoj vrijednosti boda, zarade kasne i po više mjeseci, a nerijetko se isplaćuju bez plaćenih poreza i doprinosa.
„Radnici u bivšim privatizovanim preduzećima, koja su godinama u stečaju, teško naplaćuju svoja potraživanja, jer su se preduzeća već prije ulaska u stečaj zadužila kod banaka i banke imaju pravo prvenstva u naplati svojih potraživanja iz stečajne mase“, naveo je Medojević u saopštenju.
Vlasnik je, kako je dodao, uzeo novac od kredita, kao garanciju dao imovinu ili zalihe preduzeća, poslao ga u stečaj i ostavio radnike i bez zarađenih, a nenaplaćenih zarada.
„Paralelno sa uništavanjem industrije kao jezgra svake razvijene privrede, režim i službe bezbjednosti su razorile i Sindikat koji je postao ključna karika režima za smirivanje radničkog nezadovoljstva i partner u rapidnom smanjivanju stečenih radničkih prava“, rekao je Medojević.
Lideri Sindikata su, kako je kazao, postali sastavni dio mehanizma pljačkaške privatizacije i sticali ogromna bogatstva, pa i sami postajali ozbiljni kapitalisti i poslodavci.
„Režim je uspio da umrtvi snagu radničkog nezadovoljstva kupovinom sindikalnih lidera, a radnici su ostajali bez posla. Oni koji su zadržali posao kod privatnih poslodavaca, vremenom su izgubili stečena prava za koje se sindikat borio decenijama, tako da danas, u privatnim firmamam skoro da i ne postoje sindikati niti pojedinačni kolektivni ugovori, pa su prava radnika svedena na golu primjenu Zakona o radu“, naveo je Medojević.
On je podsjetio da se u Crnoj Gori od prelaska na neoliberalni ekonomski model 2000. godine, stalno mijenjao Zakon o radu, isključivo, kako smatra, po diktatu krupnog kapitala koji je postajao sve više zakon o zaštiti interesa krupnog kapitala i poslodavaca, a sve manje zakon koji štiti osnovna prava radnika.
Prema riječima Medojevića, posebno teška situacija je kod radnika u trgovinama, gdje poslodavci nameću nehumane uslove rada.
„Posebno jer tamo rade uglavnom žene, koje moraju da rade i teške fizičke poslove, kao što je utovar i istovar robe, moraju čitavo radno vrijeme da provedu na nogama, nemaju slobodne dane u skladu sa zakonom i rade za mizerne plate koje se kreću od 200 do 300 eura, na koje vrlo često nijesu plaćeni porezi i doprinosi. U najvećim trgovačkim kompanijama ne postoje sindikati, a već više od deceniju ne postoji granski kolektivni ugovor, pa su radnici u trgovini pod svakodnevnim pritiskom otkaza, bez ikakve zaštite Sindikata“, kazao je Medojević.
Pravi haos po pitanju zapošljavanja, kako je ocijenio, radnog statusa i prava, vlada u građevinarstvu. Većina radnika se angažuje na crno, bez bilo kakvih ugovora o radu.
„U toku građevinske sezone radnici rade i po 14 sati dnevno, subotom i nedjeljom, bez slobodnog dana. Plate im se isplaćuju u gotovini, bez isplaćenih poreza i doprinosa. Bezbjednost na radu je veoma loša i česte su povrede na radu, pa i sa fatalnim ishodom“, rekao je Medojević.
Radnici, kako je dodao, nijesu prijavljeni, pa nemaju ni osiguranje, tako da trošak liječenja i oporavka snose sami.
„Nije mali broj slučajeva da radnici ostanu i bez zarade, jer poslodavac investitor nestane iz zemlje i ostavi zgrade nezavršene i radnike neisplaćene“, naveo je Medojević.
Prema njegovim riječima, slična situacija je i kod zaposlenih u sektoru privatnog obezbjeđenja, gdje radi preko deset hiljada radnika, koji su mizerno plaćeni i kojima se plata duguje i za više mjeseci.
„Zbog velikog broja radno sposobnih, a nezaposlenih građana koji se kreće oko 180 hiljada veliki je pritisak i ponuda radnika, a mnogo manja tražnja, pa su poslodavci u prilici da stalnim prijetnjama otkazom drže u robovlasničkom odnosu zaposlene čiji nivo prava j ispod onog koji su radnici izborili u zapadnim kapitalističkim državama u drugoj polovini 19. vijeka“, ocijenio je Medojević.
On smatra da Crnoj Gori treba novi socijalni pakt koji će utrditi osnovne principe i vrijednosti koje država mora da štiti.
DF se, kako je kazao, snažno zalaže za pronalaženje održivog kompromisa između svijeta rada i svijeta kapitala iz kojeg će se izgraditi nova preduzetnčka kultura svjesna da je suština uspjeha jedne kompanije održivi balans između dobrog upravljanja i dobro motivisane radne snage.
„Ponižena, obespravljena, bijedno plaćena, nezaštićena radna snaga ne doprinosi napretku ni poslovanja preduzeća, niti ekonomije u cjelini“, smatra Medojević.
Zato, kako je dodao, DF poziva sve zaposlene u Crnoj Gori koje poslodavci ponižavaju, maltertiraju, bijedno plaćaju, tjeraju da rade pod neljudskim uslovima, ne poštuju njihovu ličnost, dignitet i ugrožavaju njihovo dostojanstvo da se pridruže protestima 27. septembra i da se bore za suštinske promjene ekonomskog modela.
„Vidimo se na ulici. Slobodu vam niko neće pokloniti na tacni. Za slobodu i ljudska prava se moramo boriti“ poručio je Medojević.
Bonus video:
