Zabranjeni horizontalni sporazumi utvrđivanja cijena između konkurenata najčešći su i najgrublji vid povrede konkurencije u razvijenima zemljama, ocijenio je vođa komponente o konkurenciji u okviru ALA projekta, Miloš Andrović.
"Ukoliko imate dva uvoznika duvanskih proizvoda koji mogu da se dogovore da za cigarete najnižeg, srednjeg ili premijum brenda idu na maksimalnu cijenu u maloprodaji, za određenu kategoriju, bez obzira što je regulisana cijena maksimalna, to bi bio zabranjeni sporazum", kazao je Andrović na sjednici Odbora udruženja trgovine Privredne komore (PKCG).
On je podsjetio da je u Crnoj Gori za tu vrstu sporazuma postojao postupak koji je okončan, gdje je donijeto rješenje Agencije za zaštitu konkurencije, koje je potvrdio Upravni sud.
"Riječ je o kartelnom sporazum utvrđivanja cijena između dnevnih štampanih medija", kazao je Andrović.
On je dodao da Projekat o zaštiti konkrencije, koji finansira EU, obuhvata i drugi segmant interesantan za Odbor trgovine, a to je direktiva o uslugama.
"U Ministarstvu ekonomije je u pripremi jedan krovni zakon koji treba da predvidi preuzimanje svih obaveza koje države članice imaju po direktivi o uslugama, što znači faktičko usklađivanje zakonodavstva Crne Gore", rekao je Andrović.
On je naveo da Odbor za trgovinu prvenstveno interesuje rabatna politika, odnosno komercijalna politika dominantnih učesnika, što može da bude problematično i što je zabranjeno.
Andrović je kazao da vrste rabata za nekog ko je dominantan na tržištu mogu da predstavljaju opasnost. On je naveo da postoji zabranjena vrsta sporazuma između konkurenata na horizontalnom nivou, između direktnih konkurenata u smislu utvrđivanja cijena i podjele tržišta po regionu i po kupcima.
On je upozorio i na drugi slučaj sličnog karaktera, koji se odnosi na zabranjeni horizontalni sporazum od prije par mjeseci, čiji je zaključak objavljen na sajtu Agencijeza zaštitu konkurencije, a to je zabranjeni sporazum između pružalaca usluga osiguranja.
"Pretpostavka je da onaj učesnik na tržištu koji nije domonantan može da ugovori kakve hoće rabate sa kupcima i da to nema nikakav efekat na konkurenciju", rekao je Andrović.
On je dodao da ukoliko je neko prodavac takozvanih must have proizvoda, komercijalni rabati koje daje ne mogu biti slobodna volja dominantnog učesnika.
"Ukoliko on formira svoje komercijalne rabate da onemogućava konkurente da uđu na tržište ili to radi sa ciljem da izbaci konkurente sa tržišta tako što ide ispod svojih varijabilnih ili ukupnih troškova. Na taj način se direktno ugrožava konkurencija", ocijenio je Andrović.
On je dodao da je pri tom jedini cilj isključivanje konkurencije, jer ne postoji ni jedan ekonomski normalno obrazloženje zašto bi neko išao na tržište ispod svojih verijabilnih troškova.
Prema riječima Androvića, ono što je prepoznato kao problematično u ovoj oblasti, je da se kod te vrste rabata ne zna da li je efekat takav da ograničava ulazak konkurenta na tržište ili da konkurenti koji su već na tržištu moraju da ga napuste.
"U smislu da ako predvidite rabate za vjernost, koje direktnim ugovorom proizvođač i kupac mogu da ugovore da ako kupac od tog proizvođača nabavlja minimum 90 odsto svojih potreba za tom vrstom proizvoda, da će na kraju godine dobiti pet odsto rabata retroaktivno na cijelu količinu", rekao je Andrović.
On je kazao da je svaki prećutni dogovor između konkurenata nedozvoljen i predstavlja zabranjeni sporazum.
"Imali smo slučaju prije par godina u pekarskoj industriji, da neko od proizvođači kao pojedinac izađe sa obavještenjem da će podići cijene, i onda ga ovi ostali prate", podsjetio je Andrović.
U toj situaciji, kako je dodao, imamo jasne indicije da je dogovor direktan ili je prećutan između proizvođača.
Andrović je kazao da je nemoguće da svi proizvođači imaju istu troškovnu strukturu i da svi moraju poskupiti hljeb.
Govoreći o cjenovnoj zloupotrebi u pravu konkurencije, on je naveo da su to neprimjereno visoke cijene, predatorska cjenovna politika, rabati, istiskivanje maržom i cjenovna elastičnost.
Prema riječima Androvića, zlupotreba neprimjereno visoke cijene je teško dokaziva i na nivou EU za 60 godina prakse postoje samo dva slučaja koja su vođena u smislu neprimjereno visoke cijene i samo jedan se završio uspješno.
On je ocijenio da je jako je teško utvrditi koja je to cijena koja treba da bude da bi se tvrdilo da je nešto neprimjereno visoko.
"Agencija za zaštitu konkurencije trenutno vodi slučaj neprimjereno visoke cijene na nivou opštine Budva, vezano za snabdijaevanje vodom i pružanje kanalizacionih usluga", podsjetio je Andrović.
Oni će, kako je naveo, u tom postupku morati da utvrde troškovnu strukturu u odnosu na druga privredna društva koja pružaju iste usluge, jednake su efikasnosti i na sličnom troškovnom principu funkcionišu.
Bonus video:
