Evropska komisija nam u posljednoj strategiji pridruženja bukvalno kaže vi možete ispuniti formalno sve te tehničke kriterijume, ali ako vaš građanin ima manje od trećine bruto-domaćeg proizvoda (BDP) evropskog građanina - vi nam ne možete biti ravnopravni i ne možete postati članice, kaže u intervjuu za „Vijesti“ koordinator Strategije 2020 Vijeća za regionalnu saradnju Sanjin Arifagić.
Strategija 2020. je zajednički plan vlada Zapadnog Balkana šta treba uraditi kako bi se razvila ekonomija i poboljšao kvalitet života građana. Ciljevi Strategije do 2020. u regionu su milion novih radnih mjesta, rast stranih investicija za 160 odsto, povećanje broja visokoobrazovanih ljudi na tržištu rada za 300.000 sa realnim izgledom za dobijanje odgovarajućeg radnog mjesta...
Šta sve predstavlja Strategija 2020. i kako možemo doći do ovih ciljeva?
Strategija 2020. je prvi pokušaj zemalja regiona da na neki način zajedno osmisle vlastitu budućnost. Ministri i vlade tih zemalja su 2014. dogovorile 11 zajedničkih razvojnih ciljeva i 86 mjera i ovlastili su nas u Vijeću za regionalnu saradnju da brinemo o Strategiji i koordiniramo između zemalja. U praksi ona, na primjer, znači olakšanje trgovinskih veza između država. Ukinuli smo tarife na promet roba, međutim ostalo je dosta netarifnih administrativnih barijera i sada želimo da ih ako ne ukinemo onda da ih minimilizujemo kako bi omogućili našim privrednicima da stvarno iskoriste prednosti Sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). U oblasti investicija želimo da prikažemo region kao jedinstvenu investicijsku destinaciju. Jasno je da bez investicija nema rasta i razvoja i prvi prioritet je da se kao regija uljepšamo i da pokušamo da se investitorima prodamo kao uređeno veće tržište. Dio te naše zajedničke strategije je i razvoj infrastrukture. Nemoguće je, na primjer, napraviti prugu do neke granice, a da je od te granice nema dalje. Moramo obezbijediti saradnju naših zemalja ne samo da se ta pruga nastavi nego da poštujemo iste standarde i procedure.
Koliko su do sada vlade zemalja regiona uradile na toj Strategiji, naročito Vlada Crne Gore?
Urađeno je dosta toga i moram reći da je Crna Gora prva, šest mjeseci nakon usvajanja Strategije, usvojila nacionalni akcioni plan za njeno sprovođenje sredinom prošle godine. Akcioni plan je detaljan i predviđa šta je to što Crna Gora namjerava uraditi u 2014. i 2015. Naravno, mi ćemo uraditi redovni monitoring toga, zajedno sa svim vladama, i izvještavati o tom procesu. U oblasti trgovine, priprema za investicione i regionalne infrastrukturne projekte urađeno je dosta toga. Mi se nadamo da će se sada i potvrdom na višem nivou od premijera naših zemalja dati dodatni zamah cijelom ovom procesu i da ćemo uspjeti i u kraćem roku operacionalizovati nešto od tih investicija.
Jedan od ciljeva je i milion radnih mjesta do 2020. godine. Koliko je to zaista realno?
Kada smo počeli sa izradom tih ciljeva to je bila 2011. godina i tada se činilo da se Evropska unija polako ekonomski oporavlja kao naš glavni trgovinski i investicioni partner. Nažalost, to se nije desilo i imali smo jedan vrlo usporen rast čak i duplu recesiju u 2012. godini, što će sigurno uticati na ostvarenje ovih ciljeva. Imali smo i katastrofalne poplave u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Mi smo sada pokrenuli proceduru kako bi vidjeli da li je potrebna revizije tih ciljeva. Naravno, dobro je imati ambicozne planove. Međutim, ne treba ni pretjerivati jer ako nismo racionalni onda gubimo kredibilitet tog procesa.
Apsurd je da je ekonomija u izbornoj kampanji u zapećku
Vidjeli smo i u vašoj anketi da građane interesuje bolji životni standard. Međutim, kada se približe izbori političari u regiji većinom se okreću nacionalističkim pričama, jeziku, crkvi... Koliko je moguće natjerati ih da se više bave ekonomijom i prije i nakon izbora?
Da, u pravu ste, to je interesantan fenomen i pomalo apsurd kod nas na Balkanu.
Prema našem istraživanju, dvije trećine ljudi u regiji, na uzorku od 14 hiljada, smatra da su im ekonomija i radna mjesta najbitnija tema, dok je u izbornim ciklusima ona u zapećku i neka druga dođe do izražaja.
Mi se nadamo da ćemo izradom ove Strategije i kroz stalni dijalog sa vladama i sa javnosti, pokušati da tu temu stavimo na prvo mjesto.
Ono što nam pomaže u tom procesu je što i EU sada, prvi put, bolji životni standard stavlja na prvo mjesto.
Možete primijetiti značajno odstupanje od inicijalnih zahtjeva u procesu pridruživanja, kada je EK tražila od nas da ispunimo neke tehničke kriterijume, dok sada stavlja težište na ekonomskim kriterijumima.
Znači, nama EK bukvalno kaže vi možete ispunti formalno sve te tehničke kriterijume, ali ako vaš građanin ima manje od trećine BDP-a evropskog građanina vi nam ne možete biti ravnopravni i ne možete postati članice. Smatram da će ti zahtjevi EU doprinijeti da političari više pažnje posvete ekonomskim temama, naručito u predizbornim ciklusima.
Bonus video:
