Udruženje bivših manjinskih akcionara nikšićke pivare „Trebjesa“ predalo je zahtjev Skupštini, odnosno Komisiji za privatizaciju da preispita ugovor o prodaji Pivare, njeno poslovanje nakon privatizacije kao i šta je sa imovinom koja nije prodata prilikom privatizacije. Riječ je o stovarištima u Sarajevu, Čapljini, Ivanjici i Mostaru, odmaralištu radnika u Dubrovniku i energetskom bloku.
„Iako nam je 2001.godine na Skupštini akcionara rečeno da ćemo nakon isteka deset godina od prodaje Pivare imati pravo da popravimo ili prekinemo ugovor, to se nije desilo i mi ni do danas nijesmo uspjeli da dođemo do kupoprodajnog ugovora, pa se nadamo da će to poči za rukom skupštinskoj Komisiji. Tvrdimo da 1997, kada je privatizovana Pivara, nije prodato pola njene imovine. U pitanju su stovarišta i predstavništva u BiH, kao i odmaralište u Dubrovniku i energetski blok, pa bi dobro bilo da Skupština, ali i MUP, ispitaju šta je sa tom imovinom“, kazao je juče na konferenciji za novinare sekretar Udruženja Boro Nikolić.
Prema njegovim riječima, aktuelna je tužba koja je pokrenuta pred Osnovnim i Apelacionim sudom vezana za, kako je kazao, nedozvoljeno otuđenje akcija manjinskih akcionara i neisplaćenih dividendi za tri godine, 2010, 2011 i 2012. Od oktobra prošle godine manjinski akcionari nemaju akcije jer su ih prodali po cijeni od 120 eura po akciji, pa je većinski vlasnik Pivare, kanadsko-američka kompanija “Molson Kors” sa 98,42 odsto.
„Nije nam jasno kako su mogli da prodaju stovarišta u Sarajevu, Čapljini i Ivanjici bez našeg znanja i saglasnosti kada je 39 odsto imovine tih stovarišta u vlasništvu manjinskih akcionara. Nikada nijesmo dobili novac koji nam pripada od prodatih stovarišta. Tako je stovarište u Sarajevu sa zgradom i 5.000 metara kvadratnih prodato za oko 67.000 eura. Činjenica je da u to vrijeme u BiH niko nije kupovao po opštinskoj već po tržišnoj cijeni i provjerili smo da se tada metar kvadratnih takvog zemljišta kretao od 280 do 420 KM (ili 140 do 210 evra) a ovo naše je prodato po cijeni od 12 eura i sada je tamo podignuto ogromno zdanje. To isto se desilo i sa stovarištima u Čapljini, koje je prodato za oko 60.000 eura i u Ivanjici za 30.000“, kazao je Radovan Gojković, predsjednik UO Udruženja koje je osnovano 2000. godine i koje broji 365 članova, bivših akcionara, radnika i penzionera.
Gojković je kazao da su podnosili predloge da se pokrene postupak za utvrđivanje istine oko prodaje imovine koja nije privatizovana, jer smatraju da je to urađeno nezakonito i da su pojedini zloupotrijebili službeni položaj, ali da im je odgovoreno da nema osnova da se pokrene krivični postupak. Sami to nijesu mogli uraditi jer, kako je kazao, advokat traži ogromnu sumu novca koju nijesu u stanju da plate, pa se nadaju da će Komisija za praćenje privatizacije doći do kupoprodajnog ugovora i prave istine šta je od onoga što je prodato tačno procijenjeno a šta nije.
„Što se tiče odmarališta u Dubrovniku ono je kupljeno u ime Sindikata kao odmaralište za potrebe radnika i to niko nije imao pravo da proda jer pripada radnicima. Kako se niko nije javljao za to odmaralište, 2004. godine Hrvatska ga je uzela i dala na korišćenje Crvenom krstu. Znamo da neće biti vraćeno jer je zgrada od istorijskog značaja ali se može dobiti nadoknada za njega. Pokrenuli smo postupak preko ambasade i Ministarstva inostranih poslova, a iz Pivare su nam rekli da jedna advokatska kuća iz Hrvatske radi na tom slučaju“, kazao je Gojković.
Istakao je da su više puta pokušavali da nesporazume riješe u direktnom kontaktu sa većinskim vlasnikom i upravom Trebjese ali da nijesu naišli na razumijevanje, kao i da je pomoć od Vlade, fondova i Opštine uglavnom izostajala.
Nikšićka pivara prodata je 1997. za 25 miliona maraka belgijskoj kompaniji “Interbru”, koja se kasnije udružila sa brazilskim proizvođačem, formirajući najveći pivarski koncern na svijetu, “InBev”. Godine 2009, InBev je prodala “paket pivara” u Južnoj i Istočnoj Evropi fondu “CVC Kapital Partners”. Njegova filijala “Starbev” je prošle godine kanadsko-američkoj kompaniji “Molson Kors” prodala nikšićku Pivaru u paketu sa još osam pivara u regionu, za ukupnu sumu od 3,5 milijardi američkih dolara (2,65 milijarde eura).
Koliko vrijedi zaštitni znak „nikšićkog piva”?
Bivši akcionari smatraju da postoji problem i oko neisplaćenog novca na ime zaštićenog znaka tipa piva.
„Kada se prodavala Pivara stručnjaci su procijenili da je vrijednost zaštićenog znaka osam miliona maraka i taj novac pripada svima – od čistačice do direktora.
Iz “Coca Cole” smo dobili uvjerenje u kome stoji da prilikom eventualne prodaje njene imovine 60 odsto procijenjene vrijednosti nosi ime, a naš zaštitni znak je spao na ništa“, kazali su Nikolić i Gojković.
Galerija
Bonus video:
