pet godina kasnije

Nestali milioni od privatizacije "Polimke", država ćuti

„Kada se samo sjetim šta nam je sve obećavano od Vlade. Počevši od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića", priča Veljić
161 pregleda 5 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2019. 02:16h

Bivši radnici nekadašnje fabrike kože i kožne galanterije „Polimka“, ni poslije skoro pet godina od podnošenja krivičnih prijava, nijesu dobili odgovor od državnih institucija na pitanje u vezi sa tim da li je u privatizaciji njihove kompanije bilo korupcije i šta se desilo sa milionski vrijednim mašinama.

Nekadašnji sindikalni lider Dušan Veljić kaže da će sa eventualnim novim prijavama sačekati do promjena u vrhu tužilaštva.

„Sa ovakvim tužilaštvom nemamo šta da tražimo. Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić nas nije čak udostojila ni odgovora. A mi nijesmo pitali za sitnicu, nego za makar dva miliona vrijedne kožarske mašine, i još milion robe na zalihama u trenutku privatizacije. Ne preostaje nam ništa nego da čekamo da neko drugi dođe na čelo tužilaštva, pa da ovo pitanje ponovo postavimo“, priča Veljić.

On dodaje i da su se radnici prije podnošenja krivičnih prijava konsultovali sa zamjenikom specijalnog tužioca u Bijelom Polju, koji ih je uputio na redovno tužilaštvo.

„Rečeno nam je da je u ovom slučaju zaprijećena kazna zatvora do deset godina, i da treba da idemo kod redovnog tužioca. To smo i uradili, a onda su neka sudska vijeća u Beranama i Bijelom Polju odbacila prijavu kao neosnovanu. Zamislite, ne zna se gdje su nestali milioni, a prijava neosnovana. To je nečuveno“, kaže Veljić.

Ovaj bivši sindikalni lider se pita kako da se onda vjeruje državnim organima koji pozivaju na borbu protiv korupcije, a pri tome ne postupaju po prijavama građana.

„Oni pozive upućuju očigledno pod pritiskom Evropske unije. Evo, mi ovim putem obavještavamo predstavnike EU u Crnoj Gori da smo podnijeli prijavu sa ovakvom težinom, a da ništa po tom pitanju nije urađeno. Odnosno, urađeno je tako što je prijava odbijena. To je pozorište. U tome ne želimo više da učestvujemo do promjena u vrhu tužilaštva i sudstva“, kaže Veljić.

Bivši radnici „Polimke“ podsjećaju i da su pokušali da obezbijede dokaze, tako što su tražili da se izuzme dokumentacija iz fabrike.

„Pošto nama nijesu dozvolili da uđemo u fabriku, mi smo predložili da to uradi policija. Ne znamo šta se dalje dešavalo, ali smo ubijeđeni da je dokumentacija u vezi sa tim uništena. To znači da je neko uništio dokazni materijali o velikoj pljački. Zar uništavanje dokaza nije kriminalno djelo“, pita Veljić.

„Pošto nama nijesu dozvolili da uđemo u fabriku, mi smo predložili da to uradi policija. Ne znamo šta se dalje dešavalo"

Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, „Polimka“ je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.

Industrija kože AD “Polimka” Berane, pod kojim nazivom se kompanija još vodi u registru Centralne depozitarne agencije, prodata je više nego bratski, za simboličnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program i obavezu investicionih ulaganja od milion.

Sve bi to moglo zvučati lijepo, kada se ne bi znalo da su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona, a u magacinu milion eura robe na zalihama.

„Te mašine su bile ispravne i konzervirane, i uz manji remont, mogle su biti stavljene u funkciju“, kaže Veljić.

Prema nekim informacijama, kožarske mašine iz Berana preprodate su jednim dijelom u Turskoj, zatim u Kikindi, kao i na Kosovu, gdje su nastavile uspješno da rade. Bivši radnici „Polimke“ prosto ni danas ne mogu da vjeruju kako je njihova fabrika, nekada četvrta u tom rangu u Evropi, uništena i zašto joj je promijenjena djelatnost. Oni se pitaju da li je moguće da nije mogao da se nađe kupac koji bi nastavio da radi u toj branši.

„Kada se samo sjetim šta nam je sve obećavano od Vlade. Počevši od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, preko potpredsjednika Vlade Branimira Gvozdenovića, ministra za ekonomiju i privredu Darka Uskokovića i direktora Agencije za privatizaciju i strana ulaganja Branka Vujovića. Gdje su danas ti ljudi i da li se sjećaju šta su sve pričali i da li vide šta se desilo sa ovom fabrikom i radnicima”, pita se Dušan.

On vjeruje da će doći vrijeme da se ponovo pogledaju u oči i da se upitaju kako su mogli tada da daju obećanja i da se pozivaju pri tome na svoje visoke funkcije.

„Svi su oni odgovorni za propast ove fabrike, i za to treba da odgovaraju, jer su mogli to da spriječe“, tvrdi Veljić. 

Istina tek kad se dese promjene u tužilaštvu

Radnici ove nekada najjače kompanije na sjeveru Crne Gore svu dokumentaciju koju su posjedovali, a koja ukazuje na pljačku i kriminal u vezi sa prodajom i svime što se kasnije dešavalo, predali su i MANS-u, računajući na podršku i logistiku u vezi sa krivičnim prijavama.

„Ne radi se o kutiji šibica, nego o milionima. Prije nego smo podnijeli krivične prijave svi su u tužilaštvu i sudstvu izražavali nevjericu da se nešto tako dešava. Kada smo ih napisali, oni su ih odbacili. Znali smo mi da ne možemo sami da toliko krupnu stvar istjeramo na čistac, ali smo upravo željeli da iniciramo krivičnim prijavama da policija, tužilaštvo i sudstvo dalje razobliče ovu očiglednu pljačku“, priča bivši sindikalni lider beranske fabrike kože „Polimka“, ponavljajući da im ne preostaje ništa nego da čekaju da neko drugi dođe na čelo tužilaštva pa da ovo pitanje ponovo postave.

Galerija