Za kršenje brojnih osnovnih prava iz radnog odnosa kriva je i sindikalna neorganizovanost radnika, jer su u izuzetno malom procentu učlanjeni u neku od radničkih asocijacija.
Prava radnika prema podacima sindikata najviše su ugrožena u sektoru trgovine gdje radi oko 40 hiljada zaposlenih, od kojih je svega 10 odsto sindikalno angažovano.
Prema podacima Monstata, radnici zaposleni u sektoru trgovine imaju najmanje plate u Crnoj Gori od svih ostalih sektora i svega dvije trećine državnog prosjeka. U prvih šest mjeseci ove godine prosjek plata u trgovini bio je svega 334 eura dok je državni prosjek 492 eura. Često rade prekovremeno bez nadoknade i nemaju broj slobodnih dana koji im po zakonu pripada.
Crnogorski radnici su skeptični u pogledu mogućnosti da im sindikat može konkretno pomoći, ali predsjednica Sindikata trgovine pri Uniji slobodnih sindikata (USS) Vesna Milonjić-Aleksić je kazala da je to jedini način da se stane na put prekovremenom i neplaćenom radu bez slobodnih dana i godišnjih odmora.
„Svjedoci smo da se svakodnevno smanjuje obim radničkih prava tako što se, pod plaštom ukidanja “biznis barijera”, daju velika zakonska ovlašćenja vlasnicima kapitala. U takvom sistemu radnici svoje interese jedino mogu zaštiti udruživanjem i formiranjem jakih sindikata”, smatra ona.
Milonjić-Aleksić je kazala da su taj recept najbolje primijenili radnici u skandinavskim zemljama, gdje se stopa sindikalizma kreće preko 80 odsto, zato oni imaju najveći stepen radničkih prava i najbolji standard u Evropi.
„To je ono što treba da nam bude uzor i čemu treba da teži radnička klasa u Crnoj Gori”, ocijenila je Milonjić-Aleksić.
Prema procjenama USS, u Crnoj Gori se stopa sindikalizma kreće oko 35 odsto. To znači da na svakih 100 zaposlenih, 35 se sindikalno organizuje, a njih 75 ostaje van sindikata. Milonjić-Aleksić je rekla da je nedavno, u socijalizmu, stopa sindikalizma bila blizu 100 odsto, jer su svi zaposleni, po automatizmu, bili učlanjeni u sindikat.
„Međutim, sindikati su u socijalizmu gubili smisao postojanja, jer su radnici bili vlasnici društvene svojine i upravljali su preduzećima. Kapitalistički sistem nam je donio nove izazove i mi se, evo više od 20 godina, učimo i trudimo da na najbolji način odgovorimo tim izazovima. Činjenica je da nam je trebalo dosta vremena da shvatimo, ili bolje reći trebalo je prvo da okusimo, suštinu novog odnosa, koji prema radniku nema humanosti na svom putu do profita”, ocijenila je ona.
„Da li planirate da ostanete u drugom stanju i imate li djecu”, jedno je od gotovo redovnih pitanja koje poslodavci postavljaju ženama prilikom razgovora za posao
Naši radnici su, kako je rekla, uljuljkan i očekivali su da će ih političari zaštiti od nus pojava kapitalizma, ali desilo se suprotno.
„Dok su, na jednoj strani, retorički “srcem i dušom” bili za radnike, političari su, na drugoj strani, gradili nehumani neoliberalni kapitalistički sistem u kojem su interesi radnika i njihovih porodica na zadnjem mjestu. Sve je podređeno intresima vlasnika kapitala”, smatra Milonjić-Aleksić.
Ogroman broj radnika je zaposlen u trgovini, ali sindikat nikako da se "probije" među njih. Upravo su prava radnika u toj oblasti najviše ugrožena, a svega 10 odsto zaposlenih je sindikalno organizovano.
„Dakle, 90 odsto trgovačkih radnika i radnica je sindikalno neorganizovano, jer su u pitanju mali kolektivi kao što su samostalne trgovače radnje i mala i srednja preduzeća koji zapošljavaju manji broj radnika koji ne smiju da se sindikalno organizuju zbog velikog pritiska poslodavaca. To je razlog zbog čega se u toj djelatnosti drastično krše njihova prava na radnu nedjelju od 40 sati, sedmični i godišnji odmor, na slobodan dan u dane državnih i drugih praznika, na obračun i uvećanje zarade za prekovremeni rad, rad noću i u dane praznika i slično”, objasnila je Milonjić-Aleksić.
Niko nije odgovarao za ometanje sindikalizma
Iako je sprečavanje ili ometanje sindikalnog organizovanja i djelovanja krivično djelo za koje se, kako je rekla, po Krivičnom zakoniku izriče novčana ili kazna zatvora do jedne godine, u praksi nema nijedne situaciju da je neki poslodavac kažnjen zbog antisindikalne diskriminacije koju vrši prema radnicima ili sindikalnim aktivistima.
„Država treba da podstiče socijalni dijalog tako što će propisati stimulativne mjere za poslodavce koji njeguju socijalni dijalog, odnosno koji imaju sindikalno organizovane radnike i zaključene kolektivne ugovore kod poslodavca. Trenutno je stanje sasvim suprotno”, rekla je Milonjić-Aleksić.
Pritisci i ucjene zbog trudnoće
Iz sindikalne organizacije "Novito" nedavno je saopšteno da poslodavci vrše pritisak na trudnice i porodilje kako bi potpisale raskid ugovora o radu. I inače nije rijetka praksa da se trudne žene otpuštaju ili da se radnicama prijeti otkazom ukoliko ostanu u drugom stanju.
„Da li planirate da ostanete u drugom stanju i imate li djecu”, jedno je od gotovo redovnih pitanja koje poslodavci postavljaju ženama prilikom razgovora za posao. O tome se rijetko govori, ali i u USS potvrđuju da su upoznati sa takvim stavovima nekih poslodavaca.
„To tumačim izuzetno niskim nivoom kulture socijalnog dijaloga i industrijskih odnosa kod poslodavaca. Posebno je neprimjeren položaj zaposlenih trudnica, koje nemaju adekvatnu zaštitu kod poslodavca”, kazala je ona. Inače, rekla je i da bi USS bio spreman da pozove na bojkot svoje članstvo, ukoliko bi radnici određene trgovačke radnje, kao članovi USS, tražili takav vid sindikalne podrške.
Galerija
Bonus video:
