Produžena crnogorska tranzicija privrede po mnogo čemu je originalna, ali i angažman državnih direktora koji na rukovodeća mjesta najčešće dolaze po partijskoj, rođačkoj ili prijateljskoj liniji, a ne prema sposobnostima i referencama.
Top menadžeri propalih državnih firmi ili kompanija koje u kontinuitetu posluju sa gubicima i dalje su bogato nagrađeni.
Mjesečna primanja direktora, u dosta slučajeva, nemaju ama baš nikakve veze sa ostvarenim poslovnim rezultatima kompanije kojom rukovode, kao što je to slučaj u drugim zemljama.
Vlada je tek u prvoj polovini ove godine ograničila mjesečna neto primanja državnih direktora na 1.500 eura mada je za pojedine rukovodioce ta granica i te kako porozna, zahvaljujući pratećim privilegijama i komoditetom koji, kao u nasrećnije vrijeme socijalizma, nosi jedna direktorska fotelja.
Kombinat aluminijuma
Najzaduženija kompanija u Crnoj Gori koja godinama bilježi gubitke, mjerenim desetinama miliona eura, je Kombinat aluminijuma, koji opstaje samo zahvaljujući klasičnom državnom intervencionizmu na grbači poreskih obveznika i Elektroprivrede Crne Gore kojoj ne plaćaju redovno struju.
Plate direktora u KAP-u i nikšićkim Rudnicima boksita ne zavise od Vladine nove uredbe, već prvestveno od dogovora sa ruskim CEAC Holdings limitedom (i minulog staža), sa kojim država dijeli većinsko vlasništvo u dvijama kompanijama.
Ipak, izvršni direktor KAP Jurij Moisejev i dalje ima jednu od najvećih mjesečnih zarada, čiji neto iznos nije zvanično poznat, ali u bruto iznosu ona sigurno ima pet cifara.
Nezasluženo visoke neto zarade od 3.000 i više eura ima i još 7-8 najodgovornijih menadžera KAP-a. Takođe, i Milorad Đurović, izvršni direktor Rudnika boksita iz Nikšića, kompanije koja je kao KAP nakon restrukturiranja pred potpunim kolapsom, uživa mjesečnu zaradu od oko 3.000 eura.
Ulcinjska rivijera
HTP Ulcinjska rivijera jedna je od rijetkih domaćih kompanija koja je uspjela da izađe iz stečaja. Ipak, uprkos veoma atraktivnoj imovini i potencijalu za buduće investicije, ova kompanija je godinama više u minusu nego što iskazuje pozitivan rezultat.
Direktor HTP Ulcinjake rivijere Radomir Mikan Zec kaže za “Vijesti” da mu je mjesečna neto zarada oko 1.500 eura u skladu sa ograničenjem Vlade.
On nije mogao dati procjenu ovogodišnjeg poslovnog rezultata Ulcinjske rivijere na kraju kalendarske godine, ali tvrdi da turistička sezona “neće biti lošija od prošlogodišnje”.
Izvršni direktor Duvanskog kombinata u stečaju Slavoljub Vukašinović prima mjesečnu neto zaradu od oko 1.300 eura, zajedno sa minulim stažom. DKP ima nagomilane dugove veće od 30 miliona eura, koji su odavno premašili vrijednost imovine, i firma će najvjerovatnije, prema najavama iz Vlade, biti likvidirana.
Kontejnerski terminali i generalni tereti iz Bara zahvaljujući kreditima i pomoći države oslobodio se viška radnika, ali ta firma uprkos ranijim najavama nikako da počne profitabilno da posluje.
Direktor Andrija Radusinović kao prvi izvršni menadžer ima mjesečnu neto zaradu nešto višu od 1.000 eura. Bolji dani za Kontejnerske terminale doći će najvjerovatnije tek krajem ove godine nakon što se okonča proces privatizacije i ova državna firma dobije novog vlasnika, a sa njim i nove top menadžere.
Od nekada poznate fabrike za proizvodnju mašina “Radoje Dakića” danas je ostakao ogroman plac u novom dijelu Podgorice, sa pustim halama i očerupanom imovinom.
Na ogromnoj imovini novo akcionarsko društvo je promijenilo djelatnost i prema podacima iz registra suda bavi se “istraživanjem tržišta i ispitivanjem javnog mnjenja”.
A ova firma sa 16 zaposlenih bavi se, u stvari, izdavanjem poslovnih prostora u zakup. U njoj direktori i dalje uživaju nevjerovatno visoke zarade, što dovodi do ludila oko 1.800 bivših radnika, danas akcionara i povjerilaca koji prema izvršnim presudama već šest godina ne mogu prodati nekretnine firme niti naplatiti zaostalih 77 mjesečnih zarada koje sa kamatama danas ukupno iznose 45 miliona eura.
“Neko prima od “Radoja Dakića” mjesečno 1.520 eura, a ljudi koji su vlasnici tog preduzeća ostali su i bez posla, i bez plate i bez ičega", kazao je Vukčević
I članovi borda imaju solidno primanje koje je nešto manje od 600 eura. Izvršni direktor “Radoja Dakića” Žarko Despotović priznao je da prima mjesečnu neto zaradu od tačno 1.162 eura, ali nije želio da komentariše za “Vijesti” najave bivših radnika i malih akcionara koji su čitavu sedmicu najavljivali da će mu zabraniti ulaz u sjedište firme.
“Ne bih komentarisao jer ne želim da se prepucavam preko novina”, rekao je kratko Despotović, uz napomenu da su predstavnici menadžmenta više puta, ali bez uspjeha pokušali da razgovaraju i riješe nesporazume sa predstavnikom Udruženja manjinskih akcionara “Radoja Dakića”.
Vukčević: Direktor prima koliko ja za tri godine
“Imovina “Radoja Dakića” se uništava i arči”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Milan Vukčević.
“Neko prima od “Radoja Dakića” mjesečno 1.520 eura, a ljudi koji su vlasnici tog preduzeća ostali su i bez posla, i bez plate i bez ičega. Jedan direktor znači primi mjesečno koliko ja na Birou rada (mjesečno 43 eura) za tri godine”, dodao je on.
Malo je poznato da je Vukčević, nekadašnji radnik fabrike za proizvodnju mašina, još prije 19 godina, prvi zvanično zatražio ostavku tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, nakon što je Vlada krenula u podjelu nekad jedinstvene fabriku na 17 posebnih preduzeća.
“To je bio početak kraja “Radoja Dakića” i Crne Gore”, kaže Vukčević, koji je zbog predloga za smjenu bivšeg premijera, (inicijativa zavedena u Skupštini Crne Gore), pet godina nije mogao doći na posao.
Galerija
Bonus video:
