"NEMOGUĆA MISIJA"

Danilo Popović i Masoničić kriju zarade: I direktori i sindikalci

To što je takvo ponašanje suprotno smislu samog sindikalizma nikoga ne brine
134 pregleda 16 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2019. 16:08h

Biti funkcioner u crnogorskoj sindikalnoj organizaciji koja decenijama postoji je laskavo i primamljivo, ali ne zbog dobrog osjećaja da je nešta korisno učinjeno za radnike, da je onemogućena zloupotreba prava radnika ili pad životnog standard, da su im povećane plate, već, nažalost, radi lične materijalne koristi.

Koliko primaju lideri SSCG, po kom osnovu i na kojim sve nivoima, nije bilo moguće saznati jer generalni sekretar Zoran Masoničić nije želio da odgovori na pitanja “Vijesti”.

Iako su zvanične informacije nedostupne, u SSCG ima dovoljno upućenih ljudi koji tvrde da je u toj radničkoj asocijaciji isplativo biti i na najnižoj funkciji jer je nebitno da li je riječ o državnom ili opštinskom nivou, članstvo u nekom upravnom odboru je garantovano, a dnevnice, putni troškovi i ručak plaćeni gdje god da se mrdne.

To što je takvo ponašanje suprotno smislu samog sindikalizma nikoga ne brine.

Masoničićeva plata za posao koji obavlja kao generalni sekretar je, nezvanično, oko 1.000 eura. On takođe prima naknadu od oko 150 eura kao potpredsjednik Socijalnog savjeta. Do skoro je obavljao dvije funkcije u SSCG, iako je to nedozvoljeno, pa je bio i predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa i po tom osnovu primao novac.

Kolika su mjesečna primanja Danila Popovića je pitanje na koje jedino on može dati odgovor, ali izvjesno je da kao predsjednik Odbora direktora Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju prima najmanje 3.500 eura, dok kao predsjednik Skupštine SSCG prima volonterski dodatak od 300 eura. Popović je i član Odbora direktora u Atlas penzionom fondu, za šta je takođe plaćen.

Biti direktor i poslodavac sa jedne strane, a zastupnik prava radnika sa druge je nespojivo (jer jedna ta funkcije obavezno isključuje drugu), ali Popoviću je uspjelo da istovremeno bude na oba mjesta.

Zaposleni u SSCG godinama ne primaju redovne plate pa je i to jedan od razloga zašto im primanja čelnika paraju uši.

“Za plate tri predsjednika granskih sindikata, koje Statut ne predviđa, godišnje se izdvoji 36.000 eura. Po 1.000 eura mjesečno dobijaju predsjednik Sindikata kože, tekstila i obuće Vidak Đuranović, metalaca Dragan Mijanović i trgovine Sonja Knežević. Njih bi trebalo da plaća njihovo članstvo, a ne centrala”, kazao je dugogodišnji radnik SSCG.

On je rekao i da Đuranović još prima 400 do 500 eura kao član Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

Po oko 500 eura primaju i predsjednici opštinskih povjereništava iako je svima istekao mandat.

“Svi oni imaju primanja iz dva ili tri izvora, članovi su svih upravnih odbora državnih fondova i preduzeća, na lokalnim i državnom nivou. Od uspjeha firme u kojoj su zavise i primanja, uglavnom nigdje ne dobijaju ispod prosječne zarade u državi. Nema sindikalnog događaja u inostranstvu na kojem njih nema. Samo za “sektor za međunarodnu saradnju” se godišnje potroše najmanje dvije plate svih zaposlenih”, rečeno je “Vijestima”.

U USS-u samo dvoje zapošljenih

U drugoj sindikalnoj centrali, Uniji slobodnih sindikata (USS), samo je dvoje funkcionera koji primaju plate iz USS.

Generalni sekretar USS Srđa Keković je kazao da je njegova plata 832 eura, da je Statutom oderđeno da ona iznosi dvije prosječne zarade na nivou države (sada oko 970 eura) ali da je on ne usklađuje.

“Platu iz USS prima još i koordinator regionalnih odbora i predsjednik regionalnog odbora za Nikšić, Šavnik i Žabljak Aleksa Marojević i to u iznosu od 620 eura. Po Statutu trebalo bi da mu bude jedna i po prosječna zarada (sada oko 725 eura) ali je ni on ne usklađuje”, kazao je Keković.

Svi ostali funkcioneri USS nijesu profesionalno vezani za sindikat i plate primaju u preduzećima u kojima su zapošljeni.

Galerija

Preporučujemo za Vas