Novi vlasnik nikšićke Željezare, turska kompanija Toščelik, planira da za naredne tri godine uloži u fabriku 35 miliona eura, poveća zaposlenost radnika sa 308 na 550 a godišnju proizvodnju sa 120.000 tona na 400.000 tona i dostigne promet od 500 miliona eura. To je saopšteno na svečanosti povodom zvaničnog preuzimanja kompanije.
Proizvodnja u Željezari, koja se sada zove Toščelik Nikšić, počeće od jula a novi vlasnik planira da u najkraćem roku proizvode isporuči Srbiji, Grčkoj, Italiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Rumuniji i Turskoj.
TV Vijesti, Darko Bulatović
„Kada završimo sa investicijama u fabriku proizvodnje šipki u Alžiru imaćemo u tri države 16 firmi tako da ćemo vršiti proizvodnju u svakom segmentu prerade čelika“, kazao je Fuat Tosiali, predsjednik Upravnog odbora Tosiali Holdinga u čijem sastavu se nalazi Toščelik.
Kreću od sistema za otprašivanje gasova
Tosiali je kazao i da će prva njihova investicija biti posvećena zaštiti prirode pa će za tri mjeseca završiti sistem za otprašivanje koji Nikšićani decenijama sa nestrpljenjem očekuju.
„Želimo da u Crnoj Gori ostvarimo proizvodnju koja ima visoku dodatu vrijednost i vjerujem da ćemo u narednom periodu uraditi još investicija.
Planiramo da izvoz naše fabrike bude jednak trenutnom ukupnom izvozu Crne Gore, a Nikšić za Toščelik predstavlja vrata ka Evropi. Vjerujemo da će naša investicija doprinijeti razvoju crnogorske ekonomije i putu ka evropskim integracijama“, kazao je Tosiali koji je više puta istakao da se osjeća Crnogorcem i da su Crna Gora i Turska prijateljske zemlje koje još od 16 vijeka dijele zajedničku istoriju.
Zahvalio se radnicima, stečajnom upravniku i Vladi Crne Gore na pomoći i obećao bolje dane za fabriku koja je nekada bila okosnica crnogorske industrije.
Željezara vraća izgubljeni optimizam
Svečanosti je prisustvovao i premijer Igor Lukšić koji je kazao da pronalaženje uspješnog partnera koji ima decenijsko iskustvo pokazuje samo da su bili u pravu što su ulagali toliko napora da se proizvodnja održi i da stečaj ne bude i kraj fabrike.
„Ovaj događaj je prekretnica kada je u pitanju stvaranje uslova za podsticanje ekonomskog rasta i ekonomski oporavak nakon krize koja traje nekoliko godina i to ne samo u Crnoj Gori već i u regionu“, kazao je Lukšić.
Premijer je kazao da ono što Crnoj Gori posebno fali je optimizam i da je Željezara ta koja optimizam može vratiti, pomoći da zemlja bude na putu ekonomskog rasta koji će svakom građaninu obezbjediti viši kvalitet života.
„Puno naših građana, pogotovo u Nikšiću, pamti 80-e, po pravilu samo po dobrim stvarima. U toj deceniji je Socijalistička Jugoslavija bankrotirala, sprovođeni su programi štednje restriktivniji nego danas, ali svi pamte 1987 i istorijski maksimum kada je proizvodnja u Željezari dostigla 350.000 tona. Plan novog strateškog partnera je da za tri godine prevaziđemo taj nivo.
Crna Gora ima šansu u industrijskoj proizvodnju i tu šansu počinjemo da koristimo. Zato nam treba pozitivne energije, obnavljanje optimizma i podrška u stranim investicijama“, kazao je premijer.
Istakao je da je Crna Gora prepoznata kao turistička destinacija i kao zemlja koja ima ogroman enegetski potencijal koji treba iskoristiti, ali da ona svoju šansu ima i u oblasti industrije.
Predstoji vrijeme novih radnih zadataka i dokazivanja
Tu šansu, smatra i ministar ekonomije Vladimir Kavarić, otvara novi vlasnik nikšićke Željezare.
„Danas možemo da konstatujemo da Željezara nije više problem već jedna od najvećih razvojnih šansi koja u ovom trenutku postoji u Crnoj Gori. Iza svih napora stajala je vjera u potencijal Željezare i saznanje šta sve ona znači ne samo za zaposlene već i za druge male i velike sisteme koji zavise od nje.
Na samom početku stečaja smo govorili da stečaj nije smrt kompanije već nova šansa i novo rađanje. Sada Željezara ima renomiranog vlasnika i vjerujem da su se stvorili uslovi da uspješno posluje u dugom vremenskom roku“, kazao je Kavarić.
Ali, smatra on, a u tome je saglasan i novi vlasnik, nije vrijeme za slavlje već za nove radne zadatke i dokazivanje. Toščelik da pokaže da je renome koji ima opravdan a Crna Gora da je povoljno biznis okruženje.
Na koktelu organizovanom povodom svečanog preuzimanja kompanije, koja je 30. aprila kupila Željezaru za 15,1 milion eura bile su mnoge zvanice iz političkog, društvenog i privrednog života Crne Gore i Nikšića.
Vrijeme je najbolji sudija
Ono koji najviše očekuju od novog vlasnika su radnici. Za sada, prema riječima prvog sindikalca nikšićkih metalurga Janka Vučinića stvari izgledaju dobro a vrijeme će pokazati da li dobar početak ima i srećan nastavak.
„Izgleda da smo dobili ono što smo svi priželjkivali – ozbiljnog investitora koji će otvarati nova radna mjesta i ulagati u fabriku. Vrijeme će pokazati da li će se to i realizovati na pravi način. Mi smo kao Sindikat tu da pratimo i mislim da ćemo sve probleme riješiti na obostrano zadovoljstvo.
Tu prije svega mislim na status radnika jer ukoliko se pokaže da je neko od 308 radnika višak vjerujemo da ćemo to riješiti na bezbolan način i da niko od zaposlenih ne bude oštećen“, kazao je Vučinić koji je takođe prisustvovao koktelu.
Ujedinjenje nekadašnjih željezarinih pogona
Fuat Tosiali je kazao i da namjerava da ponovo „ujedini“ i nekadašnje željezarine pogone, Tehnostil hladnu valjaonicu, Radvent i Livnicu, pogone koji su poslednjih godina, dok nijesu bankrotirali, funkcionisali kao zasebne cjeline.
„Zainteresovani smo da fabrika ponovo bude bude jedna cjelina. Uvijek smo spremni za tu soluciju i vjerovatno sada postoji čitava procedura koju država treba da obavi i kada se to završi spremni smo“, kazao je Tosiali.
Na novinarsko pitanje da li to znači da će se javiti na oglase koje su pomenuta preduzeća raspisala Tosiali je kazao „Pa naravno“.
U toku su oglasi za Radvent, koji se prodaje po cijeni od 3,83 miliona eura, Tehnostil čija imovina je ponuđena za 2,83 miliona eura, dok je novi oglas za Livnicu, koja se prodaje za 4,5 miliona eura, izašao prije dva dana.
Sve Željezarine privatizacije
Željezara je prvi put privatizovana 2002. godine, kada je većinski udio kupila ruska kompanija Rusmonostil, koja je nakon kratkog zadržavanja ostavili fabriku u dugovima, a Vlada, preuzimajući dug, dovela novog strateškog partnera, firmu Midlend risorsis holding.
I oni su krajem 2006. godine napustili Željezaru. Nakon njih došla je holandska kompanija Montenegro spešelti stils (MNSS), koja je ostala do aprila prošle godine, kada je u fabrici na zahtjev većine od 1.412, koliko ih je tada bilo, uveden stečaj.
Galerija
Bonus video:
