Crna Gora sve manje izvozi, a sve više uvozi

Neoliberalni ekonomski koncept doveo je do apsurda da Crna Gora uvozi čak i vodu za piće, koju ima u izobilju iz domaćih izvora
13 komentar(a)
sokovi, prodavnica, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
sokovi, prodavnica, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
Ažurirano: 26.05.2012. 11:23h

Prema izvještaju Monstata, spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore sa inostranstvom je pala 0,5 odsto na 642,4 miliona od januara aprila ove godine, u odnosu na isti period prethodne godine. Pri tom je zabilježen pad izvoza od čak 21,4 odsto na 115,6 miliona i rast uvoza 5,6 odsto na 526,8 miliona. Loše je i to što je smanjena pokrivenost uvoza izvozom, koja je sa prošlogodišnjih 29,5 odsto pala na jedva 22 odsto, tako da je deficit za svega četiri mjeseca iznosio 411 miliona eura.

Ekonomski analitičar Vasilije Kostić smatra da su trendovi vrlo nepovoljni i za to vidi dva osnovna razloga.

"Smanjenje investicione potrošnje kao direktne posljedice recesionih tendencija u Evropi i regionu je značajno uticalo na smanjenje spoljnotrgovinske razmjene Crne Gore, ali su negativne tendencije iz prethodnih godina ostale i dalje se produbljuju, što je vrlo nepovoljna okolnost. Objektivizovane su u obliku rasta uvoza i smanjenja izvoza, odnosno pada pokrivenosti uvoza izvozom”, kazao je Kostić "Vijestima".

Kada se kupuje više nego što se prodaje, onda se prodavcima mora nadoknaditi ta razlika. Čime? Pa, našom imovinom

"Trgovinski deficit je faktički postepeno davanje hipoteke na budući dohodak strancima. Kada se kupuje više nego što se prodaje, onda se prodavcima mora nadoknaditi ta razlika. Čime? Pa, našom imovinom. Zato se za trgovinski deficit i kaže da on znači u krajnjem neto smanjenje imovine zemlje dužnika. Ovo jasno upućuje na to koja je ključna implikacija trgovinskog deficita odnosno rasta uvoza nad izvozom”, upozorio je Kostić.

On precizira da je trgovinski deficit način na koji jedna ekonomija postaje neto dužnik, jer se dug jednom mora platiti, pa se ključna posljedica takvog stanja odnosi na direktan odliv domaćih resursa.

"Što duže bude postojao trgovinski deficit, jasno je da će i odliv resursa biti veći, a mi u cjelini biti u ekonomski lošijoj situaciji”, precizirao je Kostić, dodajući da, osim toga, činjenica da država postaje “neto dužnik” izlaže visokom stepenu rizika od finansijske krize kada god se poljulja povjerenje investitora, „a to može da bude vrlo stresno”.

Što duže bude postojao trgovinski deficit, jasno je da će i odliv resursa biti veći, a mi u cjelini biti u ekonomski lošijoj situaciji

„One treba rezultirati unapređenjem mikroekonomskih osnova prosperiteta u vidu posticanja rasta i razvoja preduzetništva, promjenama određenih politika do restrukturiranja samih preduzeća i unapređenja njihove konkurentske sposobnosti. Ipak, podsjetiću, lakše je reći nego učiniti jer se radi o problemu koji nije od juče već decenijski i strukturalni pa ga treba rješavati sinhronizovano i koordinirano – cjelovito”, zaključio je Kostić.

Neoliberalni ekonomski koncept doveo je do apsurda da Crna Gora uvozi čak i vodu za piće, koju ima u izobilju iz domaćih izvora. Zbog jakih uvozničkih lobija, čak se i domaće fabrike flaširane vode gase ili prodaju, zbog nemogućnosti da se izbore sa nelojalnom konkurencijom na potpuno liberalizovanom tržištu. Crna Gora je samo u prošloj godini uvezla prehrambenih proizvoda u vrijednosti od preko 400 miliona eura.

Bonus video: