Nakon više od 130 godina korisnog postojanja, tokom kojih je postala prepoznatljivi simbol ulcinjskog i crnogorskog turizma, Port Milena danas, nažalost, unazađuje turističku ponudu Ulcinja i Crne Gore. Nekada prirodna laguna i najveće mrestilište ribe u južnom Jadranu, danas je voljom ili ne-voljom nadležnih institucija, pretvoreno u crnu ekološku tačku i ispust za kanalizacione vode.
Port Milenu guše otpadne vode iz naselja koje gravitiraju uz kanal i potok Bratica-Donja Bratica, Kodra, Totoši i Bijela Gora. Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, kako su kazali, svjesni su da je potrebno hitno rješavanje tog problema kako bi spriječili dalju devastaciju kanala i područje u njegovoj okolini.
To hitno rješenje predviđa izradu projekta kanalizacije, dok za njenu izgradnju i čišćenje kanala nema novca u budžetu, a u Vladi očekuju da će ga obezbijediti kreditom, ali se ne zna kada.
Kompanija Kepitel istejt (Capital Estate), koja je vlasnik hotela Lido na Velikoj plaži, nedavno je gradonačelniku Ulcinja Nazifu Cunguu saopštila da još neće počinjati gradnju hotela, iako su joj rokovi istekli, dok ne bude riješen ekološki problem kanala Port Milena.
Novi gradonačelnik je tražio da Vlada sa ovom kompanijom raskine ugovor, a iz Ministarstva turizma i održivog razvoja su poručili da vjeruju u investitora i da će uskoro početi rješavanje tog problema.
Za gradnju kanalizacije potrebno 4,8 miliona
"Ministarstvo je finansiralo i izradu posebne Studije izvodljivosti sa idejnim rješenjem za kanalizacionu mrežu za naselja Kodra, Totoši, Bijela Gora, Donja Bratica koja gravitiraju potoku Bratica i Port Mileni. Prema projekcijama, za izgradnju je potrebno izdvojiti 4,8 miliona eura, a kao jedan od mogućih izvora finansiranja računa se na kredit Njemačke razvojne banke - KfW banke.
Shodno ovoj studiji, otpadne vode prikupljene budućom kanalizacionom mrežom će se odvoditi do pumpne stanice na izlazu kanala Port Milena, odakle će se potiskivati već postojećim podmorskim ispustom", objasnili su iz Ministarstva.
U okviru kapitalnog budžeta za 2012, kako su kazali, opredijeljen je novac za izradu glavnog projekta za tu mrežu, nakon čega će se stvoriti uslovi za izgradnju.
Iako je saniranje tog kanala bila nadležnost Ulcinja, taj Vladin resor uključio se i pomogao kroz tehničku, stručnu i finansijsku podršku kako bi se izgradila postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i kanalizacione mreže ne samo za Port Milenu, već i cjelokupno urbano područje Ulcinja.
"Ministarstvo održivog razvoja i turizma preuzelo je izradu neophodne tehničke dokumentacije - studije izvodljivosti, elaborata procjene uticaja, idejnih projekata, glavnih projekata.
Sada se očekuje donošenje Prostorno-urbanističkog plana za opštinu Ulcinj, i drugih relevantnih prostorno-planskih dokumenata, kako bi se obezbijedile planske pretpostavke za izgradnju kanalizacione mreže i postrojenja za tretman otpadnih voda", kazali su iz Ministarstva.
Počeli pregovori sa KfW bankom
Iz tog Vladinog resora saopštili su da su u toku i pregovori radi obezbjeđivanja potrebnog novca sa KfW bankom, kako bi finansirali unapređenje stanja u oblasti vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama u tom gradu.
"Finansirali smo izradu posebne studije, u okviru koje je analizirana do sada urađena relevantna prostorno-planska dokumentacija, predlozi i idejna rješenja za saniranje problema i buduća rješenja za kanal Port Milena, prije svega u cilju vraćanja izvornih vrijednosti ovog prostora.
Studija je urađena sa preporukom da bude prihvaćena pri izradi Prostorno-urbanističkog plana Ulcinj", objasnili su iz Ministarstva.
Umjesto ribljeg raja otvorena kanalizacija
Poznati ekološki aktivista Dželal Hodžić tvrdi da je Port Milena trenutno ekološka bomba sa izrazito i vidno negativnim svojstvima po ljude i mogućim zarazama.
"Nikad u istoriji Port Milena nije bila ovakva. Kanal, iz koga su se nekad izlovljavale tone i tone ribe, danas je mrtav. Siguran sam, a to su pokazala i neka ekspertska istraživanja, da danas u kanalu na dnu postoji najmanje metar toksičnog taloga koji je ubio i još uvijek ubija preostali biljni i životinjski svijet", kazao je Hodžić “Vijestima”.
On je podsjetio da je davne 1981. postojao projekat italijanske kompanije za uzgoj staklaste jegulje, najskuplje ribe u tom periodu.
"U Mileni ste tada mogli uloviti i skakavicu i jegulju ili bilo koju drugu ribu koja se tu sklanjala iz mora. Danas je to otvorena kanalizacija", kazao je Hodžić.
Poplava napravila kanal prije 100 godina
Kada je 1896. godine nakon velikih poplava i nezapamćenog izlivanja rijeke Bojane, poznati ulcinjski kapetan Sulejman Bulari otkrio luku Đerane, koja danas nosi ime kraljice Milene, i poslao depešu crnogorskom tada knjazu Nikoli na Cetinju sa čuvenom rečenicom "In porto Di Gospodari arrivato primio capetano Bulari" (U Gospodarevu luku prvi uplovio kapetan Bulari) nije ni pomislio da će ta laguna sa kanalom dugim oko 3,5 km, nekih stotinak godina kasnije postati najveća crna ekološka tačka Ulcinja.
Iako u centru turističkog područja na kojem se zasniva budući razvoj najjužnije crnogorske opštine, atraktivni kanal prepoznatljiv po brojnim kalimerama, sada nijemim svjedocima nekada bogatog izlova ribe, postao je sinonim za otpadne vode i fekalije. Postanku luke i kanala prethodila je realizacija velikog državnog projekta za isušenje Zoganjskog jezera.
Kapetan Dinko Franetović u svojoj knjizi naveo je da je inženjer Josip Slade 1881. godine izradio projekat za isušenje Zoganjskog jezera, jer je nivo vode u njemu oscilirao u velikim amplitudama i konstantno ugrožavao poljoprivrednu proizvodnju.
Nakon što je 1934. godine izgrađena solana, koja je radi svoje bezbjednosti podigla nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala rječnom vodom je prestalo
Kako je Franetović zapisao, sljedeće godine, državni senat je na Cetinju odlučio da izdvoji 10.000 forinti za realizaciju tog projekta, ali do izvođenja radova nije došlo.
Zato je knjaz Nikola 1885. angažovao ruskog inženjera Vladimira Varmana koji je projektovao i iskopao cik-cak kanal dužine 4,5 km od jezera do mora kod rta Đerane. Nakon tri godine, upravitelj Primorja vojvoda Simo Popović je veoma uspješno izvršio prvo čišćenje kanala.
Drugo čišćenje obavio je inženjer Marko Đukanović, ali je pri tom napravio veliku grešku - produbio je kanal i na jednom mjestu ispravio, tako da je nakon toga more prodrlo i nanijelo nenadoknadivu štetu obradivom zemljištu.
Povremenim izlivanjima Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena solana, koja je radi svoje bezbjednosti podigla nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala rječnom vodom je prestalo. Od tada pa sve do 1950. godine ušće kanala održavano je plovnim stalnim radom jednog bagera.
Bonus video:
