poslovi za izabrane

Još nijedan tender nije pao zbog korupcije

Samo u 2009. godini, bilo je skoro 300 tendera čija je vrijednost premašila predviđene sume i ni u jednom od njih nije otkrivena korupcija ili pokrenuta istraga
0 komentar(a)
Ažurirano: 01.04.2012. 07:48h

Prije dvije godine Fond za zdravstvo je raspisao javni poziv za prikupljanje ponuda za izradu softverskog rješenja integralnog bolničkog informacionog sistema (IBIS) Kliničkog centra Crne Gore. Fond je za taj posao planirao da utroši 2,5 miliona eura. Tender je, međutim, propao zbog više žalbi domaćih kompanija.

Žalbe su upućene zbog dijela javnog poziva gdje se tražilo da ponuđač mora u svom timu za izradu traženog softvera imati najmanje jednu referencu u uspješnom dizajnu i implementaciji aplikativnog softvera u Oracle tehnologiji. Tekst tendera je, prema navodima kompanija koje su se žalile, bio formulisan tako da je samo jedna firma iz Podgorice mogla dobiti posao.

Ova priča je završena tako što je Fond za zdravstvo poništio tender, sa obrazloženjem da je „prestala potreba za predmetom javne nabavke”. Mnoge druge su završene na način što su posao dobili oni kojima je bio i unaprijed namijenjen.

Velike poslove dobijaju privilegovani

Kompanije koje nemaju priliku ni da se primaknu vrijednim javnim poslovima, finansiranim iz državnog budžeta, tvrde da su javne nabavke u Crnoj Gori često obavijene sumnjama u korupciju, namještanjem kompanijama bliskim uticajnim pojedincima iz vlasti i nejasnim, ponekad i čudnim kriterijumima.

Sagovornici “Vijesti” iz više kompanija iz sektora građevine, trgovine, poljoprivrede i informacionih tehnologija tvrde da postoje brojne zloupotrebe prilikom izbora takozvanih najpovoljnijih ponuda na tenderima, te da su sistemi u pojedinim institucijama koje realizuju javne nabavke vremenom uhodani i formalno-pravno “upakovani” da izgledaju besprekorno.

Više sagovornika bilo je spremno da govori o sistemima „namještanja” na tenderima pod uslovom anonimnosti, plašeći se “osvete” institucija i kompanija koje raspisuju tendere. Oni su jednodušni u ocjeni da postoji više uhodanih sistema preko kojih se izabranim kompanijama omogućava da dobiju više novca od ugovorenog, a jedan od njih je i zloupotreba sistema aneksa ugovora. Tako se obezbjeđuje da se nakon obavljenog posla dodjeljuju značajno veći iznosi od ugovorenih, pod plaštom povećanih troškova. I to se najčešće dešava na inače skupim radovima, prije svega građevinskim.

Arhiva “Vijesti” je pretrpana podacima i o plaćenim iznosima mnogo većim od procjena: rekonstrukcija jednog od najprometnijih mostova u Podgorici, Mosta Blaža Jovanovića koštala je poreske obveznike 1,5 miliona eura, skoro 300.000 eura više nego što je bilo procijenjeno, obnova zgrade Instituta za javno zdravlje premašila je procjenu za više od 600.000 eura, dok je zdanje za obrazovanje u državnoj upravi u Danilovgradu poreske obveznike koštalo čak 800.000 eura više od procjene.

Samo u 2009. godini, bilo je skoro 300 tendera čija je vrijednost premašila predviđene sume i ni u jednom od njih nije otkrivena korupcija ili pokrenuta istraga.

Na problem prekoračenja procijenjenih vrijednosti na tenderima upozoravala je i nevladina organizacija Institut alternativa, ističući da se osnovni ugovori najčešće sklope po vrlo povoljnim i razumnim cijenama, ali da se konačna vrijednost posla, nakon „naknadnih radova” drastično povećava.

Koliko je koštala rekonstrukcija Biblioteke?

Jedan od tih primjera je i rekonstrukcija gradske biblioteke u Podgorici, čiji je naručilac gradska vlast a izvođač podgorička kompanija Cijevna komerc. Gradske vlasti su, pod objašnjenjem da nijesu bili predvidivi svi potrebni radovi, sklopile tri ugovora sa izvođačem i sva tri su povećana srazmjerno za oko 25 odsto, i početna suma je prekoračena za skoro pola miliona eura.

Formalno, sve je bilo po zakonu, ali je pitanje kolika je vjerovatnoća da su troškovi „novoiskrslih” problema bili tako precizni da se uklope u zakonska rješenja i izbjegne raspisivanje novog tendera.

Početna suma za rekonstrukciju gradske biblioteke u Podgorici prekoračena za skoro pola miliona (Foto: Luka Zeković)

Proces odobravanja većih troškova od planiranih podrazumijeva da naručilac posla, nakon što ga izabrani izvođač o tome obavijesti, traži odobrenje za pregovore o cijeni sa kompanijom koju je izabrala, a ocjenu opravdanosti daje Uprava za javne nabavke, koja odbija ili pak prihvata zahtjev, ali samo u izuzetnim slučajevima, kako stoji u zakonu. Izuzetni slučajevi često su bili pravilo u odlučivanju Direkcije, što je utvrdila i Državna revizorska institucija u svom izvještaju o javnim nabavkama za 2009. godinu.

DRI je zaključio da je značajan rast odobrenih „direktnih pregovora” u 2009. godini bio izuzetno visok, jer je Uprava, tadašnja Direkcija za javne nabavke, odobrila čak 75 odsto takvih zahtjeva. Godinu ranije, udio odobrenih pregovora bio je 29 odsto, na osnovu čega su revizori zaključili da se time narušava sami sistem javnih nabavki, jer se u tim postupcima mora voditi računa o racionalnom korišćenju državnog novca.

Zaključci DRI su, međutim, ostali mrtvo slovo na papiru, jer nije procesuiran nijedan slučaj sumnjive procedure javnog tendera. Na više upita „Vijesti”, DRI je saopštio da je njihov posao utvrđivanje činjeničnog stanja, a da je na ostalim institucijama, u ovom slučaju policiji i tužilaštvu, da pokrenu dalje istrage i utvrde konkretnu odgovornost.

Zbog krize smanjen broj precijenjenih poslova

Analiza podataka o izvršenim javnim nabavkama od 2007. do 2011. godine pokazuje da se broj precijenjenih poslova smanjuje od 2008. godine naovamo, zbog, prema saznanjima „Vijesti”, opšteg manjka novca u državnom budžetu. U 2010. godini, ukupan iznos javnih nabavki iznosio je 376 miliona eura i bio je čak za trećinu niži u odnosu na 2008. godinu, kada je iznosio preko pola milijarde eura. Period 2007. i 2008. godine obilježila je snažna finansijska ekspanzija u svijetu, pa i u Crnoj Gori, pa se na sve stavke nemilice trošilo.

Jedan od zanimljivih tendera oko kojeg se digla velika prašina bio je upravo postupak Fonda za zdravstvo iz 2010. godine s početka teksta. Fond je za taj posao planirao da utroši 2,5 miliona eura, a zbog velikog broja žalbi zainteresovanih kompanija, posao je propao, pa Klinički centar ni danas nema integralni softver za koji je bio i raspisan tender. Osnovna žalba više kompanija odnosila se na dio tendera u kojem se traži da ponuđač mora u svom timu za izradu traženog softvera imati najmanje jednu referencu u uspješnom dizajnu i implementaciji aplikativnog softvera u Oracle tehnologiji.

Fond je za izradu softverskog rješenja integralnog bolničkog informacionog sistema (IBIS) Kliničkog centra Crne Gore planirao da utroši 2,5 miliona eura, a zbog velikog broja žalbi zainteresovanih kompanija, posao je propao, pa Klinički centar ni danas nema integralni softver za koji je bio i raspisan tender

„Vijestima“ su se domaće kompanije iz ICT sektora žalile i na neke druge tendere Fonda za zdravstvo, za koje su takođe bile zainteresovane, ali ih je način na koji su ti javni pozivi realizovani, kako tvrde, unaprijed diskvalifikovao.

Primjer za to navode tender za izradu softvera „Aplikacija za ljekara-kontakt“ iz 2008. godine, kada Fond nije prikupljao ponude svih zainteresovanih ponuđača da bi izabrao najpovoljniju, već je sam izabrao podgoričku kompaniju MG Soft i njoj, u direktnom pregovaranju, dodijelio posao vrijedan 340 hiljada eura, i to na osnovu procjene da jedino ta firma može odraditi zadati posao.

Nejasni i očigledno nedovoljno jasni kriterijumi doveli su do toga da mnoge kompanije ne mogu ni da „primirišu” poslove koji se finansiraju iz budžeta. Ako se tome doda i činjenica da tokom pet godina, koliko je na snazi Zakon o javnim nabavkama, u Crnoj Gori nije procesuiran nijedan slučaj korupcije ili zloupotreba u javnim nabavkama, upućuje na dva zaključka – ili su odgovorni u državnim i opštinskim upravama i državnim preduzećima hirurški precizni i odgovorni prema državnom novcu, ili kontrola tih postupaka nije na potrebnom nivou.

Opširnije u štampanom izdanju

Galerija

Preporučujemo za Vas