KAKO DALJE?

Problemi 60 crnogorskih proizvođača organske hrane

Naše tržište je malo i nakon povećanja proizvodnje, određene količine organskih proizvoda mogle bi se izvoziti
76 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 26.02.2019. 12:59h

Divlji šipak, zasađen oko imanja na kojem se uzgaja preko hiljadu stabala smokve, kao “barijera” od nepovoljnih spoljašnjih uticaja, udaljenost parcele od preopterećenih saobraćajnica i nekorišćenje vještačkih đubriva, samo su neki od uslova koje je morao ispuniti Podgoričanin Dimitrije Mugoša kako bi se mogao baviti organskom proizvodnjom smokve.

Za dosta skup “porodični biznis” odlučio se slučajno, misleći da će takva proizvodnja biti mnogo lakša, ali se ispostavilo da je to težak posao.

Kada je zasadio prve smokve na imanju od jednog hektara u Tološima, nije ni znao šta je to organska proizvodnja, ali danas, nakon godinu dana bavljenja tim poslom, planira da proširi posao, tako što će zasaditi nove vrste tog voća.

Finansijska sredstva za započinjanje biznisa, obezbijedio je uključivanjem u program razvoja organske poljoprivrede, koji je podržalo Ministarstvo inostranih poslova Danske, a sprovode ga Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Biotehnički institut.

"Organsku proizvodnju "forsira" Evropska unija i ja to podržavam. Ulaganja su veća nego kod konvencionalne proizvodnje, te bi organski proizvodi trebalo da budu skuplji, što kod nas još nije slučaj", kazao je Mugoša.

Kada prodaje organski uzgajanu smokvu na podgoričkoj Kamionskoj pijaci, kupce, kaže, ne interesuje kakva je iznutra, nego da je što jeftinija i “naoko lijepa”.

Poštujući principe organske proizvodnje, Mugoša koristi samo stajnjak i takozvano zeleno đubrenje, koje hrani smokvu tako što se najprije zasadi trava koja se kosi i na kraju zaorava. Prema savjetima Savjetodavne službe za biljnu proizvodnju smokve kada je potrebno prska samo preparatima na biljnoj bazi.

Uzdaju se u izvoz

Najveći problem sa kojim se suočavaju proizvođači organskih proizvoda je, prema njegovim riječima, isuviše malo crnogorsko tržište i niske cijene.

"Potrebno nam je da možemo da izvozimo robu. Prošle godine sam prodao oko deset tona smokve po prosječnoj cijeni od 70 centi. Ove godine ću imati oko 15 tona. Kada bi cijena bila euro i po, to bi već bilo isplativo", smatra Mugoša.

Od novca dobijenog preko danskog projekta nabavio traktor, sistem za navodnjavanje, iskopao bunar, a planira da napravi i sušaru za sušenje smokava.

Međutim, do evropskog tržišta je teško doprijeti, u šta se i sama uvjerila, jer njena firma “In spe”, koja radi sa ljekovitim biljem i pčelinjim proizvodima, godinama bezuspješno pregovara sa evropskim zemljama.

"Nemamo problem sa izvozom za Srbiju, odakle dio ide i za Mađarsku. Za evropske zemlje postoji blokada, iako imamo evropski i američki NOP sertifikat. Čim naš gotov proizvod treba da dospije na njihovo tržište, oni ga doživljavaju kao konkurenciju", kazala je ona.

Čekajući “prodor” na inostrano tržište Mugoša ne gubi vrijeme, već je od novca dobijenog preko danskog projekta nabavio traktor, sistem za navodnjavanje, iskopao bunar, a planira da napravi i sušaru za sušenje smokava.

Skupi propisi

Da bi organska proizvodnja zaživjela i kod nas, proizvođačima je, smatra on, potrebna pomoć Ministarstva poljoprivrede.

Sa time je saglasan i proizvođač organskih žitarica Slaviša Petrović iz Pljevalja, kojem bi, kako kaže, najviše koristila kupovina potrebne mehanizacije i silosa, jer različite žitarice ne smije smjestiti u isto skladište.

Petrović već četiri godine organski proizvodi heljdu i ječam, a samo ove godine je za prodaju zasadio oko deset hektara.

"Organski proizvodi su svuda u svijetu skuplji od konvencionalnih, te bi i kod nas trebalo da budu skuplji za trećinu", smatra on.

Međutim, Orlandić predviđa da će proteći još vremena dok naš potrošač ne bude spreman da prepozna organski proizvod, i da ga plati 10 odsto skuplje nego neki konvencionalni, za koji se ne zna da li je rađen genetski modifikovanom sirovinom.

Otežavajuća okolnost za Petrovića je, kaže, to što mora poštovati propise, kojima je precizirano da zasađena površina mora biti od njive koja je prskana udaljena minimum 100 metara, a ni put ne smije da bude blizu obradive površine.

Problem za proizvođače, prema njegovim riječima, predstavlja i to što na određenoj površini ne mogu istu kulturu zasijati dvije godine zaredom, nego ih moraju mijenjati.

" Sve to zahtijeva novac. Do sada sam dobijao subvencije od Ministarstva poljoprivrede, ali je i njihov iznos iz godine u godinu sve niži. Prije nekoliko godina sam dobio 5.000 eura, prošle 1.400, a ove očekujem da će se smanjiti na 500 eura"kazao je proizvođač iz Pljevalja.

Iako je za takvu proizvodnju potrebno mnogo truda i novca, Mugoša i Petrović se nijesu pokajali zbog upuštanja u ovaj poduhvat.

"Kod ljudi treba razviti svijest da treba da jedu zdravu hranu. Da znaju čime se sve prskaju konvencionalni proizvodi, ne bi ih kupovali", smatra Mugoša.

Petrović namjerava da se bavi organskom proizvodnjom „još koju godinu“, a ove će, kao i kolega iz Podgorice, kada im istekne takozvani prelazni period, dobiti odgovarajući sertifikat.

Do sada 65 sertifikata

Orlandić je kazala da su od osnivanja nacionalne kuće za sertifikate “Monteorganica”, pored firme “In spe” i mljekare “Nika”, organski sertifikat dobila 63 organska proizvođača iz različitih grana poljoprivrede.

"Ima onih koji su u prelaznom periodu, ušli su u registar, ali još nijesu dobili organski sertifikat, jer moraju proći određeni prelazni period", navela je ona.

"Organska proizvodnja ima svoj zadatak da jedan teren očuva takvim kakav je. Pravilna berba i pravilno korišćenje nikad neće dovesti do istrebljenja određene biljke, nego će samo dovesti do još većeg roda", kazala je ona.

"U sklopu tog programa davaće se grant projekti. Tu priliku treba iskoristiti, jer ako mi ne budemo umjeli, naći će se neko drugi ko će umjeti. Projekti su takvi da vas vezuju na određeni period, godinu ili godinu i po i morate biti sposobni da za to vrijeme pokažete da umijete ta sredstva iskoristiti i da ste spremni u to da ulažete", kazala je Orlandić.

Ona smatra da naša država, pogotovo sjever, ima veliku prednost za organsku proizvodnju zbog terena, koji su potpuno nezagađeni i neiskorišćeni.

"Imamo priliku da ih iskoristimo i ne dozvolimo da se upropaste. Organska proizvodnja ima svoj zadatak da jedan teren očuva takvim kakav je. Pravilna berba i pravilno korišćenje nikad neće dovesti do istrebljenja određene biljke, nego će samo dovesti do još većeg roda", kazala je ona.

Organski proizvodi su svuda skuplji

Komplikovano, ali zdravo Orlandić je kazala da osamdeset odsto stanovništva u Crnoj Gori ne zna šta znači organski proizvod, te da mu se još ne pridaje važnost kao u Evropi i svijetu.

"Organski proizvod podrazumijeva proizvodnju koja počinje od samoga zemljišta: od toga da li je obrađivano posljednjih pet godina, čime je tretirano, da li odgovara za sadnju, ljekovito bilje, povrtarstvo, ispašu stoke… ", kazala je Orlandić.

"Vi tog trenutka znate da pijete zdrav proizvod. To je prednost. Kod nas se lako pojednostavljuje konvencionalno i organsko i skoro da se i ne pravi nikakva razlika između ta dva pojma", navela je ona.

Na kraju, kad to uđe u konačnu preradu, sertifikuje se i sama prerada, sama proizvodnja i gotov proizvod - pojasnila je ona.

Orlandić je kazala da ukoliko kupac trguje organsku ljekovitu biljku nanu, on može znati ko je i sa kog terena ubrao, ko odgovara za to bilje, koja firma ga je proizvela i kako je on došao na crnogorsko tržište.

"Vi tog trenutka znate da pijete zdrav proizvod. To je prednost. Kod nas se lako pojednostavljuje konvencionalno i organsko i skoro da se i ne pravi nikakva razlika između ta dva pojma", navela je ona.

Bavljenje organskom poljoprivredom, favorizuje spontanu floru i korisne insekte i ne djeluje štetno na čovjeka i njegovo prirodno okruženje, za razliku od konvencionalne poljoprivrede.
Monteorganike

Neki od njih su i sljedeći: organska hrana sadrži više vitamina C i osnovnih minerala kao što su kalcijum, magnezijum, gvožđe kao i antioksidante, organsko mlijeko je bogatijeg sadržaja u omega 3 masnim kiselinama, vitaminima E i A i antioksidantima od konvencionalnog mlijeka, smanjeno prisustvo pesticida i aditiva, a kod ove hrane nije dozvoljena ni upotreba genetske modifikacije.

Antibiotici koji se kao aditivi dodaju hrani radi ubrzavanja rasta životinja, kako stoji na sajtu, zabranjeni su jer izazivaju otpornost bakterija na te i slične antibiotike kod tih životinja i kod čovjeka. Pored ovoga, organska hrana dolazi od provjerenih izvora.

Sve farme prolaze kontrolu barem jednom godišnje.

Bavljenje organskom poljoprivredom, kako se tvrdi, između ostalog, favorizuje spontanu floru i korisne insekte i ne djeluje štetno na čovjeka i njegovo prirodno okruženje, za razliku od konvencionalne poljoprivrede.

Proizvodi manje ugljen-dioksida koji doprinosi globalnom zagrijavanju, zagađenju usljed prskanja, nepoželjnog opasnog otpada.

Galerija

Preporučujemo za Vas