Đuranović: Poljoprivreda nikog ne ostavlja bez posla

Nastavak korišćenja projektnih sredstava EU i Vlade putokaz su dugoročnog razvoja poljoprivrede, koji bi trebalo da bude usaglašen sa državnom podrškom plasmana proizvoda na domaćem tržištu, ističe Đuranović
4590 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock

Aktuelna kriza će usporiti, ali ne i zaustaviti poljoprivredni razvoj. Ovo može biti dobar momenat za vraćanje selu, obnavljanje zapuštenih domaćinstava i intenzivnije uključivanje u poljoprivredne tokove. Poljoprivreda je sektor u kojem osobe koje ostanu bez posla, mogu naći prostor za zapošljavanje.

To je ocjena predsjednika Odbora udruženja poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore (PKCG) i osnivača mljekare “Lazine“ Milutina Đuranovića.

On je za “Vijesti” istakao da ne treba čekati pojavu krize za ispoljavanje patriotizma.

“Mislim da je decenijsko redovno plaćanje svih vrsta poreza, redovna isplata plata, obaveza poslovnim partnerima prava mjera patriotizma i u dobrim i manje dobrim vremenima”.

Ocijenio je da su nastavak korišćenja projektnih sredstava EU i Vlade putokaz dugoročnog razvoja poljoprivrede, koji bi trebalo da bude usaglašen sa državnom podrškom plasmana poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu.

“Pored toga, značajna je uloga Investiciono-razvojnog fonda”, dodao je Đuranović, odgovarajući na pitanje šta u PKCG misle da bi država u najkraćem periodu mogla da uradi da podstakne razvoj poljoprivrede, prerađivačke industrije i stočarstva.

Đuranović
Kriza će usporiti razvoj poljoprivrede : Đuranović(Foto: Privatna arhiva)

“Svaki razvoj je proces, a pošto se pitanje odnosi na razvoj poljoprivrede i prerađivačke industrije, možemo konstatovati da je ovdje riječ o dugoročnom procesu. Poljoprivreda je niskoakumulativna djelatnost, a priroda kapitala je da ‘putuje’ u visokoakumulativne djelatnosti gdje je stepen oplodnje veći nego u poljoprivredi, a vrijeme povraćaja što kraće. Iz ovog razloga poljoprivreda u razvijenim ekonomijama zauzima posebno mjesto, a procjenjujem da tako treba da bude i u našoj ekonomiji”.

Da li će epidemija koronavirusa zaustaviti razvoj u ovoj oblasti tokom 2020. godini, ili mislite da novi preduzetnici i u ovim uslovima mogu tražiti šansu za biznis?

Mislim da će aktuelna kriza usporiti, ali ne i zaustaviti poljoprivredni razvoj, iz razloga sto je uglavnom riječ o porodičnim biznisima, u koje su uključeni vrijedne i posvećene porodice, a koje su u periodima svih dosadašnjih kriza pokazali visok nivo izdržljivosti. Posljednjih decenija se odvijao proces napuštanja sela. Kako je izvjesno da će kriza uzrokovati povećanu nezaposlenost, smatram da ovo može biti dobar momenat za vraćanje selu, obnavljanju zapuštenih domaćinstava i intenzivnije uključivanje u poljoprivredne tokove. Poljoprivreda je sektor u kojem osobe koje ostanu bez posla, mogu naći prostor za zapošljavanje. Izražavam bojazan da, ako izostane podrška pri plasmanu poljoprivrednih proizvoda i njihovoj naplati, može doći do obeshrabrivanja potencijalnih proizvođača da u poljoprivredi nađu uhljebljenje, bez obzira na raspoloživost primamljivih projektnih sredstava EU i Vlade.

Kampanja „Kupujmo domaće“ posebno se potencira iz Privredne komore, mada nijedan domaći proizvođač hrane i pića kao dokaz patriotizma nije snizio cijenu svog proizvoda makar pet centi. Čak su mnoge cijene voća i povrća od 9. marta značajno više. Zašto mljekari, na primjer, ne postignu dogovor sa trgovačkim lancima i učine taj prvi korak ka minimalnom sniženju cijena?

Smatram da ne treba čekati pojavu krize da bi se dokazao patriotizam. Mislim da je decenijsko redovno plaćanje svih vrsta poreza, redovna isplata plata, obaveza poslovnim partnerima - prava mjera patriotizma, i u dobrim i manje dobrim vremenima. Crnogorske mljekare svakodnevno otkupe oko 70.000 litara (od Ulcinja do Rožaja i Žabljaka) od oko 3.000 kooperanata, pri čemu redovno izmirujemo sve obaveze prema kooperantima, pružajući im razne vrste pomoći i na taj način doprinos ostanku ljudi na selu, odnosno održanju crnogorskog stočarstva. Koristim priliku da saopštim da su mljekare kao izraz solidarnosti donirale sredstva NKT. Domaće mljekare nijesu mijenjale fakturne cijene svojih proizvoda od 2007. godine, iako su se cijene većine inputa za poslednjih 13 godina uvećale. Ovome treba dodati da zahvaljujući raznim vrstama rabata, uključujući i akcijske rabate, prosječne veleprodajne i maloprodajne cijene domaćih mliječnih proizvoda su danas za oko osam niže nego 2007. Maloprodajne cijene naših proizvoda su niže od cijena uvoznih proizvoda. Naši potrošači su prepoznali ove činjenice i svojom lojalnošću prema domaćim proizvodima izražavaju poštovanje dugoročnoj politici cijena. Kako je ekonomija nauka zasnovana na ciframa, jednostavno je izračunati kada bi mljekare koje proizvode konzumne mliječne proizvode (jogurt, pavlaku i pasterizovano mlijeko) snizile cijenu ‘makar za pet centi’, da bi poslovale na granici rentabiliteta, ili čak ušle u gubitak i ugrozile redovno izmirenje svojih obaveza, a time i sopstveno poslovanje.

Zašto se višemjesečni pad cijene nafte i njenih derivata još nije preslikao na prodajne cijene domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda?

Podsjetiću da za posljednjih 13 godina cijena dizel goriva je išla i ispod 0,75 eura, i rasla preko 1,35 eura, a fakturne cijene naših mliječnih proizvoda se nijesu mijenjale. Razlog za ovo je što nafta ne predstavlja značajnu stavku u strukturi cijene koštanja naših proizvoda, pogotovo imajući u vidu da zbog ekonomskih i ekoloških razloga kao energent koristimo drva, čija se cijena poslednjih godina uvećala.

Da li je distribucija poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na domaćem tzržištu oligopolizovana sa dva-tri najveća lanca od kojih, čini se, u krajnjem zavisi najveći dio prodaje?

Mislim da ne možemo govoriti o bilo kakvom oligopolu ili nečem sličnom, jer je naše tržište apsolutno otvoreno sa velikim brojem učesnika na strani ponude (npr. samo u mljekarskom sektoru postoji više od 10 domaćih i isto toliko stranih učesnika). Još jedan pouzdani dokaz da nema riječi o oligopolu je da su maloprodajne cijene na veoma niskom nivou, a vrlo često ispod cijena u okruženju, što je karakteristika tržišta potpune konkurencije.

Otežana afirmacija elektronske prodaje

Život se sve više seli u digitalnu sferu, razvijaju se novi modeli prodaje, a u susjednim zemljama već postoje i elektronske zelene pijace, prodavnice... Da li u Vašoj kompaniji razmišljate o nekim alternativnim načina prodaje proizvoda?

Svjesni smo da je svijet ulazi u proces digitalizacije. Različite poslovne aktivnosti karakteriše različit stepen digitalizacije. Distribucija naših proizvoda koja je praćene savremenim softverskim i hardveskim rješenjima, digitalno fakturisanje prema dijelu kupaca i automatsko knjiženje istog, digitalno primanje porudžbi od stane dijela kupaca potvrda je da smo zakoračili u ovaj svijet. Sa agencijom Amplitudo smo čak realizovali projekat elektronskog primanja porudžbi, a time i digitalne prodaje. Ipak, moramo konstatovati da masovna eletkronska prodaja i njen uspjeh zahtijeva digitalizaciju na strani ponude i tražnje. Procjenjujemo da specifičnost distribucije naše robe koja zahtijeva poštovanje hladnog lanca do krajnjeg potrošača, prilična razuđenost crnogorskog tržišta, kao i nerazvijena elektronska tražnja otežavaju afirmaciju elektronske prodaje mliječnih proizvoda u Crnoj Gori.

Bonus video: