PREDSJEDNIK UO INSTITUTA SERTIFIKOVANIH RAČUNOVOĐA O PROBLEMIMA U TOJ INSTITUCIJI

Nikić: Nismo zataškali aferu, novac će biti vraćen

Generalni sekretar Igor Pavićević se nije dobro snašao u komunikaciji sa zaposlenima nakon smanjenja plata, novog biraju krajem godine

16682 pregleda 11 komentar(a)
Vinko Nikić, Foto: Arhiva Vijesti
Vinko Nikić, Foto: Arhiva Vijesti

Predsjednik Upravnog odbora Instituta sertifikovanih računovođa (ISRCG) Vinko Nikić kazao je u intervjuu “Vijestima” da pronevjera novca u toj instituciji od 13.000 nije zataškana, već će bivša blagajnica vratiti novac kada proda plac.

Kazao je i da je generalnom sekretaru Igoru Pavićeviću mandat skraćen “zbog neodrživog odnosa sa zaposlenima”, te da nijesu željeli da “preko noći” donose bilo kakvu ishitrenu odluku i smjenjuju ga.

ISRCG je već 13 godina nosilac javnih ovlašćenja prema Uredbi Vlade, za poslove iz oblasti računovodstva i revizije, a punopravni je član IFAC-a (svjetske organizacije računovođa) i Evropske federacije računovođa.

Zašto je UO dozvolio da se zataška stara afera s pronevjerama novca dok je glavni administrativni sekretar bila V. B.? Zašto novac nikada nije vraćen (u ratama?) uprkos navodnim obećanjima bivše službenice da će biti vraćen? Zašto Pavićević, ali ni UO, nikada o tome nije obavijestio, po službenoj dužnosti, policiju ili tužioce?

Nije zataškana afera, nego je dobila svoj pravni epilog. S bivšom zaposlenom je, po preporuci advokatske kancelarije, sklopljen sporazum i ovjeren kod notara 2016. godine za pronevjeru 13 hiljada eura. Postojala je i opcija da se odmah pokrene krivična prijava, ali pošto se ništa od imovine ne vodi na V. B. stav advokatske kancelarije je bio da se s tim sačeka. Ova zaposlena je radila blagajničke poslove od 2013. Početkom 2016. šefica računovodstva, čiji je inače posao bio da kontroliše rad blagajnice, je signalizirala sumnje u rad blagajnice generalnom sekretaru, pa je pokrenuta istraga prilikom koje je ustanovljeno da postoje određeni propusti koji su dobili pravne konsekvence. Istragu su vodili zajedno bivša šefica računovodstva i generalni sekretar za period u kojem je V. B. bila blagajnica.

S obzirom da mogućnost krivične prijave ne zastarijeva 10 godina, a da se ništa od imovine ne vodi na V. B. bivšoj zaposlenoj je data mogućnost da prodajom nekretnina izmiri svoj dug. Ono što se čeka je da se riješi DUP da bi se prodale nepokretnosti (prodaja placeva na veoma atraktivnim lokacijama). Krivična prijava je posljednja opcija. Za sve ovo postoji pravna dokumentacija našeg advokatskog tima.

S toga, ponavljam, nije u pitanju nikakavo zataškivanje, već aktivnosti koje je administracija preduzela u skladu s preporukom advokatske kancelarije, u suprotnom ne bi imalo pravni epilog u vidu notarskog zapisa kojim se bivša koleginica V. B. obavezuje da isplati navedeni iznos Institutu.

Zašto Upravni odbor nije smijenio generalnog sekretara Pavićevića, nego ste mu samo do kraja godine skratili mandat?

ISRCG, kao ozbiljna organizacija profesionalaca, nikada nije, niti će donositi brzoplete odluke koje su od krucijalnog značaja po rad i opstanak Instituta. Mi smo profesionalne računovođe i revizori kojima se sve odluke baziraju na dokazima, a ne na priči „rekla-kazala“… Sve je počelo smanjenjem zarada zbog situacije s COVID-19, jer je privreda ugrožena što se preliva i na naše članove, a samim tim i na poslovanje Instituta. Nakon toga je počela loša komunikacija na relaciji generalni sekretar – zaposleni. Generalni sekretar se definitivno nije dobro menadžerski postavio u upravljanju ovakvom kriznom situacijom. Odmah nakon upoznavanja UO od strane zaposlenih o situaciji i odnosima u Institutu, kao odgovoran UO smo, po našem mišljenju, reagovali na pravi način, što za rezultat danas imamo potpuno normalne profesionalne odnose između zaposlenih i Institut funkcioniše na dnevnoj osnovi uz punu komunikaciju svih zaposlenih.

Na vaše pitanje zašto odmah nijesmo smijenili generalnog sekretara, kazaću da, kao tijelo sastavljeno od profesionalaca iz struke, ali i ljudi s velikim menadžerskim iskustvom, nijesmo željeli donjeti ovako važnu odluku ishitreno, “ preko noći”, već smo odlučili da krajem novembra raspišemo konkurs za odabir novog generalnog sekretara i istog odabrali do kraja godine, koji bi Institut preuzeo od 1. januara, a da do tada, sadašnji generalni sekretar privede kraju ovu poslovnu 2020, u skladu s već usvojenim finansijskim planom.

Jeste li utvrđivali koliko je ukupno Institut po osnovu sumnjivih faktura oštećen ili nije, s obzirom da je bivša šefica računovodstva Milena Golubović o tome dostavila nekoliko važnih računa?

Nijesmo u saznanju da postoje ikakve sumnjive fakture, niti je bivša šefica računovodstva iste dostavila s namjerom da optužuje generalnog sekretara, već je smatrala da ti troškovi nisu bili neophodni. Potpuno sam ubijeđen da koleginica Golubović, kao bivša šefica računovodstva i veliki profesionalac, kao i osoba koja je potpuno nezavisna, od integriteta, kao i činjenica da je ona od 2011. bila odgovorno lice za sastavljanje bilansa i vođenje poslovnih knjiga, pravila bilo kakve ustupke ili činjela bilo koje radnje koje su protivzakonite, ako je bila u takvom saznanju. Poprilično sam ubijeđen, poznavajući koleginicu Golubović, da ista ne bi vršila nikakva knjiženja bilo kakavih sumnjivih faktura, ako se to kosilo s profesijom i Etičkim kodeksima koje naša profesija nosi.

Školuju zaposlene pa im odu gdje je bolja plata

Koliko je ljudi ukupno zbog nesuglasica s generalnim sekretarom napustilo Institut od kada ste Vi na funkciji predsjednika UO od 2013

Osim bivše šefice računovodstva koja to navodi kao razlog u drugom kvartalu ove godine, a koja je s generalnim sekretarom prethodno uspješno sarađivala punih devet godina i koja je uz to u ranijem periodu uvijek hvalila odnos s generalnim sekretarom, niko od bivših zaposlenih nije napustio Institut zbog nesuglasica s njim, koliko sam ja u saznanju. ISRCG je uvijek ulagao u znanja svojih članova, a pogotovo zaposlenih kojima je kompletna edukacija u zemlji i u inostranstvu uvijek bila dostupna i uz to besplatna.

Nakon više godina rada na Institutu i dostizanja adekvatnog profesionalnog nivoa pojedini zaposleni, čija je cijena na tržištu porasla, prelazili su u druga preduzeća jer im je to bilo finansijski isplativije, a Institut na žalost ograničen finansijskim mogućnostima, nije u stanju da ponudi uslove koje nude velike kompanije, revizorske kuće ili poslovne banke na tržištu. To je oduvijek bio problem ovakvih Institucija koji svoje članove besplatno edukuju i pomažu u sticanju najviših znanja, a kasnije nijesu u stanju zadržati ih zbog povoljnijih ponuda koje dobijaju u realnom sektoru od strane finansijski moćnijih pravnih subjekata.