ISTRAŽIVANJE MANS-A O TROŠKOVIMA PORODICE ŠEFA UPRAVE ZA NEKRETNINE

Odakle Kovačeviću 100.000 eura?

“Najmanje 100.000 eura došlo je iz izvora koji se ne mogu objasniti zvaničnim prihodima”...
158 pregleda 0 komentar(a)
Dragan Kovačević
Dragan Kovačević
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Porodica Dragana Kovačevića, direktora Uprave za nekretnine Crne Gore, za svega nekoliko godina potrošila je blizu 190.000 eura na kupovinu nekretnina, automobila i hartija od vrijednosti.

Od ovog iznosa, najmanje 100.000 eura došlo je iz izvora koji se ne mogu objasniti njihovim zvaničnim prihodima, pokazuje analiza Istraživačkog centra MANS-a.

Višegodišnji funkcioner Vlade Crne Gore vlasnik je luksuznog stana od 118 i placa od 2200 kvadrata u Podgorici, garsonjere od 30 metara kvadratnih u Budvi, parcele od 250 m2 u Kotoru, a na ekskluzivnoj lokaciji na Žabljaku posjeduje polovinu od  45.000 m2 građevinskog zemljišta. 

Zemljište na Žabljaku kupljeno je u februaru 2007. godine u partnerstvu sa Nikšićaninom Slavkom Kontićem.

Prema ugovoru koji je tada potpisan, Kovačević i Kontić platili su ukupno 170.000 eura i stekli pravo svojine nad jednakim polovinama placa.

Prema podacima iz ugovora, ta suma  isplaćena je  u cjelosti, što znači da je Kovačević svoju polovinu platio 85.000 eura.

Samo mjesec dana nakon toga, Dragan je platio još 12 hiljada eura za otkup stana koji je do tada iznajmljivao od Uprave za nekretnine, time rješavajući stambeno pitanje po izuzetno povoljnim uslovima.

Na taj način je postao vlasnik luksuznog stana od 118 kvadrata koji zauzima veći dio posljednjeg sprata jedne od novijih stambenih zgrada na samoj obali Morače, u blizini Ekonomskog fakulteta.

To nije bio kraj ulaganjima u nekretnine te godine jer je Kovačević već u maju izdvojio dodatnih 10.000 eura za kupovinu 2.200 kvadrata zemljišta, takođe u Podgorici. 

Kupovina ove tri nekretnine Dragana je koštala ukupno 107.000 eura. 

Kovačević je u tom momentu bio angažovan kao pomoćnik direktora državne Uprave za nekretnine sa mjesečnom platom od 620 eura, što je ujedno bio ukupan mjesečni prihod porodice jer njegova supruga Milunka te godine nije imala prijavljenih prihoda, kao ni njihovo troje djece.

Porodica Kovačević u toj ili prethodnim godinama nije prijavila kredite niti pozajmice, a nijedna od nekretnina u njihovom vlasništvu nije bila opterećena hipotekom. 

U junu te godine Kovačević je za 84.000 eura prodao jednu od dvije garsonjere koje je posjedovao u Budvi, u zgradi koju je zajednički gradio sa kontroverznim bivšim predsjednikom Opštine Budva Rajkom Kuljačom.

Tu transakciju nije prijavio tadašnjoj Komisiji za sprečavanje konflikta interesa. 

Međutim, tim novcem Kovačević je raspolagao tek u junu 2007. godine, a četiri mjeseca prije toga kupio je pomenuti plac na Žabljaku.

Istovremeno, Komisiji nije prijavio bilo kakvu pozajmicu. 

Čak i da nema te vremenske razlike i da je Kovačević iskoristio novac od prodaje garsonjere da plati to zemljište, opet mu je nedostajalo najmanje 20.000 eura da finansira kupovinu drugih nekretnina - otkup stana i kupovinu placa u Podgorici.

Iste godine kada je ulagao u nekretnine, Kovačević je potrošio najmanje 25.700 eura na kupovinu akcija na crnogorskoj berzi.

Naime, u kartonu za tu godinu, on je prijavio kupovinu 22 vaučera fonda MIG i 3500 akcija Željeznice Crne Gore.

Prema zvaničnim podacima Montenegro Berze, minimalna vrijednost vaučera MIG za tu godinu iznosila je 750 eura po vaučeru, dok je minimalna cijena akcije Željeznice Crne Gore iznosila 2,63 eura po akciji.

Prema zvaničnim podacima, ukupni godišnji prihodi njegove porodice za 2007. godinu bili su 7.440 eura, a nije prijavio ni kredite, niti pozajmice.

Pored toga, njegov najstariji sin Danko Kovačević je 2009. godine, za zemljište na obali mora u Baru platio 15.000 eura.

Danko je tada imao osamnaest godina i prema podacima iz imovinskog kartona svog oca nije bio zaposlen, niti je imao bilo kakvih prihoda niti ušteđevinu kojom bi finansirao kupovinu placa.

Novac za kupovinu placa nije mogao doći ni od roditelja jer su njihova ukupna primanja za tu godinu iznosila blizu 8000 eura. 

Dok je Dragan kupovao i prodavao nekretnine, njegova nezaposlena supruga Milunka Kovačević je za to vrijeme promijenila nekoliko automobila novijeg godišta.

Gospođa Kovačević je 2005. godine postala vlasnica novog metalik  sivog “pežoa 307”, kupljenog kod ovlašćenog zastupnika te marke za Crnu Goru.

U fakturi koju je ispostavio Verano Motors navodi se da je Milunka vozilo platila tačno 15.000 eura. 

Zvanični podaci iz imovinskog kartona njenog supruga pokazuju da ona te godine nije imala ni eura prihoda, da vozilo nije kupljeno na kredit, niti postoje informacije o ušteđevini iz koje se mogla finansirati ova nabavka.

Milunka Kovačević je salon Verano Motorsa ponovo posjetila u oktobru 2009. godine i iz njega tada odvezla potpuno novi crni metalik “pežo 407”, vrijedan 22.000 eura.

Tom prilikom Kovačevićeva je vratila “pežo 307” i doplatila još 11.000.

Ni taj novac nije mogao doci od ušteđevine, jer je nisu prijavili, a nema podataka ni da je bračni par Kovačević podizao kredit.

Dok je kupovina “pežoa 407” evidentirana u imovinskom kartonu, Dragan nije prijavio da je njegova supruga početkom iste godine kupila još jedan, daleko luksuzniji automobil. 

Crni metalik “mercedes C200K” kupljen je kao polovan, svega dvije godine star automobil od ruskog državljanina Olega Maksimova, po cijeni od 12.000 eura.

Ovo vozilo nije se dugo zadržalo u njenom vlasništvu već je prodato već naredne godine. 

Nijedna od ovih transakcija nije prijavljena Komisiji za sprečavanje konflikta interesa, iako je je to bila jasna zakonska obaveza njenog supruga kao javnog funkcionera, pa nije poznato za koji iznos je Milunka prodala skupocjeni “mercedes”.

Ukupni godišnji prihodi porodice Kovačević 2009. godine, kada su za nabavku dva automobila dali 23.000 eura, bili su nepunih osam hiljada eura. 

Do završetka ovog istraživanja Dragan Kovačević nije htio da odgovori na pitanja pitanja Istraživačkog centra MANS-a i TV Vijesti o tome odakle mu sredstva za kupovinu nekretnina, automobila i akcija.

Život na ivici siromaštva

Ukupni prihodi Kovačevićeve porodice za 2012. godinu iznosili su 24.000 eura. 

On je prijavio da je te godine uštedio čak 19 hiljada eura, pa mu je za sve životne troškove cijele porodice ostalo samo 5.000 eura, odnosno nešto više od 400 eura mjesečno. 

Minimalna potrošačka korpa u 2012. godini  iznosila je oko 800 eura za četvoročlanu porodicu. 

Podaci o štednji iz narednih godina veoma su neobični. 

U 2013. godini  prijavio je  da više nema ušteđevine, a onda se u 2014. godini pojavljuje novih 25.500 eura, iako je u toj godini zaradio ukupno oko 26 hiljada eura.