Restitucija u Crnoj Gori nije sprovedena. Neizgrađeno zemljište nije vraćeno ranijim vlasnicima u iole značajnijem obimu. Zakon je izmjenjen tri i po godine nakon usvajanja pa je više od pola aplikanata izbačeno iz postupaka koje su započeli i platili značajne troškove vještačenja. Za one koji su ostali u postupku, izmjenama prvobitnih propisa je višestruko umanjeno obeštećenje, dok je neizgrađeno zemljište poklanjano investitorima umjesto da se vrati ranijim vlasnicima”, ocijenio je u razgovoru za “Vijesti” Milorad Vujović, bivši potpredsjednik u Vladi izbornog povjerenja, kao nestranačka ličnost ispred opozicionih partija.
Vujović je jedini član Vlade posljednjih decenija koji se aktivno zalagao za vraćanje imovine bivšim vlasnicima i njihovo obeštećenje. Kako je Vlada izbornog povjerenja trajala od sredine maja do kraja novembra prošle godine i kako nije bilo volje kod većinskog dijala te Vlade, nije bilo ni uspjeha po tom pitanju.
- Zašto restitucija nije sprovedena prema prvobitnim očekivanjima vlasnika oduzete imovine?
Politički interes Demokratske partije socijalista (DPS) je bio, zbog međunarodnih preporuka i očekivanja značajnog broja njihovih birača, da se usvoji zakon o restituciji. Međutim, takav zakon je njima poslužio isključivo kao fasada da je proces restitucije tobož počeo, da se na povraćaj treba čekati i tako je kupovano vrijeme.
- Da li je uopšte postojao interes države da ne vrati otetu imovinu?
Ne, jer interes države je u prvom redu pravna sigurnost, a ona je podrazumjevala poštovanje vlasništva i sprovođenje usvojenog zakona. Taj zakon međutim nije sprovođen. Imovinu koju je trebala da vrati onima od kojih je nasilno uzela, država je počela da dijeli povlaštenim investitorima, kao da zakon ne postoji.
Istovremeno, imovina je vraćena nekima koji po Zakonu na to nijesu imali pravo, što je diskriminatorno bezakonje prema ostalima.
Drugi interes države je svakako bila ekonomska isplativost restitucije. Povraćaj u naturi državu ne bi ništa koštao. Na vraćeno vlasništvo bi se plaćao veliki porez, jer ga država ne plaća sebi, podstakao bi se promet nekretnina i novi poreski prihodi po tom osnovu.
Međutim, vlast je zemljište u toku restitucije dijelila povlašćenim investitorima, bez ikakvog razumnog osnova.
- Ko je najviše imao koristi od procesa kojem se ne nazire kraj?
Na imovini koja je trebala biti vraćena onima od kojih je nasilno oduzeta, obogatili su se povlašćeni investitori i vjerovatno državni funkcioneri koji su sa njima poslovali.
To nije bio interes Crne Gore, jer je trajno devastiran jedan resurs u državnom vlasništvu, a zakonska obaveza prema vlasnicima oduzete imovine nije izvršena. Time je dodatno produbljena nepravda od strane države prema bivšim vlasnicima oduzete imovine.
Nije to jedina nepravda u Crnoj Gori, ali je jedna od većih, a na nepravdama se ne može graditi zdrava i održiva zajednica. Vlast je nešto što je trebalo da bude korist za državu i ranije vlasnike, pretvorila u štetu za jedne i za druge.
- Kakve su još bile posljedice propale restitucije i da li ste lično imali opstrukcija u radu dok ste bili u ovoj prelaznoj Vladi?
Osim štete po ranije vlasnike, pravne nesigurnosti generalno i očite ekonomske štete za državu, ova vlast je nastavila da udara na privatno vlasništvo sa ciljem da ga potpuno dokrajči.
Najprije su izmijenjene odredbe o deeksproprijaciji, kako bi se onemogućilo vraćanje vlasništva i kroz ovaj institut.
Zatim je izmjenama zakona omogućeno da država oduzme privatnu svojinu prije nego je plati i ako je uopšte plati. Na vrhuncu, 2016. su krenuli da bez ikakvog javnog interesa, izlazeći u susret unaprijed rezervisanom investitoru i njegovom privatno poslovnom interesu, prodaju tuđu privatnu imovinu u Buljarici, sa računicom da vlasnike kasnije simbolično obeštete iz budžeta odnosno na teret građana, a investitoru zemljište ustupe po još simboličnijoj cijeni.
Koliko je ovaj postupak bio nasilan, najbolje svjedoči podatak da je bez ikakvog zakonskog osnova bio proglašen tajnim i da mi kao potpredsjedniku Vlade od strane Savjeta za privatizaciju, koji je taj postupak prodaje vodio, nije dostavljeno rješenje o proglašenju tajnosti kojeg sam im tražio.
- Da li je realno da postoji način povraćaja ili obeštećenje, sada kada je imovina koju je trebalo vratiti rasprodata ili uništena?
Naravno, još uvijek postoje kompleksi neizgrađenog zemljišta i njih treba odmah u naturi vratiti ranijim vlasnicima.
Za one kojima je država u toku postupka restitucije prodala imovinu, potrebno je postići sporazumno rješenje kroz modele koji bi se zakonom definisali, u prvom redu zamjenom za imovinu iste vrijednosti, obeštećenjem u državnim akcijama, a novčano obeštećenje bi svakako bilo posljednja opcija.
EU slati izvještaje o kršenju prava
Vujović napominje da nedavne informacije, da se komesar Evropske unije Johanes Han i nekoliko poslanika Evropskog parlamenta počelo zanimati za kršenja zakonskih i međunarodnih garancija u odnosu na vlasništvo u Crnoj Gori, “ulivaju nadu jer je očito da je Evropska unija do sada bila jako slabo informisana o ovom problemu, možda najviše zbog pasivnosti udruženja koja zastupaju ranije vlasnike ali i nedovoljnoj informisanosti nevladinog sektora koja se bave zaštitom ljudskih prava”.
“U svakom slučaju, sada treba krenuti sa dostavljanjem sređenih i sistematizovanih izvještaja Evropskoj uniji na ovu temu, kako se poglavlje 23 ne bi zatvorilo dok se zakonom postavljene obaveze prrema ranijim vlasnicima ne ispune i dok se svojina, kao i druga lična prava građana maksimalno ne zaštite od bilo čije uzurpacije, a posebno državne”, istakao je Vujović.
Bonus video:
