profesor finansijskog prava za "vijesti"

Vukčević: Zaštitnik države može tužiti Glavni grad za štetu zbog KIPS-a

"Vrhovni cilj ovog instituta je da se utvrdi ko je kriv za nastalu štetu, te da on i snosi posljedice. Međutim, u ovom pogledu nisam veliki optimista. Ako uzmemo u obzir postojeću praksu, kao i činjenice slučaja smatram da bi ovaj postupak bio spektakularan", kazao je "Vijestima" Vukčević

24708 pregleda 96 reakcija 16 komentar(a)
Ilija Vukčević, Foto: Privatna arhiva
Ilija Vukčević, Foto: Privatna arhiva

Zaštitnik državnih interesa bi potencijalno mogao pokrenuti postupak protiv Glavnog grada kako bi država nadokandila štetu od skoro pet miliona koju je morala platiti prema presudi Suda u Strazburu kao obeštećenje kompaniji KIPS, kazao je u intervjuu “Vijestima” profesor finansijskog prava doc. dr Ilija Vukčević.

Sud u Stazburu je u presudi utvrdio da je tadašnja lokalna vlast, na čijem čelu je bio gradonačelnik Miomir Mugoša, protiv pravno sprečavala kompaniju KIPS i njenog Vlasnika Rista Drekalovića da ostvare legitimno pravo na građevinsku dozvolu za gradnju poslovnog centra, tako što su stalno mijenjali kriterijume i dodavali nove uslove. Problemi kompanije KIPS sa procedurom i dozvolom za gradnju trajali su od 1998. do 2006. godine, a nakon toga je uslijedilo 11 godina suđenja na raznim nivoima. Štetu prema presudama Suda u Strazburu plaća Vlada iz državnog budžeta, a do sada, i pored mogućnosti, nije postojala praksa da država taj trošak nadoknadi od onih koji su stvarno krivi za nastalu štetu - u ovom slučaju lokalna vlast.

Vlada je prošle godine platila obeštećenje KIPS-u od 4,5 miliona eura, a prije desetak dana i dodatno 416, od čega za uvećanje poreza koji se mogu naplatiti u iznosu od 408.203,57 eura i za pripadajuću zateznu kamatu 8.226,25 eura.

Da li je moguće da država nadoknadi ovu štetu od onih koji su donosili odluke kojim su povrijeđena prava KIPS-a?

Parafraziraću Jeringa: Ne plaća se naknada štete zbog štete koja je prouzrokovana, već zbog krivice. Dakle, vrhovni cilj ovog instituta je da se utvrdi ko je kriv za nastalu štetu te da on i snosi posljedice. Međutim, u ovom pogledu nisam veliki optimista.

Naime, u predmetnoj oblasti postoji Uredba o Zastupniku Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava koja ne sadrži eksplicitne norme o mogućnosti obeštećenja državnog budžeta od subjekata sa javnopravnim ovlašćenjima koji su krivi za nastalu štetu, pa ovo pravno pitanje zavisi od opštih odredbi koje se odnose na naknadu štete. Zato bi jedina potencijalna mogućnost bila da predmetni postupak pred nadležnim sudom pokrene zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, kao organ Ministarstva finansija, protiv Glavnog grada koga bi takođe zastupao njegov zaštitnik imovinsko pravnih interesa. Ako uzmemo u obzir postojeću praksu, kao i činjenice slučaja smatram da bi ovaj postupak bio spektakularan.

Zbog čega se morala platiti ova dopunska obaveza od 408 hiljada kada je već plaćeno oko 4,5 miliona eura prema presudi Suda iz Strazbura?

Čitanjem presude jasno je da ova obaveza postoji samo je neophodno objasniti pravnu prirodu pravičnog zadovoljenja - naknade štete zbog propuštene dobiti koju je utvrdio Sud. Naime, podnosiocu predstavke KIPS doo nije kao šteta dosuđena samo suma od oko 4,5 miliona eura, već i iznos koji se odnosi na „bilo koji porez koji je moguće naplatiti“, pa problem nastaje upravo zbog nedovoljnog razumijevanja ovog pojma.

Razdvajanje ukupno utvrđene štete na dva formalno pravna, a u pravnoj prirodi identična dijela, je posljedica činjenice da je šteta u presudi utvrđivana u iznosu “poslije oporezivanja”, dakle u neto iznosu. Drugim riječima, šteta nakon oporezivanja treba da bude uvećana za onaj iznos koji se odnosi na sve pripadajuće poreze, odnosno poreze kojima je podvrgnut KIPS doo na osnovu važećih nacionalnih propisa. U konkretnom, iznos od 4,5 miliona eura u sebi ne sadrži iznos poreza na dobit koji će na ovu sumu biti naplaćen, pa Sud u presudi eksplicitno navodi da tužena država treba da plati na ime materijalne štete i dio „uvećan za bilo koje poreze koji se mogu naplatiti“. Svrha ovakvog postupanja je da šteta obračunata u neto iznosu - poslije oporezivanja, bude uvećana za iznos pripadajućeg poreza, a onda da se takva ukupna suma u „bruto iznosu“ podvrgne porezu na dobit pravnih lica. Rezultat po podnosioca predstavke je da će on u konačnom dobiti naknadu štete od oko 4,5 miliona eura.

Takođe se navodi da će biti isplaćena zatezna kamata. Ko se treba smatrati krivim za obavezu plaćanja ovog dodatnog troška po državu?

Kada Evropski sud za ljudska prava u presudi utvrdi naknadu štete ona mora biti isplaćena u roku od 3 mjeseca od dana njene pravosnažnosti. Ukoliko u tom roku država ne plati obavezu obračunava se kamata jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena do dana izvršenja obaveze na osnovu presude. Pošto Crna Gora nije ispunila na vrijeme svoju obavezu, a plaćanje naknade štete je izvršeno u dva dijela, slijedi da KIPS doo ima pravo na kamatu koja se obračunava u pogledu drugog dijela naknade štete - „uvećanja za bilo koje poreze koji se mogu naplatiti“ sve do dana isplate drugog dijela štete.

Bez poznavanja svih detalja nije moguće donijeti definitivan zaključak o krivici za ovaj bespotrebni trošak za budžet. Načelno glavni krivci su nadležna lica u Ministarstvu finansija u trenutku isticanja roka od tri mjeseca po pravosnažnosti presude kada je obavezu trebalo platiti. Razlog bi mogao biti i eventualno kašnjenje ili loša komunikacija sa kancelarijom Zastupnika pred Evropskim sudom za ljudska prava, pošto je na osnovu Uredbe kojom se reguliše njegov rad jedna od nadležnosti i staranje o izvršavanju presuda.

Preporučujemo za Vas