"notorna neistina da su prodavci sakrili bilo koji podatak"

Nenezić: Niko nije prevario Brkovića, sve je znao

Predsjednik tadašnje tenderske komisije Predrag Nenezić navodi da je vlasnik “Vektre” imao rok od godinu dana da prijavi bilo kakva odstupanja, ali da u tom roku ništa nije prijavio

48812 pregleda 35 reakcija 25 komentar(a)
Brković i Nenezić, Foto: Arhiva Vijesti
Brković i Nenezić, Foto: Arhiva Vijesti

Notorna je neistina da su Vlada Crne Gore ili Savjet za privatizaciju sakrili podatke i prevarili kupca HTP Boka”, kazao je “Vijestima” predsjednik tenderske komisije za prodaju ove hotelske kompanije iz 2007. godine Predrag Nenezić.

Vlasnik “Vektre Montegero”, koje je tada kupila ovu kompaniju iz Herceg Novog, Dragan Brković, na sjednici Komisije za privatizaciju prije tri dana kazao je da ga je Vlada prevarila 2007. godine jer su bili sakriveni podaci o gubicima, radnim sporovima dugovima i restituciji, zbog čega je najavio pretnju tužbom protiv države za obeštećenje više od 50 miliona eura.

“Prodaja većinskog paketa akcija HTP Boka realizovana je transparentno, putem međunarodnog tendera, uz angažovanje reputabilnog savjetnika, austrijskog Raiffeisen Investmenta i uz puno poštovanje svih propisa iz te oblasti. Prije dostavljanja ponuda, svakom kvalifikovanom ponuđaču je bio obezbijeđen pristup svim raspoloživim podacima finansijske, komercijalne i pravne prirode. Kasnije u pregovorima sa prvorangiranim ponuđačem, kompanijom Vektra, usaglašeno je da sastavni dio ugovora bude i 12 izjava o istinitosti podataka, za koje je, pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, garantovao Odbor direktora kompanije”, kazao je Nenezić - tadašnji ministra turizma.

Brković imao godinu da se žali

On navodi i da je kupac imao i dodatnih godinu dana da prijavi sve eventualne mane ili dugove koji bi se nakon kupoprodaje otkrili, što nije uradio.

“Notorna je neistina da su Vlada ili Savjet za privatizaciju, odnosno državni fondovi, Fond za razvoj, Fond PIO i Zavod za zapošljavanje, kao prodavci, sakrili bilo koji podatak. Jer, najvažniji cilj svakog privatizacionog aranžmana u tom periodu bio je obezbjeđenje odgovarajuće investicije, efikasnije upravljanje i transfer savremenih znanja i vještina i stvaranje novih radnih mjesta. Iako je sama prodaja akcija bila izuzetno važna, nažalost, u ovom slučaju nije došlo do ostvarenja ostalih, važnijih ciljeva. Dakle, niko nikoga nije prevario, niti je mogao imati bilo kakav motiv da to uradi. Uostalom, ugovor, koji je dostupan najširoj javnosti na zvaničnim portalima, nedvosmisleno potvrđuje činjenice”, kazao je Nenezić.

On navodi da je sastavni dio osnovnog ugovora, između ostalog, bio i spisak svih tadašnjih sudskih postupaka, svih nepokretnosti sa naznakom vrste prava koju HTP Boka ima u pogledu tih nepokretnosti i svih tereta, kao i spisak zaposlenih i sva njihova prava iz kolektivnog i pojedinacnih ugovora i još čitav niz podataka.

“Sve ostalo su grube neistine, što potvrđuju i dokumenta”, naveo je Nenezić. Brković i izvršni direktor “Vektra Boke” Milić Popović kazali su da u “sobi podataka” tokom tenderske procedure nije bilo podataka koje su naknadno otkrili, a to su prikriveni gubitak od 26 miliona eura, radni sporovi vrijedni 3,5 miliona eura, 27 miliona eura neusaglašenog kapitala, problemi restitucije nad imovinom vrijednom 15 miliona eura i poreski dug od 557 hiljada eura.

“To je najveći promašaj u mojoj 48-godišnjoj poslovnoj karijeri. A zašto? Zato jer sam vjerovao državi i institucijama sistema”, kazao je Brković.

Grbavac popisivao sporove

Osim kupoprodajnog ugovora, Brković je potpisao i priloge ugovoru na 223 strane među kojima je i spisak cijele imovine kompanije, zajedno sa listovima nepokretnosti u kojima su pisali i tereti poput restiticije, da je kompanija samo korisnik a ne vlasnik nekretnine i drugi. U ovim prilozima postoji i više potpisanih izjava tadašnjeg direktora HTP Boka Radivoja Božovića koji pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću potvrđuje tačnost navedenih podataka.

Dio priloga kupoprodajnog ugovora sa spiskom sudskih sporova koji su se nalazili u tenderskoj dokumentaciji i onih koji su postojali neposredno pred potpisivanje ugovora napravio je i potpisao tadašnji rukovodilac pravne službe HTP Boka Ranko Grbavac. On je na čelu pravne službe bio i u periodu dvije godine prije privatizacija pa je morao znati i sve o mogućim pravnim sporovima kao i pravnim statusima imovine kompanije.

Grbavac je sada sekretar “Vektra Boke” i na sjednici Komisije za privatizaciji sjedio je pored Brkovića kada je ovaj pričao da je prevaren i da u tenderskoj dokumentaciji i ugovoru nije bilo podataka o svim sporovima, dugovima i pravnim statustima - zabilježbama restitucije na imovini.

Najgore su prošli radnici

Štetu od propale privatizacije, jer hoteli već 15 godina nijesu rekonstruisani, trpi hercegnovski turizam ali i veliki broj sadašnjih i bivših radnika koji su izgubili i do 15 godina staža, zbog čega ili ne mogu da odu u penziju ili moraju da žive od privremenih penzija od oko 140 eura. Najmanje je na gubitku Brković jer nije uložio ni euro svog novca jer je državne akcije u HTP Boka kupio od kredita, kojeg nije ni vratio već je tek u januaru ove godine zbog tog duga izgubio vlasništvo u “Vektra Montenegro” koje je upisano na NLB banku iz Ciriha.

Stečaj razlog za raskid ugovora, dok nema uslova za obeštećenje

“Vektra Boka” se nalazi u stečaju kroz reorganizaciju od kraja 2016. godine, a Uprava prihoda je prije dva dana podnijela zahtjev da se uvede klasični stečaj jer uprava kompanije ne poštuje plan reorganizacije zbog čega im duguje milion eura za prispjele, a neisplaćene poreske obaveze.

Ugovorom o privatizaciji je predviđeno da u slučaju uvođenja stečaja u kompaniji Savjet za privatizaciju može jednostrano raskinuti ugovor. U slučaju ovog raskida predviđeno je da prodavac vrati “Vektri Montenegro” 70 odsto kupoprodajne cijene ali samo ako su izvršili najmanje 50 odsto ukupnog investicionog programa od 50 miliona eura. Brković nije ispunio ni ovaj drugi uslov pa ne bi imao pravo na povraćaj 70 odsto novca što je oko 15,5 miliona eura. Eventualno bi u sudskom sporu moga tužiti državu da mu nije dala da investira, a da je on bio spreman i imao novac.

On je ovu kompaniju kupio u periodu takozvanog ekonomskog buma, ali je već naredne godine počela velika ekonomska kriza, kada ni mnogo ozbiljnije kompanije nijesu investirale novac.

Osim isplate kupoprodajne cijene obaveza Brkovića bila je i da garantuje za realizaciji investicionog programa sa bankarskom garancijom od 2,5 miliona eura kao i sa mjenicama od 10 miliona eura. Predviđeno je da prva garancija i mjenice na ove iznose traju 18 mjeseci, a da se zatim predaju nove na iste iznose sa rokom važenja od 12 mjeseci sve do ispunjenja obaveza.

Na sjednici komisije poslanica Zdenka Popović je pročitala dio podataka Savjeta za privatizaciju da su “Vektra Montenegro” i Brković predali samo prve garancije i mjenice koje su istekle 2009. godine.

Ovo je bila osnova da Savjet već tada raskine ugovor, ali to nije urađeno. Prodavac akcija nije bila država ili Vlada već tri državne institucije - Fond za razvoj sadašnji Investiciono-razvojni fond, Fond PIO i Zavod za zapošljavanje. Tako da bi u slučaju raskida ugovora oni bili ti koji “Vektri Montenegro” treba da vrate novac ili sa njom vode spor u vezi s obeštećenjem.

Novac od prodaje podijeljen je tako da je Fond PIO dobio 9,1 milion eura, Fond za razvoj 8,5 miliona eura, Zavoda za zapošljavanje tri milion i Savjet za privatizaciju 222 hiljade eura, dok je savjetnik za privatizaciju Raiffeisen Investment AG zaradio 1,25 miliona eura.

Preporučujemo za Vas