ILIJA VUKČEVIĆ, STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO:

Crna Gora nema zaštitu od izvlačenja novca u of-šor zone

Naš pravni sistem ne sadrži bazične vrste normi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, a kamoli neka od sofisticiranih i komplikovanih zakonodavnih rješenja koja su razvijena u proteklih nekoliko decenija
194 pregleda 5 komentar(a)
Ilija Vukčević, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ilija Vukčević, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 15.11.2017. 19:45h

Objava "rajskih papira" bila je povod za razgovor sa dr Ilijom Vukčevićem, doktorom poreskog prava i docentom na Pravnom fakultetu UDG.

MONITOR: Poslije panamskih dobili smo i "rajske papire". Šta je slično u ovim pričama?

VUKČEVIĆ: Kao neko ko se ovom probematikom bavi više od decenije rekao bih da nije riječ o nečem spektakularno novom. Naime, poslovanje putem poreskih rajeva i of-šor centara je praksa koja na globalnom nivou postoji više od 50 godina. Praktično svake godine javnost biva upoznata sa nekim većim ili manjim curenjem informacija u pogledu pomenutih aktivnosti.

Veliku novinu predstavlja reakcija svjetske zajednice. Nekada bi ovakvi slučajevi doveli do djelovanja određene države koja je bila oštećena na način što bi ona usvojila neku vrstu mjera u cilju onemogućavanja ponavljanja istog scenarija. Danas, zbog sve veće integracije država u razne nadnacionalne tvorevine poput EU ili OECD-a, borba protiv raznih zloupotreba poprima univerzalne razmjere uokvirene u međunarodnim inicijativama.

Dovoljno je pomenuti da je EU nakon afere Panamski papiri ubrzano krajem jula 2016. godine donijela Direktivu protiv izbjegavanja plaćanja poreza koja će početi sa primjenom 1. januara 2019. Slično, nakon nove afere Rajski papiri uslijedio je sastanak ministara finansija država članica EU na kojem je odlučeno da se do kraja godine usvoji tzv. „crna lista“ fiskalnih rajeva.

MONITOR: Šta je svrha of-šor poslovanja?

VUKČEVIĆ: Osnivanje kompanija u of-šor destinacijama ima za cilj optimizaciju poslovanja koji ima, prije svega, dvije dimenzije. Prvi je korišćenje raznih poreskih pogodnosti radi smanjenja poreskog tereta poslovanja na globalnom nivou. Drugi je da se u određenim situacijama prikriju informacije o stvarnim vlasnicima ili porijeklu novca određene poslovne strukture.

Važno je naglasiti da poslovanje u ovakvim jurisdikcijama samo po sebi nije zabranjeno niti suprotno propisima. Sve ove suverene fiskalne jurisdikcije imaju pravo da koncipiraju svoj pravni i poreski sistema na način za koji one smatraju da je najbolji za njene građane. Međutim, srž problema leži u činjenici da li poslovanje u tim jurisdikcijama može da proizvede probleme u pravnom sistemu države rezidentstva lica koje vrši investiciju putem nekog poreskog raja ili of-šor jurisdikcije. Dakle, problemi iz interakcije ova dva pravna sistema mogu nastati u državi rezidentstva investitora.

MONITOR: Da li je komplikovano osnovati takvu firmu?

VUKČEVIĆ: U današnjem svijetu interneta i globalnog poslovanja osnivanje neke ovakve kompanije je pitanje od par dana i nekoliko hiljada eura. Za ozbiljnog ekonomskog subjekta riječ je o banalnosti.

MONITOR: Koliki je problem iznijeti novac na takva odredišta?

VUKČEVIĆ: Rezultat zavisi od pravnog sistema i institucija države iz koje se novac namjerava iznijeti. Razvijene države imaju veoma kompleksna zakonodavstva koja stvaraju dobru osnovu da se ovakve transakcije kontrolišu i podrvrgnu svim obavezama koje su propisane u slučaju iznošenja kapitala u inostranstvo. Poenta nije u zabranama ovakvih transakcija, već u njihovoj rigoroznoj kontroli i posebnom tretmanu u pogledu jačeg oporezivanja, odnosno nametanja drugih sličnih obaveza.

MONITOR: Koliko su domicilne zemlje odbjeglog kapitala zainteresovane da spriječe of-šor poslovanje? A koliko uspješne?

VUKČEVIĆ: Države rezidentstva lica koja investiraju u inostranstvo su jako zainteresovane jer gube fiskalne prihode, a narušava se i investiciona klima na domaćem tržištu ako investiranje u inostranstvu postaje atraktivnije. U tom cilju stvorene su dva tipa zakonodavstava. Prvo predstavlja set normi koje predstavljaju neku vrstu obruča oko fiskalne jurisdikcije rezidentstva sa ciljem da ne dođe do iznošenja kapitala van granica a da nisu plaćeni dugovani porezi. Drugo čine norme čija je svrha oporezivanje ekonomskih aktivnosti rezidenata u inostranstvu, odnosno da prihodi koji su od strane rezdentnih lica ostvareni van granica te države budu podvrgnuti oporezivanju kao da su ostvareni na domaćem tržištu.

Međutim, pošto ne postoji savršeni pravni sistem, kao ni savršene institucije, svjedoci smo da do raznih vrsta zloupotreba ove vrste dolazi i u najrazvijenijim državama.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u toj priči?

VUKČEVIĆ: Crna Gora u toj priči nažalost uopšte ne postoji. Naime, naš pravni sistem ne sadrži bazične vrste normi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, a kamoli neka od sofisticiranih i komplikovanih zakonodavnih rješenja koja su razvijena u proteklih nekoliko decenija.

Dobro je da smo u postupku pristupanja EU, pa ćemo usvajati njihove politike i na ovom polju. Inkorporiranjem u naš pravni sistem pomenute Direktive o izbjegavanju plaćanja poreza biće uveden značajan niz antievazionih mjera: norme o kontrolisanim inostranim kompanijama, switchover pravilo, izlazno oporezivanje, ograničenje isplate kamata - utanjena kapitalizacija, opšte pravilo protiv poreskih zloupotreba, kao i pravila u slučaju hibridnih entiteta.

MONITOR: Kako objašnjavate činjenicu da naši strateški investitori mahom dolaze sa of-šor destinacija?

VUKČEVIĆ: Ponavljam, činjenica da neko posluje putem poreskog raja sama po sebi ne mora da ima bilo kakvih reperkusija po Crnu Goru, već od nas zavisi da li će doći do negativnih posljedica. Rezultati zavise od valjanosti normi crnogorskog pravnog sistema koje se primjenjuju u ovim situacijama, kao i od njihove efikasne primjene od strane institucija.

Problem u praksi je taj što crnogorski pravni sistem i institucije uopšte nisu spremne za izazove koje donose ove komplikovane međunarodne pravne konstrukcije.

MONITOR: Zašto bi naši biznismeni išli na ,,rajska ostrva" kad smo svjedoci da je plaćanje poreza u CG ,,fakultativno"?

VUKČEVIĆ: Svaka investicija je priča za sebe i teško je generalizovati, ali ako se pođe od činjenice da Crna Gora nije jurisdikcija sa visokim porezima fiskalni tretman često nije presudan. Utisak je da je najčešće riječ o situacijama kada neko ne želi da učini javnim da stoji iza neke investicije.

MONITOR: Da li poreske olakšice koje stranim investitorima obećava vlada mogu privući investitore iz ekonomski razvijenih zemalja?

VUKČEVIĆ: Iako sam poreski pravnik, te bih stoga volio da su porezi najvažnija stvar na svijetu, priča o privlačenju investicija na osnovu poreskih olakšica je prenaduvana. Uzmimo kao primjer oslobođenje od plaćanja poreza na dobit kompanija na osam godina u nerazvijenim crnogorskim opštinama. Kada bi poreski tretman bio toliko bitan, Crna Gora bi bila preplavljena investicijama iz inostranstva jer bi se osnivale kompanije koje ne moraju da plate porez na dobit cijelih osam godina. Međutim, svjedoci smo da se to ne događa.

Poreske pogodnosti su samo jedan u nizu faktora zbog kojih se neko odlučuje da investira a prije poreskog tretmana su važniji: rizik države, funkcionisanje institucija države, veličina tržišta, dostupnost specifične radne snage, infrastruktura, itd.

Dodatno, zakonske stope u praksi ne moraju da znače ništa. Mehanizmi međunarodnog oporezivanja su često takvi da se na globalnom nivou efekat poreske olakšice izgubi. Recimo ukoliko neka matična kompanija koja je rezident države koja oporezuje prihode ostvarene u inostranstvu osnuje kompaniju ćerku u nekoj nerazvijenoj crnogorskoj opštini, ona će biti oslobođena plaćanja poreza na dobit osam godina. Međutim, kada ova crnogorska kompanija obavi repatrijaciju prihoda matičnoj kampaniji ona će tu dividendu uključiti u poresku osnovicu rezidentnog poreza na dobit, pa će na nju platiti porez kao da je prihod ostvaren u državi matične kompanije. Na ovaj način države izvoznice kapitala osiguravaju jednakost u poreskom smislu investicija koje se izvrše na njihovoj teritoriji i onih u inostranstvu. Stoga, putem ovog mehanizma na globalnom nivou nestaje efekat crnogorske poreske olakšice, a naš budžet gubi svoje parče poreskog kolača.

MONITOR: Zahtjev evropskog komesara za finansije nakon sastanka ministara finasija država članica EU je da je neophodno što prije uvođenje tzv. „crne liste“ fiskalnih rajeva. I CG je svojevremeno, zbog of-šor bankarstva, došla na ,,crne liste" (rusku). Šta to znači za jednu zemlju i njenu ekonomiju?

VUKČEVIĆ: Crne liste su pravni mehanizam kojim određena država označava neku jurisdikciju prema kojoj će primjenjivati stroži pravni i/ili fiskalni režim. Sistemi crnih lista se u međunarodnom poreskom pravu primjenju već decenijama. Fiskalne jurisdikcije koje su na njih dospjele iz razloga što of-šor poslovnim aktivnostima daju neuobičajeno povoljan pravni satatus, koji se najčešće sastoji od veoma niskog ili nepostojećeg oporezivanja, kao i u mogućnosti sakrivanja informacija u pogledu vlasničke strukture ili finansijskih iskaza kompanije.

Neku vrstu crnih ili sivih lista moguće je naći u poreskim sistemima velikog broja najrazvijenijih država svijeta. Dovoljno je reći da susjedne Hrvatska i Srbija imaju crne liste fiskalnih jurisdikcija u pogledu primjene poreza po odbitku, što znači da svaka ovakva transkacija sa kompanijama osnovanim u predmetnim državama sa crne liste biva podvrgnuta jačem oporezivanju.

Smatram nespornim da će glavni kriterijum po kojima će određena država biti stavljena na „crnu listu“ biti fiskalna transparentnost, odnosno spremnost na saradnju u pogledu razmjene podataka u vezi sa vlasničkom strukturom kompanija, kao i finansijskih iskaza. Pored toga, kao dodatni kriterijum, će biti korišćen i nizak nivo oporezivanja, odnosno postojanje raznih selektivnih fiskalnih pogodnosti. Sa druge strane, biće interesantno vidjeti koje će mjere biti primjenjivane protiv država koje se nađu na „crnoj listi“.