Ukoliko bi se izmjene Zakona o energetici, koje se odnose na markiranje goriva, usvojile u sadašnjem obliku, gdje se troškovi ovog postupka prebacuju samo na trgovce naftnim derivatima i suprotno dogovoru iz juna prošle godine, moguć je i štrajk trgovaca naftnih derivata, odnosno benzinske pumpe bi na nekoliko dana prekinule rad, saznaju “Vijesti”.
Radna grupa za izmjenu Zakona o energetici i Udruženje naftnih kompanija su u junu prošle godine postigli načelni dogovor o budućem markiranju goriva, ali je Vlada mimo dogovora pripremila izmjene Zakona kojim se trošak markiranja prebacuje na trgovce naftnih derivata, dok je sama procedura komplikovana i protežira velike trgovce.
Markiranje goriva je postupak unošenja mikro neutralnih čestica u gorivo tokom njegovog carinjenja, kako bi se kasnije ispitivanjem goriva u prometu moglo utvrditi da li je legalno ili nije.
Korist za pisce zakona i prodavce markera
”Od ovog postupka korist imaju samo oni koji su pisali izmjene zakona i koji bi nam prodavali markere. Država ne bi imala ni minimalan rast prihode, a ne očekivanih 40 miliona. Osnovni problem je što su zamisao bazirali na iskustvima iz Srbije, gdje postoje potpuno drugačiji uslovi uvoza i carinjena nafte i naftnih derivata. Oni imaju rafineriju, odnosno uvoze i sirovi naftu, kao i naftne derivate baržama Dunavom. Gorivo se kod njih ne carini prilikom ulaska u državu, već prilikom puštanja u promet. Sve to kod njih stvara veću mogućnost šverca goriva zbog čega su se i okrenuli markiranju. Kod nas nema rafinerije, uvoze se samo goriva i to na način da se carine i ulazni PDV plaćaju direktno na ulasku u državu. Tako da je mogućnost šverca minimalna”, kazao je sagovornik “Vijesti” iz ovog biznisa.
Kazao je i da se na primjer predviđa da se markiranje radi samo u carinskom skladištu u Baru, što bi značilo da trgovci koji uvoze gorivo cisternama iz Hrvatske moraju prvo da ga voze u Bar, pa zatim razvoze po Crnoj Gori, što stvara dodatne troškove.
Sadašnjom Uredbom o formiranju maksimalne cijene goriva, koja je urađena prije dvije decenije, predviđeno je da marža/prihod trgovcima naftnih derivata (benzinskim pumpama) iznosi 6,5 centi po litru, bez obzira na njegovo konačnu maloprodajnu cijenu. Od tog iznosa treba da finansiraju sve svoje troškove poslovanja, isplaćuju zarade i sve dažbine. U međuvremenu je izmjenama drugih propisa, uvedene druge dažbine i troškovi trgovcima naftnih derivata.
Troškovi samog markiranja iznosili bi najmanje 0,06 centi po litru, a mogli bi biti i duplo veći u zavisnosti koji model markiranja se na kraju odabere, da li po količini markera ili broju komora goriva za markiranje i mjestu gdje će se raditi markiranje.
Dogovor iz juna nije poštovan
”Vijesti” imaju uvid u zaključke dogovorene na sastanku predstavnika radne grupe za pripremu zakona i predstavnika Udruženja naftnih kompanija, od 23. juna prošle godine. Većina dogovorenog nije ispunjeno.
Na tom sastanku bilo je dogovoreno da predstavnici Vlade urade analizu opravdanosti predloženih izmjena Zakona o energetici koja će obuhvatiti isključivo naftu i naftne derivate, što nije urađeno.
”Zasada imamo samo paušalne procjene koje se odnose zbirno na sve akcizne robe, a nije urađena procjene koja se odnosi isključivo na promet nafte i naftnih derivata. Nije rađena analiza uticaja izmjena zakona na kreiranje mogućih biznis barijera”, navedeno je u obrazloženju zaključka iz juna prošle godine.
Bilo je dogovoreno i da se paralelno sa izmjenom zakona promjeni i Uredba o formiranju maksimalne cijene goriva, kako bi se definisao ovaj trošak.
”Eventualnim usvajanjem Zakona i predloženim izmjenama novonastali troškovi markiranja goriva koji idu na teret privrede mogli bi da se ukalkulišu u novu Uredbu o formiranju maksimalne gornje cijene goriva, što bi sačuvalo očekivanu maržu privrednicima, koji su svoje poslovanje bazirali na očekivanim maržama”, navedeno je u prošlogodišnjem zaključku koji takođe nije ispunjen.
Dogovoreno je bilo da se istovremeno pripremaju i podzakonska akta koja bi jasno opisala proceduru, postupanja i cijena usluga, jer je na sastanku konstatovano da procedura sprovođenja markiranja goriva i cijene koštanja nije jasno definisana. Bilo je dogovoreno i da dva ponuđača prodaje markera dostave trgovcima ponude i reference, što takođe nije učinjeno.
Zaključeno je i da se analize ne naplaćajuju po uzorkovanju i broju markiranja, već isključivo po količini utrošenog markera, odnosno zapremini markiranog goriva.
”Razlog je što 50% privrede svoj uvoz, zbog nekonkurentnosti ponude iz luke Bar, bazira na uvozu iz Hrvatske i Albanije, auto cisternama, koje imaju po nekoliko pregrada, pa bi markiranje po broju komora, prouzrokovalo biznis barijeru u odnosu na privredna društva koja uvoze robu pomorskim putem, što bi stvorilo nelojalne uslove u cijeni koštanja, kao što je sad slučaj sa uzorkovanjem i kontrolom goriva”, navedeno je u zaključku.
Gorivo za privilegovane bez markera
Zaključkom iz juna prošle godine bilo je dogovoreno i da se gorivo za tržište Crne Gore markira markerom Tipa A, a markerom Tipa B gorivo oslobođeno plaćanja akciza, kao što je za gradnju auto-puta i u lukama i marinama, gdje nema ni ulaznog PDV-a.
Tada je zaključeno i da je najveći rizik kod šverca goriva, mogućnost da se upravo ovo gorivo na koje se neplaćaju dažbine markira, i koje je i za više od 50 odsto jeftinije, nađe u slobodnoj prodaji. Različiti markeri bi tu mogućnost ukinuli.
Međutim, u konačnoj verziji ovaj predlog je odbijen od predstavnika Vlade.
Obećali da će obustaviti markiranje ako ne bude rasta prihoda za budžet
U dokumentu iz juna prošle godine je navedeno da je procjena eksperata iz Srbije koji su pripremali izmjena Zakona o markiranju, da će državni prihod biti veći za 40 miliona eura godišnje zbog navodnog smanjenje prodaje goriva sa crnog tržišta.
Međutim, i sama radna grupa nije bila ubijeđena da će se to ostvariti, zbog čega su se, na predlog trgovaca, dogovorili da se dalji postupak obustavi ukoliko se u prvoj godini primjene naplati manje od četiri miliona.
”Ukoliko u prvoj godini nakon eventualnog usvanja Zakona očekivani rezultati punjenja budžeta ne bude 40.000.000 eura kako je prikazao ekspertski tim, to jest deset puta manji od procjene eksperata, da se sami proces markiranja obustavi”, navedeno je u Zaključku.
U obrazloženju je navedeno da “nijedna analiza nije ovu očekivanu brojku opravdala, pa očekivani trošak od 800.000 eura na nivou godine, može biti samo biznis barijera u finansijskom smislu i logistička barijera”.
”Zato predlažemo da se ne potpisuje ugovor na pet godina sa “licem” kako to sada predviđaju, već da se godinu nakon eventualnog usvajna ovih izmjena, obustavi proces ako je punjenje budžeta manje deset puta od procjene”, navedeno je u obrazloženju.
Programom “Evropa sad” je očekivani rastao prihod zbog markiranja goriva predviđen kao nadoknada novca kojeg država gubi zbog ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i uvođenja neoporezivog dijela zarade.
Bonus video:
