Najavljeno povećanje koncesija za igre na sreću će dovesti do toga da preko polovine objekata više neće biti rentabilno, što znači gubitak stotina radnih mjesta, i pad prihoda, kako po osnovu koncesionih naknada, tako i poreza i doprinosa na zaradu, kazao je u intervjuu za “Vijesti” profesor poreskog prava i i bivši direktor Uprave za igre na sreću Ilija Vukčević.
Ministarstvo finansija je u saradnji sa partnerom iz Beograda pripremilo novi zakon o igrama na sreću kojim želi od ove djelatnosti prihodovati 25 miliona, skoro 15 miliona više nego 2020. Ovaj novac je jedna od očekivanih zamjena za smanjenje prihoda na zarade iz programa “Evropa sad”. Iz Udruženja priređivača LIGA su naveli da će zbog novih visokih nameta zatvoriti dvije trećine kladionica i da će morati otpustiti hiljadu radnika, kao i da će država dobiti mnogo manje novca nego ranije.
Da li je najavljeno povećanje fiksne koncesione naknade za kladionice sa 500 na 800 eura i varijabilne sa 10 na 20 odsto održivo, odnosno da li se može očekivati da povećanje dažbina u krajnjem dovede do smanjenja državnih prihoda?
Matematika je jednostavna. Minimalni mjesečni trošak za kladionicu je 3.000 eura uz prosječno tri zaposlena. Predmetno povećanje, uz angažovanje lica koja će provjeravati dokumenta igrača, u kontekstu najavljenih zabrana, povećava troškove na preko 5000 eura mjesečno. Ista situacija je i sa automat klubovima. Rezultat je da preko polovine objekata više nije rentabilno, što znači gubitak stotina radnih mjesta, i pad prihoda, kako po osnovu koncesionih naknada, tako i poreza i doprinosa na zaradu. Dodatno, manji broj uplatnih mjesta znači manje zakupnina za vlasnike lokala, kao i drugih troškova priređivača koji su od značaja za privredu.
Dakle, neizbježan je pad prihoda iz tradicionalno najznačajnijih izvora - kladionice i automat klubovi. Uvođenje varijabilne naknade na igare na sreću putem interneta, uz započinjanja rada državne lutrije mogu donijeti dodatne prihode u budućnosti, međutim planirano povećanje od 15 miliona u 2022. godini iz plana Evropa sad djeluje kao naučna fantastika. Država ima apsolutnu slobodu da vodi politiku u ovoj oblasti na način koji smatra najcjelishodnijim. Albanija je zabranila kladionice, u Italiji su zabranjena kazina. Sve je u ovom biznisu legitimno, ali je neophodno reći šta država želi, a ne enormno povećati naknade i uvesti nova ograničenja, a javnosti plasirati priču o povećanju prihoda.
Predstavnici Ministarstva finansija tvrde da crnogorski priređivači plaćaju najmanje naknade u regionu, dok priređivači tvrde suprotno?
Pošto je u sredstvima javnog informisanja iznesen podatak da su finalnu verziju nacrta zakona radila lica iz Beograda dovoljno je napraviti komparaciju sa njihovim tržištem. Kladionice u Srbiji plaćaju samo mjesečnu varijabilnu naknadu od 15% uz minimalan iznos od 550 eura po uplatnom mjestu, dok je po našem nacrtu predviđeno obaveznih 800 eura po uplatnom mjestu plus 20% varijabilne naknade. Slično, kod automata u Srbiji fiksna mjesečna naknada je 25 eura a varijabilna 10%, dok su naknade po nacrtu 75 eura i 20%. Svako neka donese svoj zaključak.
Rekli ste da će uvođenje varijabilne naknade za igre na sreću putem interneta povećati prihode. Koja su očekivanja u ovoj oblasti?
Do sada ova naknada nije postojala pa će ona svakako značiti dodatni prihod. Međutim, pošto je zbog “pismenosti” igrača na internetu zarada mnogo manja nego kod klasičnih uplatnih mjesta, kao i “primitivnog” sistema priređivanja koji je predviđen nacrtom zakonskog teksta koji je stavljen na javnu raspravu, ne očekujem mnogo.
Naime, ovaj vid priređivanja je mogao biti najveći generator novih investicija. Zbog donacije ministarstva Slovačke prvi put je naše ministarstvo imalo sredstava za angažovanje svjetskih stručnjaka u pisanju makar ovog dijela zakona. Cilj je trebao biti - sistem orijentisan prema inostranim igračima, kao npr. Malta, koji bi privukao nove investitore i generisao velike prihode za budžet. Ipak, umjesto toga, imaćemo sistem koji nije interesantan nikome iz inostranstva i čije će uslove moći ispuniti svega nekoliko najvećih domaćih priređivača.
Šta očekujete od osnivanja državne lutrije? Koliko ona može doprinijeti punjenju budžeta?
Ranije sam iznosio stav da je najbolje rješenje da država u ovaj posao uđe partnerski sa nekim jakim inostranim priređivačem u procentu 50:50. Ulog države bi bio pravo priređivanja dok bi investitor uložio novac i know how. Na ovaj način država izbjegava trošak, a dobija znanje i “prolaz” na inostrano tržište, pošto su lutrijske igre često neisplative na malim tržištima kao što je naše, ali se stvari mijenjaju ako je priređivač član globalnih lutrijskih sistema, kao što su Eurojackpot ili EuroMillions.
Sa druge strane, ako država bude isključivi vlasnik, neminovan je višemilionski trošak investicije, sa ograničenim ljudskim i stručnim resursima. Ako tome dodamo i partijsko zapošljavanje kao model funkcionisanja kompanija u vlasništvu države, u najavi je još jedna loša priča.
Zabrana igranja u 21. vijeku sprovodi se putem tehnologije
U predlogu se navodi i više kategorija stanovnika koji ne bi mogli ulaziti u prostore za priređivanje igara na sreću i igrati ih, kao što su korisnici materijalnog obezbjeđenja, studenti koji dobijaju stipendiju, osobe koje ne plaćaju alimentaciju i slično. Iako se može shvatiti namjera onoga ko je pisao predlog da sačuva ove kategorije stanovnika, da li je ovakva norma sprovodiva u praksi?
Ovakve odredbe postoje u nekom od najrazvijenijih država, međutim smatram da su trenutno neprimjenjive kod nas. U ovim državama cjelokupan sistem - državni organi i priređivači, je potpuno uvezan elektronski te se takve zabrane sprovode od strane države tako što igrač ne može da aktivira uređaje putem svoje kartice. U našim uslovima kontrola je moguća samo u fizičkom obliku. Sa jedne strane, morale bi postojati nadležne državne institucije koje bi generisale i obrađivale ove podatke, a realnost nam govori da bi većina normi ostale mrtvo slovo na papiru. Sa druge strane, priređivači bi trebali imati zaposlene na ulazu koji bi sve podatke provjeravali, što bi u praksi obesmislilo funkcionisanja uplatnog mjesta zbog usporavanja rada i pravljenja gužvi.
Dakle, ono što treba apostrofirati je da se kontrola ulaska u objekat, kao i zabrana igranja u 21. vijeku, sprovodi putem tehnologije. Država je ta koja ustanovljava i sprovodi sistem nadzora putem elektronskih kartica koje izdaje ona ili priređivač i bez kojih nije moguće da maloljetno lice ili drugo lice koje ima zabranu izvrši uplatu.
Mogu li službenici gledati kako krupije dijeli karte
Iz Ministarstva finansija kao novinu najavljuju uvođenje on-line nadzora za kazina? Da li će ta mjera povećati prihode?
Ova mjera neće povećati prihode, niti mi je jasno šta zakonopisac želi da kaže. Prvo, treba reći da su automati i slot mašine u kazinima već povezane na on-line nadzor. Drugo, zbog prirode žive igre nije moguće imati pravu on-line kontrolu, već se samo “zakačiti” na CCTV sistem kazina i putem kamera prati dešavanja za stolovima i blagajni. Dakle, iako bi se izvršilo povezivanje nadležnog organa na kamere priređivača, očekivati od službenika Uprave prihoda i carina da zna pravila i sposobnost praćenja krupijea dok dijeli karte u partiji black jacka ili kuglicu u točku ruleta je nerealno.
Bonus video:
