Crna Gora u naredne tri godine može imati stabilne stope ekonomskog rasta od oko tri odsto godišnje, nastavak rasta standarda građana, povećanje državnih prihoda, rast investicija i smanjenje javnog duga, a najveći rizici za ostvarivanje ovog planu su politička nestabilnost i odlaganje strukturnih reformi.
To je navedeno u Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike za period 2023-2026. godine, koje je prošle sedmice usvojila Vlada, a pripremio tim Ministarstva finansija.
Autori analize očekuju da će ova godina biti rekordna po turističkoj potrošnji, ali i da će i u narednim godinama prihod od turizma godišnje rasti po stopama od deset odsto. Taj zaključak je u vezi s najavljenim investicijama u turizmu i pratećim djelatnostima, a osim prometa uticao bi i na očekivano produženje trajanja turističke sezone.
“Najveći pokretač biće privatna potrošnja, usljed rasta prihoda od turizma, visokog rasta doznaka (slanje novca iz inostranstva), rasta zaposlenosti i zarada, uz povećanje kreditiranja. Lična potrošnja domaćinstava biće snažno podstaknuta novim budžetskim mjerama povećanja zarada u velikom dijelu javnog sektora i značajnim uvećanjem sredstava za socijalna davanja, što će takođe uvećati i javnu potrošnju u narednom periodu”, navedeno je u smjernicama.
U naredne tri godine očekuje se rast investicija od po 3,8 odsto BDP-a godišnje (oko 230 miliona eura), na osnovu najavljenih planova za ulaganje u turizam, obnovljive izvore energije i infrastrukturu. Očekuju i da će se nastaviti relativno visoki nivo stranih direktnih investicija, koje će u srednjem roku činiti nešto preko osam odsto BDP, što je oko 500 miliona eura.
Navedeno je i da će rast prihoda od turizma, u naredne tri godine, u potpunosti neutralisati negativan bilans uvoza roba koji je do sada bio stavka koja je umanjivala rast BDP-a.
“Od turizma se očekuje najveći doprinos ekonomskom rastu, čiji će prihodi direktno i indirektno činiti oko jedne petine ukupne ekonomske vrijednosti u srednjem roku. Očekuje se da će turizam već od 2023. godine preći pretpandemijske ostvarene prihode, te u srednjem roku rasti prosječno godišnje oko 10 odsto, što pretpostavlja realnu i ostvarivu pretpostavku. Diversifikacija ključnih izvornih tržišta turističkih posjeta i produženje sezone bi dodatno doprinijela većim prihodima i bržoj stopi rasta ekonomije”, navedeno je u dokumentu.
Očekuje se da će rast izvoza imati električna energija, metalski sektor, kao i da će tome doprinijeti i novi pogoni za proizvodnju i preradu hrane i pića.
Kao rizici za ostvarivanje ovih projekcija se navode podaci iz posljednjeg izvještaja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), u kojem su prognoze srednjoročnog rasta globalne ekonomije najniže u posljednjih nekoliko decenija.
“Za Crnu Goru je najvažnije kretanje ekonomije Zapadnog Balkana i Eurozone, u kojima se, prema MMF-u, takođe očekuje značajno usporavanje rasta, čak i recesija za pojedine evropske ekonomije”, navedeno je u smjernicama.
Očekivani rast ekonomije doveo bi do toga da bi udio javnog duga u BDP-u pao sa 70,7 odsto, koliko je iznosio na kraju prošle godine, na 61,25 odsto na kraju 2026.
Politički rizici mogu urušiti ekonomiju
Rizici za ostvarivanje ovih projekcija podijeljeni su na političke i ekonomske.
“Politička nestabilnost može uticati negativno na kredibilitet politika i kreditni rejting na međunarodnom i domaćem tržištu kapitala, te negativno uticati na mogućnost i uslove obezbjeđivanja nedostajućih sredstava za finansiranje budžeta”, navedeno je u političkim rizicima.
Drugi politički rizik je da poslanici u Skupštini usvajaju zakonska rješenja čija bi implementacija predstavljala značajno fiskalno opterećenje, jer to može imati negativan uticaj na održivost javnih finansija. Posljednjih godina se dešavalo da poslanici ne glasaju za uvođenje nekih novih poreskih stopa ili za njihova povećanja, dok su samo predlagali i usvajali predloge kojima se povećavaju troškovi države kao što su rast socijalnih davanja i uvođenje novih kategorija, vanredna povećanja penzija, uvođenje novih kapitalnih investicija mimo plana...
Među ekonomskim rizicima su odlaganje sprovođenja strukturnih reformi kao što su reforme poreskog sistema i poreskih institucija, reforma i smanjenje javne uprave, digitalizacija... Navedeni su i rizici kao što su slabija dinamika planiranih investicija, kašnjenje u implementaciji mjera usmjerenih na povećanje državnih prihoda...
Bonus video:
