Milion eura za turski otpad - Tosjali grupa ostavila u Željezari 3.800 tona opasnog otpada

EPCG preuzimanjem fabrike preuzela i elektrolučnu prašinu, nejasno ko će da je ukloni i to plati. Ističu da se potencijalni zakupac nikšićke fabrike neće baviti tim pitanjem

37276 pregleda 51 reakcija 24 komentar(a)
Metalna prašina novi problem u Željezari (ilustracija), Foto: Svetlana Mandić
Metalna prašina novi problem u Željezari (ilustracija), Foto: Svetlana Mandić

U pogonima nikšićke Željezare se nalazi 3.800 tona elektrolučne prašine koja spada u opasni otpad i mora biti uklonjena do 17. marta.

Riječ je o opasnom otpadu koji je trebalo da ukloni raniji vlasnik nikšićke fabrike - turska Tosjali grupa, što nije urađeno, a kada je fabriku preuzela Elektroprivreda (EPCG), sa Turcima je dogovoreno da se preuzme i sav otpad.

“Uklanjanje elektrolučne prašine košta oko 290 eura po toni, što je blizu milion eura za svih 3.800 tona”, kazao je izvor “Vijesti” koji je upućen u ovaj slučaj, pojašnjavajući da je pitanje u vezi sa otpadom otvoreno tokom razgovora koje su potencijalni investitori u pogone Čeličane i Kovačnice nikšićke fabrike imali sa predstavnicima Vlade i državne energetske kompanije.

Nezvanične informacije da se elektrolučna prašina nalazi u fabrici potvrđene su “Vijestima” zvanično u Upravi za inspekcijske poslove (ekološka inspekcija) i u EPCG.

Državna energetska kompanije upravljanje Željezarom preuzela je početkom prošle godine.

U Željezari ćute

Na pitanje “Vijesti” do kada mora biti riješeno pitanje opasnog otpada u Željezari (elektrolučna prašina koje ima oko 3.800 tona), koliko novca treba da se taj otpad skloni, da li će to da radi EPCG ili Željezara i ko će taj trošak da finansira, iz državne kompanije su kazali da je to pitanje za rukovostvo Željezare iz koje nije stigao odgovor do zaključenja izdanja “Vijesti”.

“U toku procesa proizvodnje generiše se samo elektrolučna metalna prašina, koja je klasifikovana kao opasni otpad (10 02 07* - šifra otpada prema međunarodnoj klasifikaciji). Osim navedenog otpada u opasni otpad spadaju i sljedeće vrste otpada - otpadna nehlorovana hidraulična ulja (13 01 10*), motorna ulja (ulja za mjenjače i podmazivanje) (13 02 05*), zauljani filteri (15 02 02*), akumulatorkse baterije (16 06 01*), otpadni toneri (08 03 17*). Osim metalne prašine, pretpostavljamo da su sve ostale vrste opasnog otpada predate firmama koje se bave upravljanjem i skladištenjem opasnog otpada, premda više informacija imaju kolege iz EPCG-Željezara. Elektrolučna metalna prašina je još uskladištena na lokaciji koja je imala dozvolu kao privremeno skladište za opasni otpad. EPCG je preuzela obavezu zbrinjavanja ovog otpada i to je definisano u kupoprodajnom Ugovoru sa prethodnim vlasnikom”, kazali su u EPCG.

Pojasnili su da budući zakupac neće imati obavezu skladištenja, niti izvoza opasnog otpada, i da ta obaveza nije definisana ni u javnom pozivu.

“Shodno tome potencijalni zakupac se neće baviti otpadom koji je nastao u doba kada je fabrika bila u vlasništvu Tosyali holdinga”, istakli su iz državne energetske kompanije, dodajući da odgovor na pitanje - da li je bila obaveza prethodnog investitora da taj otpad skloni i ako jeste zašto to nije urađeno, treba tražiti od nadležne inspekcije.

Iz Uprave za inspekcijske poslove odgovorili su da je nakon što je EPCG preuzela Željezaru preuzet i otpad, a da su mjere i u vezi sa otpadom precizirane rješenjem o izdavanju integrisane dozvole koju je izdala Agencija za zaštitu životne sredine 2019. godine.

“To, u skladu sa obavezama predviđenim programom mjera prilagođavanja rada postojećih postrojenja i u skladu sa obavezama o davanju saglasnosti na Plan upravljanja otpadom na koji je, takođe, saglasnost dala Agencija za zaštitu životne sredine. Otpad je skladišten u skladu sa Planom upravljanja otpadom u krugu Željezare u privermenom skladištu/bivša hala vučionice gdje je uspostavljen nadzor objekta u kome se pomenuti otpad nalazi. Odložena je elektrolučna metalna prašina upakovana u ‘jumbo’ vreće u količini od oko 3.800 tona”, kazali su iz UIP-a.

Prvi rok za uklanjanje istekao krajem juna 2021.

Iz inspekcije su pojasnili da je obaveza Toščelika bila, po Planu upravljanja otpadom, da metalnu prašinu trajno zbrine/izveze u roku od jedne godine, odnosno do kraja juna 2021. godine.

“Međutim, kako je kompanija Toščelik prestala sa proizvodnjom u martu 2021. godine i najavila nastavak rada u narednim mjesecima, ekološka inspekcija nije bila u mogućnosti da izvrši inspekcijski nadzor jer rukovodstvo i zaposleni nijesu bili prisutni. Toščelik je ubzo nakon toga najavio konačan prestanak rada proizvodnje i otpuštanje radnika, i tada je postupajući ekološki inspektor donio rješenje za Toščelik da postupi po planu upravljanja otpadom i da se zaostali otpad izveze. Izvršni direktor kompanije Toščelik je nakon toga dopisom obavijestio inspekciju da su postigli dogovor sa EPCG o preuzimanju cjelokupnog otpada koji se nalazi u krugu fabrike i njihovu obavezu za dalji izvoz”, naveli su u UIP-u.

Nakon toga je ekološka inspekcija, kako su kazali u Upravi, uputila dopis odboru direktora EPCG i tražila izjašnjenje na dopis izvršnog direktora Toščelika koji je obavijestio o gore navedenom dogovoru.

“Postupajući po predmetnom rješenju EPCG je izvršila odstranjivanje zauljanog otpada i otpadnih hemikalija na način što je ovaj otpad predat pravnom licu ‘Hemosan’ iz Bara na dalje zbirnjavanje, a ostali otpad, tj. elektrolučna prašina je ostala u privemenom skladištu (vrsta otpad nastao tretmanom gasa) sa obavezom izvoza do 17. marta 2023. godine”, kazali su iz UIP -a, dodajući da ekološka inspekcija kontinuirano kontrolište privremeno skladište u cilju praćenja postupanja sa pomenutim otpadom.

Bonus video: