Gradnja auto-puteva u Crnoj Gori, Srbiji i BiH: Papreno skupo, katkad i pod velom tajne

Auto-puteve u regionu najčešće grade kineske i američko-turske kompanije, uz probijanje rokova. U Srbiji i Bosni i Hercegovini završeno je stotine kilometara, u Crnoj Gori svega 43, ali premijer Spajić najavljuje ambiciozan graditeljski poduhvat, “težak” od šest do osam milijardi eura

38312 pregleda 35 reakcija 25 komentar(a)
Prioritetna dionica auto-puta Bar - Boljare od Smokovca do Mateševa, Foto: BORIS PEJOVIC
Prioritetna dionica auto-puta Bar - Boljare od Smokovca do Mateševa, Foto: BORIS PEJOVIC

Izgradnju auto-puteva u državama regiona prate visoke cijene, probijanje rokova, nepoznanica ko ih gradi, a nerijetko i politički marketing.

Crna Gora je u julu 2022. godine otvorila prvu, 43 kilometra dugu dionici auto-puta Podgorica-Mateševo, uz kašnjenje od tri godine, koja će sa kamatama i ostalim troškovima koštati oko 1,2 milijarde eura.

Riječ je o posljednjoj zemlji na Balkanu koja je dobila auto-put. Prije nje mreže auto-puteva imale su mnoga manje razvijenije susjedne države, poput Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova i Makedonije.

Autorka: Jelena Bujišić

Priča o crnogorskom auto-putu zvanično je počela u maju 2007. godine.

“Potreban nam je auto-put prema sjeveru, a ne dokumentacija o njemu”, bio je tada kategoričan predsjednik DPS-a Milo Đukanović, na kongresu partije, zagovarajući da Vlada tadašnjeg premijera Željka Šturanovića posebnu pažnju obrati na sjever, da počne i do kraja svog mandata završi dobar dio dionice auto-puta.

Međutim, prvi kilometri dobijeni su tek 15 godina kasnije. U međuvremenu se promijenilo šest vlada, propao je ugovor o izgradnji sa hrvatskim “Konstruktorom” iz 2009. godine, zatim je bilo više pregovora sa drugim izvođačima, da bi 2014. bio izabran kineski CRBS bez tendera, na osnovu međudržavnog ugovora.

Izgradnju prve dionice pratila je loša priprema projekta, zaboravljanje jedne petlje, brojni naknadni radovi, pandemija korona virusa... - što je sve uticalo da, umjesto za četiri godine, saobraćajnica bude završena za sedam godina, dva mjeseca i tri dana.

Novi premijer Milojko Spajić u decembru prošle godine je na sastanku sa privrednicima kazao da Crna Gora ima lošu saobraćajnu infrastrukturu i da to mora biti prioritet. Najavio je da će početkom 2024. biti objavljeno šest tendera za idejne projekte dionica auto-puteva i brzih cesti, da će u septembru ove godine početi izgradnja nastavka dionice Mateševo - Andrijevica, a do će do kraja 2030. biti izgrađena oba auto-puta kroz Crnu Goru i četiri brze ceste.

Kazao je i da Crna Gora nema vremena da čeka na obećani novac iz EU fondova za dionicu Mateševo - Andrijevica, kao i da će gradnju početi novcem iz svog budžeta.

“Mi ne možemo da čekamo. Ići ćemo na brzi tender. Paf! Paf! I ‘24. u septembru želim da vidim ašov u zemlji”, kazao je Spajić u decembru.

Izgradnja nove dionice, duge 24 kilometra, prema podacima iz prezentacije budžeta za 2024/26, koštala bi 500 miliona eura. Procijenjeni rok za izgradnju bio je dvije i po godine.

“Monteput”, državno preduzeće koja upravlja prvom dionicom auto-puta, i koje je odlukama Vlade zaduženo da priprema projekte za nastavke gradnji auto-puteva i brzih cesti, od decembra prošle godine raspisalo je pet tendera za izradu idejnih rješenja ili projekata novih dionica. Raspisan je javni poziv za idejno rješenje za ukrštanje autoputa Bar - Boljare sa Jadransko - Jonskim auto-putem i brzom saobraćajnicom u zoni Paštrovačke gore. Jadransko - Jonski auto-put dolazi iz BiH, kod Grahova ulazi u Crnu Goru, a zatim kroz Katunsku i Lješansku nahija dolazi u blizinu Farmaka. Na sadašnjem magistralnom putu Podgorica - Cetinje. Na tom mjestu ukrštao bi se s auto-putem Bar - Boljare - Beograd, ali i brzom cestom koja bi išla ka Budvi gdje bi se spajala na buduću primorsku autocestu.

“Monteput” je raspisao i javni poziv za izradu idejnog projekta dionice autoputa Andrijevica - Berane - Boljare (granica sa Srbijom), odakle bi se nastavljao ka Požegi i dalje prema Beogradu. Srbija je u martu 2022. godine ozvaničila početak izgradnje svoje posljednje dionice ka Crnoj Gori, Požega - Duga Poljana, sa rokom završetka od četiri godine. Već su najavljena kašnjenja, a nije završena ni dionica do Požege čiji je prvi rok bio decembar 2021.

Raspisan je i javni poziv za izradu idejnih rješenja dionice brze saobraćajnice od granice sa Hrvatskom kod Herceg Novog do Budve, sa prelaskom preko Bokokotorskog zaliva. Ovo rješenje treba da da odgovor da li će zaliv biti premošten, kao i da li će to biti mostom ili tunelom.

“Monteput” traži i projektanta idejnog rješenja dionice auto-puta Andrijevica - Peć, dionica Andrijevica - Čakor, kao i za izradu idejnog rješenja brze saobraćajnice Crnča (mjesto kod Bijelog Polja) - Pljevlja - granica sa Bosnom i Hercegovinom. Ove dvije dionice dio su jedinstvenog međunarodnog saobraćajnog koridora koji bi išao od Sarajeva do Goražda u BiH i granice sa Crnom Gorom, a zatim nastavljao trasom Pljevlja - Bijelo Polje - Andrijevica - Čakor - Peć - Priština, i dalje preko Makedonije i Grčke za Istanbul. Ovaj put bio bi najkraća veza između BiH i Turske, za njenu izgradnju su zainteresovane obje države, a o njoj je govoreno i na nedovnoj međunarodnoj konferenciji u Istanbulu.

Premijer Spajić je kazao da za realizaciju svih ovih saobraćajnih projekata nije problem naći novac i da se Crna Gora lako i jeftino može zadužiti za gradnju infrastrukture. On je naveo i da bi izgradnja cijele mreže auto-puteva i brzih cesti kroz Crnu Goru košatala između šest i osam milijardi.

Ko gradi auto-puteve u Srbiji i koliko to košta?

Obraćanja predsjednika Aleksandra Vučića povodom bilo koje aktuelne teme građanima Srbije postala su nezamisliva bez pominjanja auto-puteva i drugih vrsta dionica koje se za vrijeme njegove “straže” grade.

Paradoksalno, iako im je jasno da će nabrajanje infrastrukturnih projekata biti neizostavna premisa svakog televizijskog gostovanja, većini je nepoznato koliko svi ti putni pravci koštaju, ko ih gradi i kada će biti gotovi.

Sa druge strane, dok predsjednik niže kilometre kao sopstvene uspjehe, cifre tih projekata iz dana u dan postaju sve veće, a stručna javnost upozorava da je upravo odlaganje kraja radova i uvećavanje računa idealan način da se politički akteri “ugrade”.

Tako bi jedan od trenutno najatraktivnijih projekata, takozvani Vojvođanski smajli (putni pravac Bački Breg-Sombor-Kula-Vrbas-Srbobran-Bečej-Kikinda-Nakovo), trebalo da košta skoro dvije milijarde eura za trasu dužine 186 kilometara.

Zato ekonomisti smatraju da je riječ o papreno visokoj cijeni jer “Osmijeh Vojvodine” nije auto-put već brza saobraćajnica. Prema ovoj računici ispostavlja se da je cijena kilometra brzog puta oko 12 miliona eura dok, recimo, kilometar auto-puta “Fruškogorskog koridora” košta oko 12,6 miliona eura.

Radovi na toj relaciji počeli su sredinom decembra prethodne godine, a njih izvode, kao i većinu sličnih projekata, Kinezi. Konkretno, reč je je o firmi “China Construction Eighth Engineering Division”, kojoj je ovo ujedno i prvi projekat u Srbiji.

Ovogodišnji “zamah na proširenju putne infrastrukruje” nastaviće i gradnja auto-puta Beograd-Zrenjanin-Novi Sad, koji će Beograd povezati sa Zrenjaninom i Novim Sadom.

Radove na trasi dužine 105 kilometara izvodiće takođe kineska kompanija “Šandong Hajspid”, a vrijednost ugovora koji je Srbija sklopila sa njima je oko četiri milijarde eura. Po zavrešetku ovih radova, nadležni tvrde da će put od Beograda do Zrenjanina trajati pola sata, a od Zrenjanina do Novog Sada znatno kraće.

Takođe, iako je ministar saobraćaja Goran Vesić krajem ljeta 2023. nagovijestio da će radovi na auto-putu Sremska Rača-Kuzmin dužine 18 kilometara biti gotovi do kraja prethodne godine, radovi se nastavljaju i u tekućoj. Ova deonica predstavlja prvi deo auto-puta Beograd-Sarajevo, a procijenjena vrijednost radova koje izvodi turska kompanija “Tašjapi” je oko 225 miliona evra, što znači oko 12,5 miliona po kilometru.

Projekat koji je takođe još uvijek u toku, i čije se privođenje kraju konstantno odlaže, jeste Moravski koridor. Izgradnja auto-puta Pojate-Preljina dužine 112,3 kilometra počela je još prije pet godina, a radovi su, prema prvim najavama, trebalo da budu završeni 2023. godine.

Kao nosilac izgradnje ovog putnog pravca izаbrаn je američki konzorcijum “Behtel-Enkа”, koji je ujedno i jedini dostavio ponudu na javnom pozivu za izgradnju Moravskog koridora. Stoga je organizacija Transparentnost Srbija dovela u pitanje objektivnost dodjele pomenutog projekta.

Osim toga, ono što javnost navodi na sumnju u transparentnost ove investicije jeste činjenica da se rok za završetak radova iz godine u godinu pomjera. Koliko će nas on na kraju koštati nije poznato, ali za ovaj projekat, prema pisanju N1, Srbija ima već dva potvrđena kredita u iznosu oko 1,6 milijardi eura.

Dionicu na čiji završetak vozači godinama čekaju, a za koju je Vučić najavio da će biti gotova tekuće godine, predstavlja i relacija Pakovraća - Požega, koja treba da poveže Čačak, Lučane i Požegu, odnosno Moravički i Zlatiborski okrug.

Zbog iste te dionice stanovnici Pakovraće godinama protestuju, jer im je, kako tvrde, u cilju izgradnje auto-puta oduzeta zemlja koju još uvijek, ni po cijeni od 150 eura za ar, nisu naplatili.

Procijenjena vrednost ovih radova je oko 450 miliona evra, a izvođač je kineska kompanija CRBC (“China Communications Construction Company”), koja je, prema pisanju RSE, na crnoj listi Svjetske banke i SAD zbog sumnji za umješnost u korputivne aktivnosti na Filipinima.

Pored navedenih, u toku je gradnja auto-puta Niš-Beloljin, ili “Auto-puta mira”. Kraj radova na ovom projektu dužine 37 kilometara prognozira se za 2026. godinu, a procjnjuje se da će račun za put od Niša do Merdara iznosti preko 225 miliona evra. Novac za finansiranje ove trase obezbijeđen je kroz investicioni grant WBIF u iznosu od 40,6 miliona evra i zajam od EBRD i EIB u iznosu od 185 miliona evra, dok će 30 miliona biti izdvojeno iz budžeta naše zemlje.

Još jedan projekat o kome vlast rado govori jeste Fruškogorski koridor, na kome je završetak radova, uprkos obećanju predsjednika iz 2020. da će to biti tekuće, predviđen za 2026. godinu. I u slučaju ove trase, račun će biti izražen u stotinama miliona eura.

Konkretno, za 48 kilometara puta kineskoj kompaniji CRBC biće plaćeno bar 606 miliona evra, što kilometar puta svodi na cifru od preko 12 miliona evra.

Stoga, nejasno ostaje zbog čega, recimo, kilometar Fruškogorskog koridora košta daleko više nego kilometar autoputa Niš-Merdare.

Naposljetku, najnovija saopštenja predsjednika Srbije sugerišu da će se od Požege graditi dva nova auto-puta, jedan prema Crnoj Gori, odnosno prema Boljarima, i drugi auto-put Beograd-Sarajevo.

Podsjećamo, prema zvaničnim informacijama Srbija je prošle godine uložila tri milijarde eura u infrastrukturu, a da ove godine ulaže četiri milijarde eura.

BiH - milijarde potrošene, a auto-put još san

U Bosni i Hercegovini je do sada izgrađeno 232,5 kilometara auto-puta, podaci su do kojih je “Oslobođenje” došlo u državnom ministarstvu komunikacija i prometa.

Radovi u Bosni i Hercegovini
Radovi u Bosni i Hercegovinifoto: Muhamed Tunović

U Ministarstvu navode da se upravljanje, gradnja i održavanje cestovne mreže provodi u skladu sa različitim niovima nadležnosti. Tako u FBiH auto-cestama upravlja JP Auto-ceste FBiH, a u RS-u auto-cestama upravlja JP Auto-ceste RS.

Prema podacima koje smo dobili u Auto-cestama FBiH, u Federaciji je do sada izgrađeno 126,5 km autoputa na dionicama Svilaj - Odžak, Zenica sjever - Bradina i Zvirovići - Bijača. Završena je i stavljenja u fazu mirovanja dionica Buna - Počitelj dužine i ova dionica će biti puštena u promet nakon završetka aktivnosti na dionicama Počitelj - Zvirovići i Tunel Kvanj - Buna.

Najznačajniji projekat koridor 5c gradi se već 23 godine. Za spomenutih 126,5 km auto-ceste na koridoru investirano je više od 1,5 milijarda eura.

“U toku je investicijski ciklus vrijedan oko 500 miliona eura za izgradnju novih 61 km autoceste. Najvažniji elementi koji utiču na ukupnu cijenu izgradnje pojedinih dionica su geološki i morfološki uvjeti terena kuda prolazi trasa. Od toga zavise projektna rješenja, broj dužina objekata (mostovi, vijadukti i tuneli), te dužina i složenost potpornih konstrukcija na osiguranju stabilnosti trupa auto-ceste. Tako je, na primjer, izgradnja dionice Svilaj - Odžak koštala 6,5 miliona eura po kilometru. Ova dionica je duga 10,4 km i gradila se u ravnici gdje osim nekoliko potputnjaka i natputnjaka, odmorišta, naplatnog mjesta i dvije petlje nije bilo zahtjevnih objekata na trasi”, pojašnjeno je.

S druge strane, dionica Klopče - Donja Gračanica od 5,8 km koja se sastoji 60 posto od objekata (pet vijadukta i dva tunela), a ostatak trase se nalazi dijelom u zasjeku, a dijelom u nasipu, izgradnja je koštala 25 miliona eura po kilometru.

Treba napomenuti i da je došlo do znatnog rasta cijena sirovina i cijene rada tokom posljednjih godina što također pridonosi znatno uvećanoj konačnoj cijeni izgradnje auto-ceste, naglašavaju u Auto-cestama FBiH. U izgradnji je 61 km na koridoru, a do početka ljetne sezone u promet će biti puštena dionica Počitelj - Zvirovići, te će BiH dobiti novih 11 km auto-ceste.

“Na južnom dijelu, osim dionice Počitelj - Zvirovići, plan je da do kraja 2024. krenu radovi i na dionicama Mostar jug - Tunel Kvanj, Tunel Kvanj - Buna, Mostar sjever - Mostar jug i tunel Prenj. Početak radova na ovim dionicama donijet će novih 40 km aktivnih gradilišta. Na sjevernom dijelu FBiH je u izgradnji 50 km autoceste na koridoru. Na ovom dijelu ostalo je još dodijeliti dionicu Ozimice - Poprikuše, te će time cijeli sjeverni dio koridora biti u nekoj od faza izgradnje. Strateški cilj nove uprave Auto-cesta FBiH jeste da cijeli sjeverni koridor bude završen u ljeto 2026”, istaknuto je.

Izgradnja auto-ceste se finansira iz dugoročnih, međunarodno-povoljnih kredita, zatim iz vlastitih sredstava Auto-cesta FBiH, a bitna podrška u izgradnji auto-ceste na koridoru 5c su i grant sredstva EU na svim dionicama čija se izgradnja finansira iz sredstava EBRD-a i EIB-a.

“Na izgradnji koridora uz domaće firme (Hering d.d. Široki Brijeg i Euro Asfalt d.o.o. Sarajevo) rade firme iz Turske (“Cengiz Insaat”, “HGG Insaat Anonim Sirketi”), Azerbejdžana (“Azvirt L.L.C.”) i Kine (CSCEC, “Sinohydro Corporation Limited”, “Powerchina Roadbridge Group”). Auto-ceste FBiH za izgradnju svih dionica na koridoru provodi javne otvorene međunarodne tendere na koje se mogu prijaviti firme iz cijeloga svijeta”, navode u Auto-cestama FBiH.

U RS-u je izgrađeno i u funkciji je 106 km auto-ceste. Kako je ranije izjavio v.d. direktora Auto-puteva RS-a Nedeljko Ćorić, gradnja auto-ceste od Beograda do Sarajeva i Banjaluke teče po planu, a radovi su najviše odmakli na izgradnji dionice od Rače do Bijeljine u koju je do sada uloženo blizu 83 miliona KM. Izgradnja auto-ceste Beograd - Banjaluka, koja je dio buduće auto-ceste Beograd - Sarajevo - Beograd, odvija se u skladu s planiranom dinamikom. Ovaj projekat podijeljen je na tri dionice, a trenutno se gradi na trasi od Rače do Bijeljine i taj posao je povjeren konzorciju kojeg čini laktaški “Integral inženjering”, te “Srbija auto-put” iz Beograda i Institut za građevinarstvo.

Bonus video: