Petsto miliona čeka dogovor Spajića i Kneževića

Postupak “Knežević vs Montenegro” pokrenut je 1. decembra 2020. godine pred Stalnim arbitražnim sudom u Hagu na osnovu BIT-a - bilateralnog sporazuma koji je državna zajednica Srbija i Crna Gora potpisala sa Kiprom 2005. Svi akteri, od pravnih zastupnika Kneževića i Vlade, advokata Garija Borna i Tijeri Augsbergera, do kabineta Milojka Spajića i Ministarstva finansija, ne žele da govore o procesu koji bi mogao papreno da košta Crnu Goru

143535 pregleda 80 reakcija 47 komentar(a)
Duško Knežević dolazi na saslušanje u Viši sud poslije izručenja iz Velike Britanije, Foto: BORIS PEJOVIC
Duško Knežević dolazi na saslušanje u Viši sud poslije izručenja iz Velike Britanije, Foto: BORIS PEJOVIC

Postupak pred Stalnim arbitražnim sudom u Hagu koji je pokrenuo Duško Knežević protiv države Crne Gore obavijen je zidom ćutanja. Svi akteri, od pravnih zastupnika Kneževića i Vlade, advokata Garija Borna i Tijeri Augsbergera, do kabineta Milojka Spajića i Ministarstva finansija, nisu željeli da govore o procesu koji bi mogao da košta Crnu Goru više od 500 miliona eura.

Pravni tim Atlas grupe je 23. aprila ove godine obavijestio javnost da bi arbitražni postupak, koji su Knežević, Atlas Capital Holding Limited i Meljine Complex Limited pokrenuli protiv Vlade Republike Crne Gore, trebalo zvanično da počne za mjesec dana.

Do sada nema informacija, ni od zainteresovanih strana ni na zvaničnom portalu Stalnog arbitražnog suda u Hagu (Permanent Court of Arbitration - PCA), o početku postupka.

Pravni tim Atlas grupe navodi da je Crna Gora je bila u obavezi da “štiti strane investicije prema međunarodno preuzetim obavezama”, a ponašanje državnih organa, prema njihovim riječima, jasno je ukazivalo na ozbiljne propuste i protivpravno djelovanje prema Atlas grupi i njenim kompanijama”,

“Upućen je odštetni zahtjev od 500 miliona eura koliko je procijenjeno da su Atlas Capital Holding Limited, Meljine Complex Limited i predsjednik Atlas grupe pretrpjeli štetu, kao rezultat politički motivisane kampanje protiv Kneževićevih ulaganja u Crnoj Gori, što uključuje i dvije banke - Atlas banku i Invest banku Montenegro (IBM), i projekat izgradnje hotelskih kompleksa na obali mora”, saopštili su iz Pravnog tima Atlas grupe.

Izbor arbitra

Budući da dvije strane nisu postigle dogovor oko izbora predsjednika Arbitražnog tribunala, navodi se u saopštenju, stalni Arbitražni sud u Hagu postavio je profesora Donalda McRae kao predsjednika po svom nahođenju, što je bio posljednji korak prije početka rasprave pred arbitražnim sudom.

Atlas grupa je navela da “dvije strane ranije su izabrale svaka svog arbitra”.

Vlada Crne Gore se odlučila za pravnika i stručnjaka za arbitražno pravo Bernarda Sepulveda Amora iz Meksika, dok je izbor predsjednika Atlas grupe Kneževića i njegovih kompanija prof. dr Guido Santiago Tavil iz Argentine.

Pravni tim Atlas grupe i Knežević, ističe se dalje, poslao je još 1. decembra 2020. godine Zahtjev za arbitražu, čime je pokrenut arbitražni postupak protiv Vlade Republike Crne Gore, a radi naknade štete.

I pored najave, postupak Hagu još nije počeo, a Knežević se nakon ekstradicije iz Velike Britanije, od 30. aprila nalazi u Istražnom zatvoru u Spužu.

“Postupak ‘Knežević vs Montegro’ pokrenut je 1. decembra 2020. godine po UNCITRAL arbitra\nim pravilima, a na osnovu BIT-a - bilateralnog sporazuma koji su zajednička država Srbija i Crna Gora potpisale sa Kiprom 2005. godine između Kipra i Crne Gore”, objašnjava Nina Janković, advokatica u međunarodnoj advokatskoj kancelariji Aceris Law LLC iz Ženeve, sa užom specijalizacijom iz međunarodne arbitraže.

Vojin Biljić, advokat iz Beograda, takođe ekspert za oblast međunarodne arbitraže, kaže da je specifičnost arbitraže u tome što se postupak inicira obavještenjem, a tužba dolazi tek kasnije i tada počinje izbor arbitražnog vijeća.

“Tek nakon što se arbitražno vijeće konstituiše, podnosi se tužba u roku u kome vijeće to odredi”, dodaje Biljić i navodi da se u ovom konkretnom slučaju primjenjuju se tzv. UNCITRAL arbitažna pravila, po kojima tužilac može da odluči da se njegovo obavještenje o arbitraži smatra tužbom, ukoliko ima sve propisane elemente.

Nepoznata strategija tužioca: Vojin Biljić
Nepoznata strategija tužioca: Vojin Biljić foto: biljic.rs

Biljić pojašnjava da se tužba dostavlja tuženom na odgovor, pri čemu i tuženi može da odluči da se njegov odgovor na obavještenje o arbitraži smatra odgovorom na tužbu.

Detalje koji bi mogli pojasniti u kojoj je fazi postupak moguće je saznati samo od pravnih zastupnika kako Kneževića, tako i države Crne Gore.

“Povjerljiv postupak”

Jedan od pravnih zastupnika Kneževića, ali ne u arbitražnom sporu, britanski advokat Tobi Kedman, na nedavnoj konferenciji za medije u Podgorici, je samo rekao da je riječ o “povjerljivom postupku”, kao i da se nada da “Vlada Crne Gore ne pokušava da pritvorom Kneževića utiče na taj slučaj”.

Za advokaticu Janković, sa druge strane, nije jasno da li je institucija koja administrira postupak Stalni arbitražni sud (PCA) u Hagu, ili se radi o skroz ad hoc arbitraži.

“Vrlo je moguće da se radi o ad hoc UNCITRAL arbitraži, što znači da nije vezana ni za jednu instituciju, za razliku od ICC, PCA, LCIA i drugih arbitraža, ali isto tako znači da je moguće da je cio slučaj povjerljiv (confidential), što bi objasnilo zašto nema previše informacija, čak i na internetu”, kazala je ona.

Da li se radi o ad hoc arbitraži: Nina Janković
Da li se radi o ad hoc arbitraži: Nina Jankovićfoto: Privatna arhiva

Upravo zbog ovih nejasnoća “Vijesti” su u više navrata pokušale da dođu do advokat Garija Borna (Gary Born), prema riječima Pravnog tima Kneževića, zastupnika Atlas grupe i “jednog od najvećih svjetskih stručnjaka u oblasti međunarodne arbitraže koji je do sada vodio preko 600 arbitražnih postupaka”. Iako su pitanja upućena direktno Bornu, zatim kancelariji međunarodne advokatske kompanije Vilmer Hal (Wilmer Cutler Pickering Hale and Dorr LLP) u Londonu i Službi sa odnose sa medijima u sjedištu ove kompanije u Vašingtonu, odgovora nije bilo. To nije česta praksa ovakvih uglednih advokatskih kancelarija koje, i kada žele da izbjegnu odgovore, upute makar kurtoazno objašnjenje.

Slično je postupio zastupnik države Crne Gore, advokat Tijeri Augsberger ((Thierry P. Augsburger) iz advokatske kancelarije Four Knights LLC, sa sjedištem u Ženevi, koga je, kako navodi Pravni tim Atlas grupe, još 2021. godine izabralo Ministarstvo finansija kojim je tada rukovodio Milojko Spajić.

Augsberger je najprije odgovorio “Vijestima” da nema ovlašćenje da govori o ovom sporu, a na ponovni upit, zatražio je još nekoliko dana radi konsultacija sa klijentom. Po isteku ovog roka Augsberger, do zaključenja ovog izdanja, nije odgovorio na postavljena pitanja u vezi sa arbitražnim postupkom.

Sa druge strane, kabinet Spajića je u slučaju arbitraže uputio “Vijesti” na Ministarstvo pravde. Iz ovog resora, međutim, rekli su nam da se obratimo Ministarstvu finansija koje do trenutka objavljivanja ovog teksta nije odgovorilo na postavljena pitanja u vezi sa arbitražom, dosadašnjim tokom i budućim postupcima Vlade Crne Gore.

Advokat Biljić kaže da će Stalni arbitražni sud u Hagu odrediti i raspored preduzimanja procesnih radnji, dostave podnesaka, vještačenja, datum održavanja rasprave...

“Pošto je u pitanju kompleksan postupak u kome će se izvesno tumačiti pravo Crne Gore, a dodatno, iz saopštenja proizlazi, da je između ostalog spor pretpostavljano zasnovan i na tvrdnji o kršenju javnog prava, za očekivati je da u ovom postupku budu dostavljene brojne ekspertske analize, kako u pogledu pravnih tumačenja tako i u pogledu ekonomskih parametara za utvrđivanje visine štete”, navodi Vojin Biljić.

Tri predloga za poravnanje

Ovaj advokat smatra da je po srijedi postupak visoke kompleksnosti i da pitanje koje se ističe u prvi plan, a to je politički motivisan progon vlasnika, mnogo teže dokazivo u kontekstu uzročno-posljedične veze za naknadu štete od pitanja da li je Crna Gora preduzimala mjere koje nisu imale jednak tretman prema stranoj investiciji i koje su kao takve bile suprotne ratifikovanom međunarodnom ugovoru i zakonima Crne Gore.

“Naravno, strategija tužioca ne može biti procijenjena na osnovu samog saopštenja i za svaki konkretniji komentar, bilo bi potrebno imati uvid u pravnu argumentaciju, što je, s obzirom na nejavnu prirodu postupka, veoma teško”, dodaje Biljić.

U spomenutom saopštenju Pravnog tima Atlas grupe se ističe da su, iako svjesni visine štete koja je pričinjena Atlas grupi i njenim kompanijama, pripravni da se pronađe kompromisno rješenje sa Vladom Republike Crne Gore.

“Dosad je tri puta upućivan predlog o poravnanju - Vladi Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića. Predlog će biti upućen i premijeru Milojku Spajiću da se postigne dogovor i nađe rješenje o poravnanju, jer bi bilo nepravedno da građani Crne Gore plaćaju štetu koju je svojim postupcima načinio Milo Đukanović”, rečeno je u saopštenju.

Kneževićeva odbrana je uputila pitanje Ministarstvu finansija i predsjedniku Vlade Spajiću - da li su spremni da prihvate ponuđeni dogovor sa pravnim timom Kneževića i Atlas grupe, ili će, kako se navodi, rizikovati da izgube spor pred Arbitražnim sudom u Hagu i u tom slučaju bi morali oštećenoj strani da isplate nekoliko stotina miliona eura, što bi ozbiljno ugrozilo crnogorski budžet i negativno se odrazilo na kreditni rejting Crne Gore što bi uticalo kod novih zaduženja u inostranstvu.

Kako za “Vijesti” objašnjava jedan ovdašnji dobar poznavalac obje strane u postupku, koji je želio da ostane anoniman, zatvorenost svih izvora u ovom sporu, i tuženog i tuženih i njihovih pravnih zastupnika, može se objasniti činjenicom da i jedna i druga strana očekuju da se postigne međusobni dogovor.

“I Duško Knežević i Milojko Spajić, čekuju ponudu druge strane i zbog toga ne žele da se konkretno izjašnjavaju o postupku arbitraže. Njihovo ćutanje pokazuje da ponude još nisu razmijenjene a, usudio bih se da kažem, da će arbitraža biti samo jedan segment međusobnog dogovora koji je mnogo kompleksniji. Ako dogovora uopšte i bude”, kaže ovaj sagovornik “Vijesti”.

Finansiranje troškova tužbe

Ekspertski tim Atlas grupe angažovan u ovom procesu, kako je saopšteno, “našao je investitore koji finansiraju arbitražni postupak koji su gospodin Duško Knežević, Atlas Capital Holding Limited i Meljine Complex Limited pokrenuli protiv Vlade Republike Crne Gore”.

Za advokata Biljića je posebno interesantno to što je tužilac, kako je navedeno u saopštenju Pravnog tima Atlas grupe, uspio da pronađe tzv. “litigation funding”, odnosno finansiranje postupka za procentualnu naknadu u slučaju uspjeha u sporu.

“Pošto su troškovi ovakvog postupka jako visoki i kreću se u milionima eura, to potencijalno znači da je fond koji finansira arbitražu za tužioca procijenio da se postupak može dobiti i rizikovao sa ulaganjem u spor”, objašnjava Biljić.

On ne vjeruje da je saopštenje pravnog tima o tome da je pronađen finansijer arbitraže tek blef kojim se pokušava izvršiti pritisak na Vladu Crne Gore da pristane na poravnanje, pošto je u pitanju veoma ozbiljan spor.

“Sa druge strane, ukoliko je od strane tužioca već ugovoreno finansiranje arbitraže od strane nekog fonda, nije mi jasan argument da će desetine miliona troškova postupka platiti obje strane”, ističe ovaj advokat.

Procedura pred sudom

Postupak za pokretanje arbitraže pred Stalnim arbitražnim sudom (Permanent Court of Arbitration, PCA) u Hagu uključuje nekoliko osnovnih koraka koji su potrebni za pokretanje arbitražnog postupka.

Poslije podnošenja Zahtjeva za arbitražom slijedi obavještavanje protivne strane koja ima pravo da odgovori na zahtjev u određenom roku.

Potom slijedi formiranje Arbitražnog suda u skladu sa arbitražnim sporazumom između stranaka. Sud može biti sastavljen od jednog ili više arbitara.

Ukoliko strane nisu postigle dogovor o sastavu suda, PCA može imenovati arbitre u skladu sa svojim pravilima.

Prema raspoloživim podacima, u postupku “Knežević vs Montenegro” izvjesno je da je ispunjen ovaj dio procedure za to je bilo potrebno pune četiri godine.

Nije, međutim, poznato da li je Arbitražni sud organizovao preliminarni sastanak sa strankama kako bi se dogovorili o proceduralnim pitanjima, uključujući rokove, pravila postupka i druga relevantna pitanja.

U svakom slučaju, potom obje strane dostavljaju svoje dokaze i podneske u skladu sa dogovorenim proceduralnim rasporedom. Ovo uključuje iznošenje pravnih i činjeničnih argumenata, kao i podnošenje relevantnih dokumenata.

Nakon razmjene pisanih podnesaka, arbitražni sud može organizovati usmenu raspravu gdje strane imaju priliku da iznesu svoje argumente i odgovore na pitanja suda.

Nakon završetka postupka, arbitražni sud donosi odluku (presudu), koja je obavezujuća za strane i može se izvršiti u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom država stranaka ili prema relevantnim međunarodnim konvencijama, kao što je Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka.

Specifični proceduralni detalji mogu varirati u zavisnosti od prirode spora, arbitražnog sporazuma između stranaka, i pravila koja su primjenljiva na konkretan slučaj.

Nema pravila o trajanju arbitražnih postupaka. Sve zavisi od mnogo elemenata, pa je i u ovom sporu, ukoliko ne dođe do sporazuma, teško prognozirati koliko će proteći vremena do presude.

Deripaska i Knežević, sličnosti i razlike

Ruski biznismen Oleg Deripaska je 5. decembra 2016. godine, na osnovu Sporazuma o stimulisanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja (BIT), koji je zaključen između tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Ruske Federacije, a u skladu sa UNCITRAL Arbitražnim pravilima, pokrenuo protiv Crne Gore arbitražni postupak u vezi privatizacije KAP-a i Rudnika boksita.

Odluka tribunala u ovom postupku donijeta je 15. oktobra 2019. godine, kojom je tribunal jednoglasno odlučio da BIT između SR Jugoslavije i Rusije nije primjenjiv na Crnu Goru, da prihvata prigovor nenadležnosti koji je istakla Crna Gora po tom osnovu i, stoga, odbio nadležnost da odlučuje o tužbenim zahtjevima i dosudio sve troškove u ukupnom iznosu od 1,6 miliona eura u korist Crne Gore.

Advokat Vojin Biljić kaže da nije sporno da bilateralni ugovor SCG ne obavezuje a priori nove države, već je potrebno da se se takvi ugovori osnaže od strane država ugovornica. Ta pitanja, objašnjava, reguliše Bečka konvencija o sukcesiji država u odnosu na ugovore.

“Kod sukcesije međunarodnih ugovora, razlikuje se obaveznost višestranih i bilateralnih ugovora za države koje su stekle nezavisnost. Ovo iz razloga što za višestrane ugovore mora da postoji pisana notifikacija države koja je stekla nezavisnost, dok obaveznost bilateralnih sporazuma može da proizađe ne samo po osnovu novog sporazuma, već i po osnovu ponašanja država ako se na osnovu njihovog ponašanja treba smatrati da su se države tako sporazumjele. Zato je ovo pitanje koje se mora razmatrati u svakom pojedinačnom slučaju”, ističe Biljić.

On navodi da činjenica, na primjer, da Sporazum sa Ruskom Federacijom nije osnažen ne mora da znači da se to nije desilo u slučaju ugovora sa Kiprom, ne nužno novim sporazumom.

Biljić pretpostavlja da obje strane u arbitraži imaju svoje argumente zbog kojih postoji, odnosno ne postoji obaveznost primjene bilateralnog sporazuma.

“Ono što jeste nesporno je to da arbitraža ima nadležnost da sama odlučuje o svojoj nadležnosti, takozvana “competence /competence doktrina”. Da li je Crna Gora već istakla prigovor nenadležnosti i kakve su šanse za uspjeh tog prigovora ako jeste, zna samo arbitraža”, zaključuje advokat Vojin Biljić.

Bonus video: