Povodom izjave Dušana Bana, predsjednik Atlas Grupe dr Duško Knežević oglasio se saopštenjem:
“Diktator je počeo sam da se razotkriva i tako mi olakšao cilj da cijela Crna Gora vidi njegovo pravo lice. G. Ban je saopštio da su on i g. Željko Mihailović dali novac koji je poslužio kao garancija meni da g. Đukanoviću obezbijedim kredit kod Pireus banke u Londonu u iznosu od 1,5 miliona eura. Propustio je da kaže najvažnije, a to je da je to zapravo Đukanovićev novac koji su oni u Švajcarskoj držali na svoja imena.
Kada sam obznanio odakle g. Đukanoviću prvi milion, nisam imao namjeru uvlačim Duška Bana i posebno g. Mihajlovića, koji je poštovan porodičan čovjek. Nikada sa njima nisam imao bilo kakve poslovne odnose niti pravio dogovor o ovom aranžmanu. Dogovarao sam se Milom Đukanovićem.
G. Đukanović mi je rekao da su to njegove pare koje su formalno vode u Švajcarskoj na računima njegovih prijatelja Duška Bana i Željka Mihailovića. Novcem je upravljao Dejan Ban po Đukanovićevim instrukcijama. Đukanović mi je kazao su to pare od tranzita cigara i poslova koje su zajedno obavljali, tvrdeći da oni ne mogu da se pojave kao kreditori zbog prirode posla kojim se bave.
Pitao me je da li imam neku mogućnost da ove pare dođu legalnim bankarskim kreditima iz inostranstva na njegov račun. Nakon toga sam osmislio način da moja firma garantuje za Đukanovićev kredit, a da novac iz Švajcarske prije toga bude uplaćen na račun moje firme. Sve se završilo tako što je Đukanović dobio kredit, a ja sam mu kasnije donio 1,5 miliona keša, koji je svakako bio njegov. U jednom momentu je počeo da se “ne sjeća”, jer je “mislio da je to donacija za DPS”
Odmah po dobijanju kredita, na njegovu molbu, bio sam zadužen za fiktivnu berzansku transakciju akcijama Prve banke, na osnovu koje je Đukanović zaradio višestruko.
Ne znam zašto me nepismeni švercer cigara, g. Ban, naziva digitalni Jezda sa torbama, kada zna da te torbe i vreće nijesu bile za mene, nego za gospodara Mila Đukanovića. Prošle godine me pozvao na kafu u Hilton i rekao mi da su pare koje su korišćene za Milov kredit njegove i ja treba da mu ih vratim. Odgovorio sam mu da ja nikada o tom aranžamnu nijesam pričao sa njim nego sa Đukanovićem i da sam te pare vratio Đukanoviću.
Pošto g. Ban vrlo stručno objašnjava njegove poslove van granica Crne Gore i pošto dobro poznaje međunarodno poslovanje i međunarodne standarde (compliance), pošto je tako pošten međunarodni biznismen “velikog tranzita”, pozivam ga da otkrije koji su to računi i koje su to banke sa kojih je plaćao, odnosno na kojima je čuvao novac Mila Đukanovića. Pozivam ga da objavi IBAN-e sa kojih su pare došle, pa da međunarodnim istražiteljima olakša da što prije ustanove gdje su pare i imovina prve familije.
U pravu je kada kaže da se bavim četvrtom, digitalnom, industrijskom revolucijom. Po meni, to je budućnost Crne Gore, a ne šverc cigara.
Usput da Duška Bana podsjetim da je Pomorski saobraćaj kupio zahvaljujući meni jer me tadašnji direktor PIO Radoje Žugić zamolio da ne produžim garanciju preduzeću Autoprevoz Herceg Novi, kako bi ta firma bila onemogućena da bude konkurent braći Ban i Mihailoviću. To je bio način da braća Ban kupe ovo preduzeće jer, kako mi je rekao Žugić, on je lično zainteresovan za ovu transakciju.
Cijeneći pomoć g. Duška Bana u razotkrivanju prve familije, bez obzira što mi je vjerovatno nesvjesno pružio, ja ću mu uzvratiti savjetom da svoju familiju izvuče iz kuće Bordžija”.
Bonus video:
