Lider grupe građana “Pokret za Grad” i odbornik u budvanskom parlamentu Đorđe Zenović podnio je juče Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti postupka usvajanja Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je usvojila Skupština Crne Gore.
U inicijativi, u koju su “Vijesti” imale uvid, Zenović navodi da je došlo do kršenja člana 91 stav 3 Ustava Crne Gore.
“Skupština Crne Gore usvojila je 23. aprila Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata (u daljem tekstu Zakon). Za njega je glasalo 46 poslanika. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je iskoristio svoje ustavno pravo i nije potpisao Ukaz o proglašenju Zakona, pa su poslanici na četvrtoj sjednici redovnog (proljećnog) zasjedanja 3. juna potvrdili Zakon, ali ovog puta za je glasao 41 poslanik”, naveo je Zenović u obrazloženju inicijative.
Većina kojom je izglasan Zakon, kako tvrdi Zenović, nije bila dovoljna za proglašenje Zakona, jer je postupak glasanja i potvrđivanja ovog međunarodnog sporazuma u suprotnosti sa članom koji se odnosi na proceduru i način odlučivanja u Skupštini.
“Pomenuti član glasi: “Skupština odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih poslanika o zakonima kojima se uređuje izborni sistem i imovinska prava stranaca”. Dakle, dvotrećinskom večinom, što čini 54 poslanika, odlučuje se o zakonima kojima se uređuju imovinska prava stranaca. Imovinska prava stranaca utvrđena su u našem zakonodavstvu Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima. Član 415 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima u stavu 1 propisuje ograničenja od opšteg pravila iz člana 412 istog zakona o jednakosti stranih lica i državljana Crne Gore vezano za sticanje prava svojine na nepokretnostima i propisuje da “strano lice ne može imati pravo svojine na prirodnom bogatstvu, dobru u opštoj upotrebi, poljoprivrednom zemljištu, šumi i šumskom zemljištu, spomeniku kulture od izuzetnog i posebnog značaja, nepokretnoj stvari u kopneno-pograničnom području u dubini od jednog kilometra i ostrvima, kao i nepokretnoj stvari koja se nalazi na području koje je, radi zaštite interesa i bezbjednosti zemlje”, Zakonom proglašeno područjem na kome strano lice ne može imati svojinu”, istakao je Zenović.
Prema njegovim riječima, činjenica je da stav 4 istog člana propisuje da “strano lice može imati pravo dugoročnog zakupa, koncesije, BOT i drugih aranžmana privatno-javnog partnerstva, na nepokretnim stvarima kao i domaće lice”.
“Međutim, u osporenom Zakonu nigdje se eksplicitno ne navodi da li će do realizacije projekata i strateških investicija doći kroz prodaju državnog i privatnog zemljišta stranim državljanima (neosporno, državljanima UAE) ili kroz neki drugi aranžman, odnosno dugoročni zakup, koncesiju itd. To svakako znači da eventualna prodaja državnog i privatnog zemljišta postoji kao mogućnost, a u tom slučaju se definitivno radi o derogiranju odredbe Zakona o svojinsko-pravnim odnosima koja utvrđuje ograničenja u smislu sticanja prava svojine od strane stranih lica. Time se direktno zadire u ustavom zagarantovana prava i utiče se na pravnu sigurnost, te je jedino logično cio Zakon i Sporazum iz kog je poizišao sam Zakon što šire tumačiti, odnosno dozvoliti da je u praksi, a nakon stupanja na snagu samog Zakona i realizacije nekog od strateških projekata koje tretira sam Zakon, moguće djelovati mimo domaćeg zakonodavstva, a naglašavam da ni samim Zakonom nije predviđeno isključivanje domaćeg zakonodavstva koje se tiče svojinskih prava stranaca. U tom slučaju bi nesumnjivo došlo do diskriminacije državljana nekih drugih država, prema kojima bi se i dalje primjenjivao član 415 stav 1 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima”, istakao je Zenović.
Ističe da nigdje u tekstu osporenog Zakona nije eksplicitno navedeno na koji način će se realizovati investicije, odnosno da li će se najavljenom suspenzijom Zakona o državnoj imovini ići na direktnu prodaju državnog zemljišta, ili eksproprijaciju privatnog zemljišta od strane države i ustupanja istog određenom entitetu UAE, odnosno stranim državljanima.
“Ukoliko je cilj zaključenog bilateralnog Sporazuma da se izbjegne primjena Zakona o svojinsko-pravnim odnosima u odnosu na državljane UAE, onda bi se ratifikacija takvog Zakona morala izvršiti primjenom člana 91 stav 3 Ustava i bila bi neophodna dvotrećinska većina svih poslanika za usvajanje takve odluke. Kako se iz samog teksta osporenog Zakona ne može izvršiti teleološko, odnosno ciljno tumačenje, ali ni jezičko, onda nam jedino preostaje da se primjenom logičkog tumačenja iz cijelog teksta “izvuče” značenje koje nije izričito dato u jezičkom značenju teksta. Dakle, neophodno je najšire moguće tumačenje, posebno iz razloga što materija samog Sporazuma tretira brojna garantovana prava i slobode zajamčene Ustavom i najvišim međunarodnim dokumentima, kao što je prije svega neprikosnovenost prava svojine, zaštita konkurentnosti, transparentnost, utvrđivanje javnog interesa, dvostepenost i pravo na djelotvorni pravni lijek …”, ocijenio je Zenović.
On je zatražio od Ustavnog suda da prihvati Inicijativu i donese rješenje kojim se pokreće postupak za ocjenu ustavnosti postupka usvajanja Zakona, obustavi izvršenje Zakona i Sporazuma do donošenja odluke u vezi sa ocjenom ustavnosti postupka usvajanja Zakona.
Nejasno šta su projekti od javnog interesa i nekretnina mješovite namjene
Što se samog teksta osporenog Sporazuma tiče, Zenović je naveo neke od spornih i kontradiktornih odredbi i formulacija. On je citirao član 1 Sporazuma: “Sljedeći projekti u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji su zajednički identifikovani smatraju se strateškim i predstavljaju projekte od javnog interesa”.
“Iz citiranog člana, ali iz ostalog teksta Sporazuma, ostaje nejasno i nedefinisano šta se konkretno smatra pod razvojem turizma, šta su to projekti od javnog interesa, kao i šta je definicija nekretnina mješovite namjene. Ovo su opšte formulacije koje se mogu na različite načine tumačiti i potencijalno bi u skorijoj ili bližoj budućnosti mogle stvoriti problem državi Crnoj Gori kao strani potpisnici, te ovo govori u prilog tome da se Sporazum mora na najširi mogući način tumačiti, a i u odnosu na eventualno pozivanje na neprimjenu domaćeg zakonodavstva u odnosu na svojinsko pravo stranih lica, odnosno entiteta i državljana UAE”, naveo je Zenović.
Bonus video:
