Sekulić ponovo pod istragom zbog tornja

Stručnjaci tvrdili da je potrošeno 5,5 miliona eura više. Istraga je ranije bila obustavljena 2014.
274 pregleda 8 komentar(a)
Zoran Sekulić, EKIP, Foto: Boris Pejović
Zoran Sekulić, EKIP, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 03.06.2017. 06:43h

Specijalno tužilaštvo ponovo je pokrenulo predmet u vezi sa izgradnjom tornja za kontrolu radio-frekventnog spektra na Dajbabskoj gori i u toku je izviđanje tog slučaja koji je bio arhiviran krajem 2014. godine.

To je saopštio vrhovni državni tužilac (VDT) Ivica Stanković u dopisu koji je uputio poslaniku Aleksandru Damjanoviću.

Poslanika je zanimalo šta tužilaštvo radi u vezi sa slučajem koji godinama unazad zaokuplja pažnju javnosti zbog činjenice da je za tu građevinu potrošeno bespotrebno više od pet miliona eura. Prema zvaničnim podacima, izgradnja tornja je koštala oko šest miliona eura.

Kontrolno-mjerni centar izgradila je Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) čiji je izvršni direktor tada bio Zoran Sekulić.

Skupština je juče izabrala Sekulića za člana Savjeta EKIP-a. Njemu je mandat direktora istekao krajem prošle godine.

U tužilaštvu je sredinom 2011. godine bio formiran predmet u vezi sa izgradnjom tornja na zahtjev skupštinskog Odbora za ekonomiju da se ispita regularnost te investicije, ali je premet arhiviran krajem 2014. godine.

“U vezi sa izgradnjom glavnog-kontrolno mjernog centra na Dajbabskoj gori formiran je predmet u Vrhovnom državnom tužilaštvu, odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina na osnovu informacije koje je tadašnji specijalni tužilac saznao iz medija. Nakon što je prikupio informacije i podatke raniji specijalni tužilac je našao da ne postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, te je službenom zabilješkom od 17.12. 2014. godine arhivirao taj predmet”, naveo je Stanković u dopisu Damjanoviću. Kako je dodao, nakon osnivanja Specijalnog tužilaštva i preuzimanja predmeta VDT (odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina) taj predmet je razmotren i pristupilo se sprovođenju izviđaja.

“To u cilju provjere zakonitosti poslovanja nadležnih pravnih i fizičkih lica u vezi izgradnje tog centra. Izviđaj je u toku”, istakao je Stanković.

Priča o tornju počela je sredinom 2007. godine, a kulminirala je početkom 2011. kada se ispostavilo da je, po ocjeni stručnjaka, potpuno nepotrebno potrošeno više od pet i po miliona, a sve je moglo da se završi za oko 300 hiljada eura.

Procjena stručnjaka je bila da se glavni centar na Dajbabskoj gori, koji bi činili metalni rešetkasti stub, prizemni objekat za opremu i posadu manji pomoćni objekat (ukupno oko 250 kvadrata) i pristupni put 200 metara dužine, izgradi za oko 300.000 eura.

Umjesto toga, rukovodstvo EKIP-a na čelu sa Sekulićem, se opredililo da izgradi ogroman betonski toranj koji je okovan u mermer, a napravljeni su poslovni prostori u kupoli tornja i ispod njega, veliki parking i pristupna saobraćajnica s trotoarom i rasvjetom, duplo šira, sedam puta duža i nekoliko desetina puta skuplja od one koja je bila planirana na početku. Sve su to građani platili kroz cijene telefonskih usluga, a plaćaće i održavanje megalomanske građevine nekoliko narednih decenija.

Stručnjaci su elaborat o izgradnji radili 2003. godine. Predvodnik tima stručnjaka bila je doskorašnji ministar odbrane Milica Pejanović-Đurišić koja je u februaru 2011. izjavila da „ovo što se radi nema veze sa onim što je elaboratom predloženo".

Igor Radusinović, koji osim što je bio jedan od autora elaborata bio je i u stručnom nadzoru, kazao je 2011. godine da „ne bi da ulazi u tu priču da ne bi imao problema" i dodao je da je to „nezahvalno". Na rasipništvo Sekulića ukazala su i tri mobilna operatera koji su u zajedničkom pismu krajem 2010. koje su uputili Odboru za ekonomiju i Ministarstvu finansija tražili da se “obuzdaju finansijske apetite skupog regulatora”, te da su prinuđeni da povećavaju svoje usluge građanima koji sve to plaćaju.

EKIP je najprofitabilniji državni regulator čiji je godišnji bužet oko 4,5 miliona eura i dominantno se puni od novca mobilnih operatera koji svoje troškove prevaljuju na sve građane.

Sporne i druge afere: kupovina poslovnog prostora, licence...

Drugi sporni posao EKIP-a, kada je njegov direktor bio Sekulić, je kupovina dva poslovna prostora 2007. godine koji je Univerzitet prodao dvijema privatnim kompanijama SAMMS i "Šajo" za 1,6 miliona, SAMMS i "Šajo" su tri mjeseca kasnije, isti prostor prodali Agenciji za više od četiri miliona.

Za vrijeme sklapanja tih poslovnih aranžmana na čelu Savjeta EKIP-a se nalazio Ljubiša Stanković koji je istovremeno bio i rektor Univerziteta Cme Gore.

Agencija je tada skoro 3,2 miliona eura potrošila putem tendera, a oko 840.000 neposrednom pogodbom, po odobrenju Direkcije za javne nabavke. Svi ti podaci u vezi sa prodajom poslovnog prostora objavljeni su tada u Izvještaju Državne revizorske institucije o poslovanju Agencije.

Ako se ima u vidu suma novca za toranj i kupovinu prostora upitno je kako je Sekulić potrošio skoro 10 miliona eura.

Sekulić se već godinama povezuje sa raznoraznim finansijskim problemima u radu Agencije. On je 2007. bio osumnjičen da je neovlašćeno izdavao licence operaterima mobilne telefonije i tako državu oštetio za dva miliona eura.

Sekulić je u oktobru prošle godine donio sporne odluke o gašenju aplikacija Viber i WhatsApp na dan održavanja parlamentarnih izbora.

Bonus video: