Kako države Zapadnog Balkana stoje kada su u pitanju strukturne reforme, digitalizacija, obnovljivi izvori energije? Kakav je politički uticaj na ekonomiju, kako stoje stvari sa odlivom mozgova i platama?
Uglavnom loše i ima mnogo mjesta za pomake – to je sažetak analize njemačkog Aspen instituta nazvanog "Strukturne promjene na Zapadnom Balkanu". Publikacija, u koju Dojče vele (DW) prvi ima uvid, epilog je stručne konferencije na ovu temu koja je u oktobru održana u Tirani.
Trenutak je, pišu stručnjaci i urednici ovog papira, delikatan – Evropska unija (EU) ima svojih muka, ali joj geopolitički razlozi nalažu proširenje u region. A opet, Srbija i komšijske zemlje još nisu spremne u mnogim oblastima koje utiču na ekonomiju.
"Posijle godina stagnacije, sada postoji prava prilika da Zapadni Balkan napreduje u procesu pristupanja EU", piše u uvodnoj riječi Guntera Krihbauma, državnog ministra pri Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke.
"Uprkos geopolitičkoj nestabilnosti, ratu u Ukrajini i jačanju autoritarizma, jasno je vidljiv napredak. Ohrabrujem sve da udruže napore i preduzmu reforme – posebno u borbi protiv korupcije, organizovanog kriminala i isticanju demokratskih vrijednosti", navodi Krihbaum.
EU je "sidro", ali ima svoje muke
U analizi Aspena se kao ključni problem ističe niska produktivnost ekonomija u regionu – a to se vidi u mukama sa konkurencijom iz EU, kako se region približava jedinstvenom tržištu.
Nadalje, rđava infrastruktura koja dodatno fragmentira ionako mali region, potom demografski problemi, emigracija mladih i stručnih radnika, zavisnost od uglja "koja zahtijeva skupu tranziciju koju mnoge vlade tek počinju da adresiraju".
"Jednovremeno, region se suočava sa komplikovanim geopolitičkim okruženjem koje oblikuju spoljni akteri koji se nadmeću, a to pod dodatni pritisak stavlja ionako krhke institucije i dodatno komplikuje napore da se usaglasi sa standardima EU", piše u analizi instituta.
Dodaje se da proces pristupanja EU ipak ostaje "najvažnije spoljno sidro", ali se teško prevodi u konkretne korake jer je direktno povezan sa reformom same EU. Misli se tu na skepsu prema proširenju EU u nekim članicama jer se u Briselu konsenzusne odluke i sada, sa 27 država, donose teško.
Šta izvozi region?
Mateo Bonomi iz rimskog Instituta za međunarodne poslove u svom tekstu analizira strukturu ekonomija.
Piše, recimo, o srpskoj politici subvencija koja jeste "privukla multinacionalne kompanije i podigla izvoz", međutim to mahom u "manje sofisticiranom" sektoru. "Zanemarljiv" je, piše Bonomi, udio haj-tek proizvoda u srpskom izvozu pošto se od 2005. do 2020. popeo sa 2,1 na 6,8 odsto.
O Bosni i Hercegovini (BiH) piše da su kočnice "trajne političke krize i dovođenje u pitanje legitimiteta" što vodi sporim reformama. "Visoka emigracija pojačava manjak ljudskog kapitala i pojačava strukturne ranjivost relativno u odnosu na druge zemlje."
Inače, više puta u papiru se ističe problem regiona i, posebno, BiH sa odlivom radne snage. Navodi se tako da oko 50 odsto svih državljana ne živi u BiH.
Aktuelni Plan rasta za region (2024-2027) u kojem treba da potekne ukupno šest milijardi eura iz Brisela, Bonomi naziva "pokušajem da se ubrizga svježi momentum u region koji je dugo čamio u čekaonici EU".
No i taj plan ima mnogo mana, koje Bonomi nabraja, te preporučuje EU da spremi bitno više novca. Sredstva su, piše, "skromna" kad se uporede sa fondovima koji su na raspolaganju članicama EU.
Nema ko da radi?
U narednom tekstu publikacije Branimir Jovanović iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije piše da se stanje na tržištu rada Zapadnog Balkana poboljšalo u posljednjih 15 godina utoliko što je nezaposlenost pala sa 25 na 11 odsto.
Ali postoje začkoljice. "Prvo, nekim grupama ide mnogo lošije nego što pokazuju prosjeci nezaposlenosti, zaposlenosti i ekonomske aktivnosti. Tri grupe se tu ističu: žene, mladi i niskoobrazovani."
Drugo, piše Jovanović, plate su i dalje "daleko ispod nivoa EU" – čineći između jedne i dvije petine prosjeka EU.
I treće, dramatične su razlike između regiona u udjelu nezaposlenih. Recimo, dok u Beogradu ima svega 6,2 odsto nezaposlenih, na jugu i istoku Srbije ih je dvostruko više. Slično je u BiH, gdje je nezaposlenost u Republici Srpskoj (9,1 odsto) osjetno niža nego u Federaciji BiH (15) i posebno u Distriktu Brčko (21,1).
Najekstremniji primjer u tom pogledu je Crna Gora na čijem priobalju ima tek 3,1 odsto nezaposlenih dok je na sjeveru zemlje to čak deset puta više (31,9).
Jovanović navodi problem koji se može sažeti ovako – neke poslove nema ko da radi, a neke neće niko da radi.
"Poslodavci sve više izvještavaju o teškoćama da nađu radnike i nižih i visokih kvalifikacija", piše. Kad su u pitanju niže kvalifikacije, jedan od problema su upravo "uporno niske plate i očajni uslovi rada". A visokokvalifikovanih je malo i uz to "kontinuirano emigriraju".
I dalje ugalj
Ana-Maria Boromisa sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose posvetila je svoju analizu energetskom sektoru. Tu upada u oči da on žestoko zavisi od uglja koji je zato odgovoran za između 55 odsto (Albanija) i 90 odsto (Kosovo) emisija štetnih gasova.
"Većina električne energije u regionu (osim albanske hidroenergije) dobija se iz lignita, a to doprinosi najvišim stepenima zagađenja u Evropi", piše Boromisa.
Ona podsjeća na cilj da se i u regionu uspostavi "cijena" ugljen-dioksida do 2030. godine. Inače će, kaže, region čekati znatni troškovi kada bude izvozio struju u EU.
Što se tiče Srbije, Boromisa preporučuje jačanje kapaciteta vjetroparkova i solarnih elektrana, diverzifikaciju izvora gasa i interkonektora i početak postepenog napuštanja uglja. "To traži investicije procijenjene na 14 milijardi eura tokom iduće dekade."
Boromisa hvali projekat Transbalkanskog energetskog koridora koji treba da poveže Srbiju, BiH i Crnu Goru. To može obezbijediti da "višak energije iz obnovljivih izvora u jednoj zemlji nadomjesti deficite u drugoj".
Nad svime pobrojanim nadvija se još nešto – vladavina prava. To naglašavaju i urednici publikacije, upozoravajući da se često "institucije suočavaju sa političkim i ekonomskim pritiskom koji dopušta da se zaobiđu pravila".
Nije, dodaju, dovoljno da se samo donesu zakoni nego da se sprovode. I da se jasno vidi da važe za sve.
Bonus video:
