Evropa sad 2, odnosno fiskalne mjere koje su je pratile, same po sebi nijesu pokazale stvarnu fiskalnu održivost. Već u fazi koncepcije, Fiskalna strategija na kojoj se program zasnivao - odnosno njena ‘krnja’ verzija - nije bila fiskalno neutralna. Predviđene kompenzatorne mjere nijesu bile dovoljne da pokriju nastali manjak”, kazao je u razgovoru za “Vijesti” dr Mladen Grgić, nekadašnji direktor Agencije za promociju stranih investicija, bivši savjetnik predsjednika države i sada saradnik na nastavi Fakulteta političkih nauka.
Ovaj Vladin program startovao je u novembru prošle godine kada su prepolovljeni doprinosi za penzijsko osiguranje, što je uticalo na rast neto zarada, ali je istovremeno povećana stopa PDV-a i akciza na dio proizvoda i usluga.
“Posebno je problematično to što je Ministarstvo finansija kao kompenzaciju navelo projektovani rast prihoda po osnovu povećane ekonomske aktivnosti u 2025. godini, što se ne može smatrati kompenzatornom mjerom u fiskalnom smislu. Time je praktično priznato da cijeli projekat od početka zavisi od rasta prihoda usljed ubrzane ekonomske aktivnosti i, još važnije, visoke inflacije. Upravo je inflacija odigrala ključnu ulogu u stvaranju privida održivosti programa. Dodatno, potrošnja velikog broja stranaca je kratkoročno povećala prihode, ali bez stvaranja trajne osnove za fiskalnu stabilnost. Cijena takvog pristupa plaćena je kroz razvojni dio budžeta - uz skromna izdvajanja za infrastrukturu, poljoprivredu i subvencije privredi, ali i poteškoće u sektoru zdravstva. Ekonomske posljedice se već vide kroz smanjenu konkurentnost ekonomije, pad investicija, izvoza i domaće proizvodnje. Drugim riječima, neko je morao da plati trošak ovog programa, a puni fiskalni račun još uvijek nije ispostavljen”, naveo je Grgić.
On ukazuje da su stranci igrali ključnu ulogu i u nominalnom uspjehu projekta “Evropa sad 1”, prvenstveno kroz svoju potrošnju.
“Upravo zato je začuđujuće da Vlada danas, umjesto da unaprijedi kontrolu i obezbijedi da institucije rade svoj posao u okviru postojećih propisa, uz potrebna unapređenja, problem pokušava da riješi uvođenjem restriktivnijih politika boravka. Već sada se bilježi značajno smanjenje broja stranaca sa regulisanim boravkom, a taj trend će se neminovno odraziti na javne finansije u narednoj godini. Manji broj stranaca znači nižu potrošnju, slabiji priliv prihoda od PDV-a, ali i manju ekonomsku aktivnost u sektorima koji su se u velikoj mjeri oslanjali na njihovo prisustvo - od usluga i nekretnina do IT sektora”, kazao je Grgić.
On navodi i da je Crna Gora već imala odliv stranaca iz IT industrije, koji su tokom perioda nakon pandemije Covid-19 i početka rata u Ukrajini našli privremeno utočište, ali su nakon nekoliko godina boravka shvatili da u Crnoj Gori ne postoji jasna perspektiva za trajno rješavanje njihovog statusa.
“Zbog pravne neizvjesnosti i promjenljivih pravila, mnogi su svoja poslovanja prebacili u zemlje koje nude jasne i predvidive okvire za boravak i naturalizaciju. Upravo su to stranci koji predstavljaju značajan resurs za domaću ekonomiju: visokoobrazovani, fiskalno disciplinovani i sa natprosječnom potrošnjom. Njihov odlazak ne utiče samo na prihode budžeta, već i na dugoročni razvojni potencijal zemlje. Ukoliko se ovaj trend nastavi, realno je očekivati dodatni pritisak na budžetski deficit, a posljedično i na rast javnog duga”, naveo je Grgić.
Četvrtini turista uvodimo vize
Vlada u svojim strategijama za naredne godine osnovu za rast ekonomije oslanja dominantno na turizam i potrošnju domaćinstava, Grgić kaže da to može da predstavlja kratak i rizičan horizont razvoja.
“Takav model je izuzetno osjetljiv na spoljne šokove, promjene u međunarodnim tokovima i raspoloživi dohodak građana, koji je već ozbiljno nagrižen inflacijom. Bez snažnijeg proizvodnog i izvoznog sektora, ovaj pristup ne može obezbijediti stabilan i održiv rast. U turizmu se dodatno suočavamo sa strukturnim problemima koji su dugo poznati, ali nijesu sistemski adresirani. Već naredne godine gotovo četvrtina naših emitivnih tržišta ulazi u vizni režim, što je obaveza koja je poznata najmanje pet godina i dio je evropske agende. I pored toga, Crna Gora nije uspostavila funkcionalan sistem za online izdavanje viza, koji bi makar djelimično ublažio negativne efekte ove promjene”, ukazao je Grgić.
On kaže da se istovremeno godinama zadržava fokus na ruskom tržištu, uz malo konkretnih napora da se ozbiljno i strateški “napadnu” druga važna emitivna tržišta, poput njemačkog, austrijskog ili skandinavskih zemalja.
“Izdvajanja za promociju turizma su skromna i neuporedivo manja od sredstava koja se troše na administrativno širenje države, uključujući besmislene aktivnosti i održavanje ministarstava čija svrha često postoji samo da bi neko bio ministar. Kada je riječ o razvoju novih proizvodnih djelatnosti i obnovi postojećih, ključni preduslov je promjena prioriteta javnih politika. Potrebna je jasna strategija diversifikacije, stabilan i predvidiv regulatorni okvir, te snažnije usmjeravanje javnih sredstava ka logistici, energetici, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji. Bez ciljane podrške izvoznim i supstitucionim sektorima, uvozna zavisnost će se dodatno produbljivati, a rast zasnovan isključivo na turizmu i potrošnji domaćinstava ostati kratkotrajan i nestabilan. U konačnom, naša potrošnja više snaži naše najveće trgovinske partnere nego našu ekonomiju”, naveo je sagovornik “Vijesti”.
Bilaterarni ugovori zatvaraju vrata za druge
Grgić ukazuje da strane direktne investicije (SDI) vidljivo usporavaju, kao i da se istovremeno pogoršava njihova struktura.
“Udio SDI u BDP-u je smanjen, dok se više od 50 odsto ukupnih ulaganja odnosi na kupovinu nekretnina i stanogradnju. Takav obrazac ne stvara novu vrijednost, ne jača izvoznu osnovu i ne doprinosi dugoročnom razvoju ekonomije. Umjesto da se strani investitori sistemski usmjeravaju ka proizvodnim, izvoznim i razvojno orijentisanim djelatnostima, aktuelna politika, kroz bilateralne aranžmane, praktično najavljuje još jedan talas stanogradnje. Time se dodatno produbljuje postojeća strukturna slabost SDI. Pitanje koje se nameće jeste zašto država ne koristi resurse koje već ima. Postoje izuzetno atraktivne lokacije u državnom vlasništvu koje bi mogle biti predmet međunarodnih tendera za hotelske i turističke projekte koji bi nam pomogli u diversifikaciji turističke ponude. Ne postoji ni jasno definisan sistem povlastica i podsticaja za investitore koji su spremni da ulažu u takve projekte, uz poštovanje principa konkurentnosti i evropskog integracionog puta Crne Gore”, naveo je Grgić.
On ukazuje da izostaje sveobuhvatan i konkurentan investicioni paket koji bi, kroz jasna pravila, poreske i administrativne olakšice, te pravnu sigurnost, privukao investitore u sektore poput energetike, prerađivačke industrije, logistike ili IT-a.
“Razlog za to ostaje nejasan. Čak i u energetici, gdje vlada veliko interesovanje renomiranih svjetskih kompanije, vlada najavljuje i potpisuje bilateralni ugovor koji će suspendovati tendere i javno nadmetanje. To su signali da je tržište ‘zatvoreno’. U praksi, investiciona politika Vlade djeluje haotično i personalizovano, često svedena na PR narativ bez konkretnih mjera. Suštinske reforme i unapređenje pravnog okvira izostaju, a nerijetko se predlažu rješenja koja umjesto da privuku, dodatno odvraćaju investitore. Bez promjene tog pristupa, teško je očekivati kvalitetan i održiv priliv stranih direktnih investicija”, ukazao je Grgić.
Vlada je bilateralne ugovore o razvoju nekretnina i energetike potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Indikator uspjeha za 2026. biće “da preživimo”
Na pitanje šta bi za njega bio indikator uspjeha za 2026, po čemu bi znali da je godina bila dobra. Grgić kaže da u postojećem fiskalnom okviru, sa skromnom razvojnom komponentom budžeta, indikator uspjeha biće prije svega “da preživimo”.
“To znači da se ne suočimo sa ozbiljnim negativnim šokovima, da fiskalni balans ostane pod kontrolom i da se ne otvore nove rupe u javnim finansijama. U takvim okolnostima, uspjehom bi se moglo smatrati i to da se pojavi nekoliko značajnijih investicija, čak i ako nijesu rezultat sistemske politike, već odluke pojedinih investitora. Jednako tako, pozitivan signal bi bio da privreda još jednom pokaže otpornost i fleksibilnost, te da vidimo makar nekoliko domaćih kompanija koje uspiju da iskoče iz prosjeka i naprave korak naprijed uprkos nepovoljnom okruženju. Konačno, da se nadamo da infrastrukturni projekti, koji su već započeti ili najavljeni, ne dožive ozbiljna kašnjenja ili probijanja troškova. U ovom trenutku, s obzirom na ograničene razvojne kapacitete budžeta, mnogo toga se svodi na nadu da će se negativni scenariji izbjeći, a da će se pozitivni desiti uprkos sistemskim slabostima.
Bonus video:
