Kamen-temeljac sa inicijalima knjaza Nikole Petrovića I i datumom, “bućnuo” je 1905. godine sa njegove jahte “Rumija”. Time je u moru ispod istoimene planine, tadašnji crnogorski vladar ozvaničio namjeru izgradnje luke. Na tom mjestu, zaštićenom od pogleda sa mora lukobranom i brdom Volujica, započeti projekat u narednih 120 godina iskusiće avionsko bombardovanje magacina, miniranje, posjete ratnih brodova, podmornica i hidroaviona, besparicu, ratove, modernizaciju i velika oštećenja tokom zemljotresa 1979. godine, sanacije i u konačnom - dijeljenje priobalnog giganta na dvije polovine.
To je samo kap istorije zabilježena u krvi i znoju, kamenu i željezu, koja se i danas osjeti u Luci Bar.
Nekadašnji privredni div danas je sveden na rad sa prosutim teretom, pa se u njegovim skladištima u zatvorenom i na otvorenom, silosima i drugim objektima, mogu vidjeti vrijedni i jeftiniji materijali, poput aluminijuma, cementa, soli, boksita, starog željeza koje se šalje za Tursku, bakra, uglja i žitarica. Neki od njih su vrijedni 3.000 dolara po toni, dok se u skladištima mogu naći na hrpama vrijednim i po 60 miliona dolara...
Dostupna u samom centru ove primorske opštine, ali opet skrivena iza brojnih ograda i kapija, počiva Slobodna zona Luke Bar - koju su posjetile “Vijesti”. Ovo lučko srce je nekad kucalo kao jedno, ali je Luka Bar 2009. godine podijeljena i iz nje je izdvojeno preduzeće “Kontejnerski terminali”, koji većinski paket akcija je tadašnja Vlada 2013. godine prodala “Global portsu” za osam miliona eura. Kompanija je kasnije preimenovana u “Port of Adria”.
Upravo je ovo dijeljenje znatno otežalo poslovanje Luke jer su zadržali pristanište i opremu pod brdom Volujica i prostor i skladišta u dijelu najbližem centru grada, dok je “Port of Adria” dobila centralni kontejnerski dio. Tako posjeta ovom mjestu sama plete paradoksalnu priču u kojoj Luka radi na obodima nekadašnje sopstvene teritorije, a za ukrcaj i iskrcaj tereta ne može da koristi svih 20 kilometara željezničkih šina, vagone i puteve - jer sada dijelom pripadaju i prelaze preko parcela konkurentske firm “Port of Adria”.
Srce bez arterija
Apsurd ovakve situacije ne krije ni vršilac dužnosti izvršnog direktora Luke Bar Ilija Pješčić, koji je kazao da u samoj luci imaju direktnu konkurenciju, te da je posao otežan jer privatnik robu može da nabavlja bilo gdje na tržištu, dok oni kao državna firma podliježu pravilima javnih nabavki i sve kupuju novo. Tvrdi da su određeni djelovi znatno skuplji putem tendera, jer svi u procesu uzimaju određenu maržu, pa im konačna cijena bude viša za 30 do 50 odsto.
“To je podijeljeno na nekom paritetu, hajde da kažemo, pola pola. Međutim, ‘Port of Adria’ zauzima infrastrukturno srce luke i njen najuređeniji dio. To je problem jer su nam presječeni i željeznički i saobraćajni koridori. Ne možemo da vozimo robu kroz njihovo područje, unutrašnje saobraćajnice ne možemo da koristimo već idemo obodom Slobodne zone, što nas dosta košta. Ipak, naš problem je željeznica, činjenica je da imamo jednog operatera za teret uz infrastrukturne poteškoće, koje dodatno usporavaju proces transporta”, naglasio je on.
Iako se kapacitet prostora Luke izdaje za suve vezove brodova a dio skladišta rentira, fascinantan je osjećaj hodati između objekata i gledati lagerovani materijal, pratiti radnike kako utovaraju kontejnere na vagone, sakupljaju metal radi slanja brodom za Tursku - a zatim se cijeli proces zaustavlja zbog ograde privatnika, koja se mora zaobići. Tako Luka Bar paralelno funkcioniše kao organizam sa zapuštenim krvotokom i kao industrijska babuška unutar koje posluje još jedna velika firma.
Pješčić je naglasio da godišnje mogu da prime oko 2,5 miliona tona robe, što su dokazali nakon što je zaustavljen promet brodova u Crnom moru zbog ruske invazije na Ukrajinu. On je dodao da je Crna Gora mala država, ali da luka može značajno da učestvuje na tržištu Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Mađarske. Naglasio je da 12 odsto svih roba koje izlaze i ulaze u Srbiju ide preko Luke Bar, te da bi od njenog rada moglo da živi 30 odsto stanovništva Crne Gore, dok trenutno živi do 3.000 porodica.
Predsjednik Sindikata lučkih radnika Luke Bar Vladimir Obradović je kazao da u Luci radi od maja 1991. godine, te da je nekada bila milina vidjeti gomilu radnika koji ulaze na glavnu kapiju a kasnije i podizati rampu za njih 1.600. Naveo je da se istovremeno na ovom mjestu nalazilo po 15 brodova, dok je više od 20 bilo usidreno i da je za platu dobijao dvije marke kao radnik obezbjeđenja.
Njega je, ipak, najviše boljela podjela Luke, pa je najavio i otpor ako bude nove privatizacije.
“Teško mi je kad pominjem sve to što smo uništili bez razloga. Kako je bilo strašno, kako ćeš odvojiti električnu mrežu, vodu, kako ćeš podijeliti mehanizaciju... Užas, naši rezervni djelovi su svi ostali u ‘Port of Adria’ i onda su nam ih preprodavali. Nevjerovatne stvari su se izdešavale. Tako da, mislim, malo sa gorčinom pričam o tome, imali smo sreće da ne prođemo kao ‘Primorka’”, kazao je Obradović.
On je istakao da je prodat i hotel “Sidro”, iako su ga sagradili lučki radnici dajući svojih pet regresa 1970-ih godina, te da je u to upućen jer je njegov otac bio jedan od njih.
Šteta pričinjena, novca nema
Jako nevrijeme je Luci Bar u julu 2024. godine pričinilo veliku materijalnu štetu kada su se, između ostalog, usljed udara vjetra srušila sva tri pretovarna mosta visoka više od 30 metara i teška 400 tona, dok je obrušen i utovarni toranj za žitarice. Obradović je naglasio da je država do sada mogla da im pomogne, ali da nijedan euro nije uložen u kompaniju.
Pješčić je istakao da su nalazi vještaka pokazali da se radi o šteti od 13,5 miliona eura, pa su na kraju uzeli kredit kod Investiciono-razvojnog fonda i založili imovinu, kako bi kupili mobilnu dizalicu vrijednu pet miliona eura.
“Odradili smo sve što je bilo traženo od nas, u potpunosti smo prihvatljivi sa strane aspekta Agencije zaštite konkurencije, znači moguće je da nam se dodijeli pomoć, ali još uvijek ništa od toga. Problem je ako ne daju pomoć, mi automatski moramo da zavlačimo ruku u socijalni dio priče ovoga preduzeća, znači primanja za zaposlene odmah moraju da stagniraju, nema povećavanja... A država ima mogućnost i ima pravo da nam da pomoć”, kazao je Pješčić.
Dodao je da se oluja te snage nije mogla predvidjeti, da su se svi poslovi prije toga redovno obavljali, te da je brzina vjetra po nalazima prelazila 205 kilometara na sat, dok je i jedna od dizalica bila blizu prevrtanja sa dvije osobe u njoj. Pretovarni mostovi na šinama su uništeni u oluji, dok je Pješčić pojasnio da su vještaci utvrdili da je srce oluje bilo na kraju pristaništa, nakon čega je položaj brda Volucija poslužio kao lijevak i vjetrove usmjerio ka pretovarnim mostovima, pri čemu su oštećene i kuće u blizini Luke.
Istakao je da su radna mjesta tog dana napustili i radnici firme koja sanira obalu, jer je voda počela da se diže, pa srećom niko nije nastradao. Pješčić je naglasio da sanaciju obale rade od 2021. i da će ih to koštati oko 5,5 miliona eura, jer obnavljaju 556 metara pristaništa, dok kraj posla očekuju krajem naredne godine.
Na ovom potezu od pola kilometra danas se može vidjeti više utovarnih dizalica, silosi za pšenicu, neki od smrskanih kontejnera stradalih u oluji, rasuti lagerovani ugalj, nekoliko metara duboke rupe u doku u kojima se radi sanacija, dok im je, kako kaže Pješčić, ovo mjesto srce poslovanja koje donosi do 85 odsto prihoda.
Vez ide za patrolne brodove?
Pješčić je pojasnio i da posjeduju vez za brodove nedaleko od akvatorijuma Mornarice Vojske Crne Gore, kao i tri veća i manja na Volujici. Kako kaže, sada bi mogli izgubiti jedan čija je dubina osam metara, jer bi se na njemu vezali budući patrolni brodovi.
Ugovor sa francuskim koncernom “Keršip” o gradnji dva broda “OPV-60 M”, Crna Gora potpisala je u novembru 2024. godine a u operativnu upotrebu Mornarice trebalo je da uđu početkom 2027. godine. Ovaj posao će koštati 120 miliona eura, bez kompletno naoružanja i opreme.
“Ministarstvo odbrane Crne Gore je iskazalo interesovanje da uzme ovaj dio luke. To bi bilo loše zbog toga što bi nam uzeli ovaj gat i izgubili bi vez trajno. Ako do toga dođe, u ovom dijelu više nećemo imati operativnu obalu već nam ostaju samo tri veza kod Volujice, sa dubinama od oko 12 metara”, istakao je on.
Pješčić je naglasio da su prethodno imali problema sa emisijama štetnih materija, ali da se od prošle godine bakar doprema u zatvorenim kontejnerima pa više nema emisije u vazduh, te da su posadili i stotine borova kako bi zaštitili obližnje kuće od prašine, pa je uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi sveden na minimum.
Dodao je da se na godišnjem nivou radi uzorkovanje sedimenta i kvaliteta vode, ali da je najveći zagađivač, u stvari, gradski kanalizacioni ispust koji izbija u srcu Luke.
Prihodovali do 16 miliona
Pješčić je naglasio da je luci prijeko potrebna dostupnost novca iz fondova Evropske unije, da se mogu raditi fizibiliti studije za ulaganje u željeznicu i putnu pokrivenost, te da je to početak priče o logistici. On je kazao da ulaganja nisu velika, u odnosu na ono što se kroz njih dobija i da su uradili projekat koji je pokazao da se akvatorij Luke može produbiti na 16 metara, što bi koštalo do šest miliona eura.
Dodao je da bi se moglo uložiti i u produženje obale gata 5, kako bi se mogli primiti svi kruzeri i trajekti koji dolaze u ovaj dio Jadrana, što bi koštalo najviše deset miliona.
“Završićemo godinu u plusu, procjena je negdje oko 15 do 16 miliona eura prihoda. Kompanija ima kapacitet da raste, samo je potrebno da se uradi adekvatna strategija od strane i vlasnika kompanije. Više nema šverca, kontrolišemo i imamo dobru saradnju sa policijom i Upravom carina. Potrebno je da se objedini ponovo lučko područje. Znam da to košta, znam da su problemi veliki, ali ta investicija bi imala sinergijski efekat na cijelu privredu. Sve luke na ovom dijelu Jadrana rastu infrastrukturno i ulaganjem države. Svjedočimo da Vlada Albanije ulaže u ovom trenutku kroz tri tranše, milijardu eura u Porto Romano”, naglasio je Pješčić.
Dodao je da Luka Bar već ima veću dubinu od te albanske luke, ali da o neulaganju najbolje govori činjenica da je jedini novi kapacitet od izgradnje Slobodne zone - 13 miliona eura koje će partnerski investitor uložiti u pretovar tečnih tereta, ulja, fosfornih kiselina, vještačkih đubriva, i koji je kupio dva rezervoara. Naglasio je da će im to godišnje donijeti milion eura čistog profita od iznajmljivanja prostora.
U blizini tog budućeg projekta nalaze se i desetine metara visoki silosi za žitarice kapaciteta 50.000 tona, dok Pješčić navodi da cijela Crna Gora godišnje potroši manje od 30.000 tona.
Osim što su važni za Luku, kratkom vožnjom teretnim liftom, oni pružaju pogled na cijeli Bar, pri čemu se jasno vidi ukupna infrastruktura Luke. Lukobrani sa ogromnim betonskim razbijačima talasa i mjestima za prijem nafte, pristaništa i dizalice za pretovar tereta, mreža šina i vagona, nebrojena skladišta i prosuti materijali, stotine raznobojnih automobila koje “Port of Adria” ukrcava u kontejnere, mašine i kamioni koji se vrte između objekata, ogromni sivi naftni rezervoari “Jugopetrola”, pa čak i kamenolom - sa ove visine oni jasno ukazuju na potencijal ove betonske industrijske makete u malom, koja bruji kao mravinjak pod budnim okom Volujice i Rumije.
Radnici protiv privatizacije
Predsjednik Sindikata lučkih radnika Luke Bar Vladimir Obradović najavio je da radnici te kompanije neće podržati plan njenog restrukturiranja ili privatizacije i da će ga spriječiti po svaku cijenu.
“Mi kao sindikati ćemo spriječiti bilo kakav pokušaj privatizacije, svim mogućim sredstvima, jer nema primjera uspješne privatizacije što se tiče radnika - ja je ne znam. Mi se protivimo privatizaciji, outsourceovanju, restrukturiranju, izmišljanju bajki. Kad vam neko kaže restrukturiranje, taj misli na privatizaciju”, kazao je on.
Slična poruka je stigla i od predsjednika sindikalne organizacije Alisa Šabotića, koji je naveo da su na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet održanoj 17. decembra, na kojoj je prisustvovao predstavnik Saveza sindikata, zatražili jasan odgovor u vezi sa mogućnošću finansijske pomoći Luci Bar.
“Predstavnici Ministarstva finansija saopštili su da država ne može pružiti finansijsku pomoć, što nije tačno, jer propisi omogućavaju pomoć u slučajevima elementarnih nepogoda i zaštite strateške infrastrukture. Takođe, upoznati smo sa tim da se razmatra restrukturiranje Luke Bar. Sindikati vrlo dobro znaju šta takvi procesi znače, jer je prilikom prethodnog restrukturiranja izgubljen ključni dio poslovnog sistema Luke, ono što nazivamo “srcem Luke”. Želimo da poručimo da će zaposleni u Luci Bar u vrlo kratkom roku dati svoj odgovor na ovakav odnos prema preduzeću i zaposlenima”, naglasio je Šabotić.
Pješčić je naglasio da još nije upoznat sa ovim planom države.
Lageruju i eksploziv
Osim što štiti Luku Bar od direktnih udara talasa, brdo Volujica siječe i tunel. Prolaskom kroz taj prolaz obezbijeđen kamerama, širine taman za jedan automobil, stiže se vjerovatno do jednog od najbolje skrivenih vidikovaca u Baru.
Tu se pred očima sa svih strana prostire more, dok se stazom uz njega dolazi do još skladišta, kontejnera i drugih objekata - u kojima se čuva eksploziv.
Pješčić je pojasnio da na ovom mjestu mogu da smjeste 80 kontejnera na otvorenom, i još 100 tona u zatvorenim skaldištima i da se ova specifična usluga dobro plaća.
“To je jedinstvena pozicija koju ima ova luka i prednost u odnosu na druge luke, jer sve druge nemaju tu prirodnu mogućnost kao što je brdo Volujica. U slučaju bilo kakve neželjene situacije, rizik je sveden na minimum jer bi udarni talas išao na otvoreno more, ne bi došlo do ugožavanja ljudskih života i infrastrukture. Dodatno je obezbijeđeno i gromobranskom zaštitom, Faradejevim kavezima, uzemljeno... Svaki kontejner provjerava kontrolna kuća koja izdaje atest za uzemljenje. Ozbiljan je posao, ali se radi decenijama. To je potencijal, izvoz Srbije je milijardu eura iz namjenske industrije, iz Bosne 300 miliona eura... Dobar dio tog posla zbog politike EU, odlazi na Bugarsku luku Burgas”, kazao je on.
Nedaleko od ovog mjesta se nalazi prirodni zaliv - uvala Bigovica, na kojem bi se potencijalno gradio LNG terminal.
Bonus video:
