Veća sigurnost radnicima ili više problema poslodavcima: USS i UPCG različito o predlogu da se skrati rad na određeno

Predlog da se maksimalno trajanje ugovora o radu na određeno skrati sa 24 na 12 mjeseci u Uniji slobodnih sindikata (USS) podržavaju uz ocjenu da je to jedan od najzloupotrebljavanijh instituta na tržištu rada, dok se iz Unije poslodavaca (UPCG) protive tom rješenju, smatrajući da ono ne odgovara potrebama poslodavaca i zaposlenih i ne odražava stanje i trendove na tržištu rada.

Riječ je o izmjenama Zakona o radu koje je početkom oktobra u skupštinsku proceduru predao poslanik SNP-a Bogdan Božović, pa poslodavac sa istim zaposlenim ne bi mogao da zaključuje jedan ili više ugovora na određeno ako njihovo ukupno trajanje, sa prekidima ili bez njih, prelazi godinu. Predlogom bi se sa 24 na 12 mjeseci skratio i period do kojeg se ugovor na određeno može produžavati aneksom, kao i relevantni period kod sporazuma o ustupanju zaposlenog između agencije za privremeno ustupanje radnika i korisnika.

Važeći Zakon propisuje da je ugovor na neodređeno pravilo, a rad na određeno izuzetak. Sadašnja granica kod istog poslodavca je 24 mjeseca, dok zakon dopušta duže trajanje, između ostalog, zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, sezonskih poslova ili rada na određenom projektu. Ako je ugovor zaključen protivno zakonskim ograničenjima ili zaposleni nastavi da radi po isteku ugovora, smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, a poslodavac mora zaključiti takav ugovor u roku od pet dana.

Iz Ministarstva rada i socijalnog dijaloga kojim rukovodi ministarka Naida Nišić nije odgovoreno na pitanja “Vijesti” o predlogu poslanika SNP-a. “Vijesiti” nijesu uspjele dobiti ni komentar od političkih partija - DPS-a, BS-a, pokreta URA i PES-a

Na predlog Božovića Skupština je 2024. spustila granicu o trajanju ugovora o radu sa 36 na 24 mjeseca. Poslanik novi predlog obrazlaže time da zaposleni čiji je rad trajno potreban poslodavcu ne treba dvije godine da provodi u neizvjesnosti.

87 odsto oglašenih mjesta na određeno

Prema podacima USS koji su dostavljeni “Vijestima” za prvih devet mjeseci ove godine oglašeno je 16.429 slobodnih radnih mjesta, od čega 14.300 na određeno, dok se svega 2.129 oglasa odnosilo na ugovore na neodređeno.

“Preko 87 odsto svih oglašenih slobodnih radnih mjesta bilo je na određeno vrijeme. Ti podaci dodatno potvrđuju ono na šta ukazujemo na osnovu iskustava zaposlenih i sindikalnih organizacija. Ugovor koji bi trebalo da bude izuzetak u praksi je postao dominantan način ulaska u radni odnos”, istakli su u USS.

Oni su naglasili da podržavaju suštinu predloga Božovića, jer smatraju da je ugovor na određeno jedan od najzloupotrebljavanijih instituta na tržištu rada. Njihov je stav da bi takav ugovor trebalo da postoji samo kada je prestanak radnog odnosa unaprijed određen rokom, završetkom konkretnog posla ili nastupanjem određenog događaja, dok se u praksi često koristi kao uobičajeni model zapošljavanja.

“Ugovor o radu na određeno vrijeme je izuzetak od pravila propisanog Zakonom o radu da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme. Budući da je ugovor o radu na određeno vrijeme jedan od najzloupotrebljavanijih instituta na tržištu rada, skraćenje njegovog maksimalnog trajanja trebalo bi da doprinese stvaranju uslova da se stane na put daljoj dominaciji ove vrste radnog odnosa. Time bi se njegova osnovna i stvarna suština vratila u središte onoga što ovaj institut podrazumijeva - izuzetak za radni odnos čiji je prestanak unaprijed određen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Gotovo da nijedan ugovor o radu na određeno vrijeme ne sadrži objektivne razloge zbog kojih se zaključuje na određeno, sa izuzetkom dijela ugovora sezonskog ili projektnog karaktera i zamjene privremeno odsutog zaposlenog”, naveli su iz USS.

Kako su objasnili, najčešća zloupotreba ovog instituta u praksi ogleda se u tome da se ugovori na određeno zaključuju za radna mjesta koja su trajnog karaktera, koja su sistematizovana, odnosno za poslove i radne zadatke iz osnovne djelatnosti poslodavca koji su mu u kontinuitetu potrebni.

“Radi se, dakle, o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme suprotno cilju zbog kojeg je propisana mogućnost takvog zaposlenja. Imamo, na primjer, zabrinjavajuće veliki broj ugovora na određeno u trgovini, gdje sa zaposlenima na radnom mjestu trgovac zaključuje ugovore u trajanju od 30 dana. Oni se zatim produžavaju sve do isteka gornje granice propisane zakonom, koja sada iznosi 24 mjeseca, a ranije je bila čak 36”, kazali su iz USS.

U USS su ukazali da zvanična statistika o zaposlenosti ne pruža podatke o vrsti radnog angažmana, na šta godinama upozoravaju, ali da njihova iskustva iz prakse, kao i podaci Zavoda za zapošljavanje o strukturi oglasa za posao, pokazuju da su ugovori na određeno vrijeme prekomjerno zastupljeni i da se favorizuju prilikom zapošljavanja.

Negiranje Ustava

Iz UPCG-a su za “Vijesti” kazali da prije nego odgovore na pitanje o samoj suštini namjerene izmjene Zakona, neophodno je ukazati na više puta registrovanu neprimjerenost i štetnost prakse da se Zakon o radu mijenja bez uključivanja socijalnih partnera – poslodavaca, Vlade i sindikata.

“Osim što se pokušava negirati značaj tripartizma i društvenog dogovora oko ključnih pitanja, takođe se vrlo eksplicitno negira Ustav Crne Gore i njegov član 65 stav 1 koji glasi: “Socijalni položaj zaposlenih usklađuje se u Socijalnom savjetu. Socijalni savjet čine predstavnici sindikata, poslodavaca i Vlade.” Naime, kao što smo već više puta istakli u svojim saopštenjima, Zakon o radu i ostali srodni propisi postali su laka meta političara u namjeri da što lakše stignu do glasača, uprkos Ustavu, zakonima i međunarodnom standardima. Podsjećamo da smo u proteklom periodu svjedočili brojnim izmjenama i dopunama Zakona o radu i drugih propisa, koje su se odvijale bez elementarnih konsultacija sa onima kojih se isti tiču, a imajući u vidu da se približava izborna godina, izražavamo bojazan od novih namjera i ideja”, kazali su u UPCG.

Dodali su da “ljubazno apeluju na uzdržavanje od ovih i sličnih aktivnosti uz uvjeravanje da najbolja rješenja za sve aktere u svijetu rada dolaze konsenzusom onih koji shodno propisima imaju mandat da zastupaju te aktere”.

“Protiv smo predloženog rješenja iz razloga što ne odgovara potrebama poslodavaca i zaposlenih i ne odražava stanje i trendove na tržištu rada. Uz to, ukazujemo da je Zakon o radu odraz kompromisa i balansa sukobljenih stavova i težnji socijalnih partnera, te da se izmjenama određenih segmenata taj balans narušava”, poručili su iz UPCG-a.

Jačim inspekcijskim nadzorom protiv zloupotreba

Iz USS su kazali da ako bi se uspostavio sistem odgovornosti na svim nivoima u Crnoj Gori to bi doprinijelo eliminisanju negativnih pojava, koje su poput ove usmjerene na direktno kršenje osnovnih prava iz rada i po osnovu rada.

“Ako bismo obezbijedili kontinuirane inspekcijske kontrole koje bi podrazumijevale ispitivanje zakonitosti ugovora o radu na određeno vrijeme, mi bismo na terenu imali značajan broj transformisanih ugovora sa određenog na neodređeno jer bi prostim uvidom u sadržinu ugovora bilo jasno da su isti zaključeni suprotno odredbama Zakona o radu i inspekcijski organi bi mogli da nalože transformaciju istih. To bi bio najefikasniji mehanizam, budući da u Crnoj Gori ne postoje radni sudovi ili posebna odjeljenja za radne sporove, pa se većina zaposlenih kako zbog straha od gubitka posla, tako zbog neefikasnosti i dužine trajanja postupka i konačno zbog značajnih finansijskih sredstava koje iziskuje ulazak u sudske postupke, obeshrabruju da svoju zaštitu traže sudskim putem”, kazali su u USS.

Oni su dodali da jasnim opredjeljenjem prije svega države da se pozabavi ovim pitanjem, te kontinuiranim vršenjem nadzora nad primjenom Zakona o radu u ovom dijelu, stvorili bi uslove za zaštitu prava zaposlenih i njihov dostojanstven rad.