ŽALBA MALIH AKCIONARA DKP-A:

Presuda Privrednog suda neodrživa i za pravosuđe uvredljiva

Privredni sud u ponovljenom postupku odbio je tužbu Udruženja da se poništi ugovor o kupoprodaji imovine DKP-a Zetagradnji
0 komentar(a)
Žarko Knežević, Foto: Luka Zeković
Žarko Knežević, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 21.04.2017. 15:53h

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara Duvanskog kombinata u stečaju, koje zastupa Žarko Knežević podnijelo je Apelacionom sudu žalbu na treću odbijajuću presudu Privrednog suda u sporu koji godinama vode protiv matične kompanije, Zetagradnje, Novog duvanskog kombinata (NDK), države i Glavnog grada.

Privredni sud u ponovljenom postupku odbio je tužbu Udruženja da se poništi ugovor o kupoprodaji imovine DKP-a Zetagradnji (za 13,2 miliona eura) zaključen 21. juna 2010. godine, kao i odluka o osnivanju NDK.

U žalbi tužilac prigovara prvostepenom sudu na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

“Pobijena presuda spada u one za koje se kaže 'Što se grbo rodi, vrijeme ne popravi'. Zato joj je prijeko potrebno 'čistilište'. Stoga je ona kao takva neodrživa, pa čak za pravosuđe i uvredljiva. Teško je utvrditi na osnovu čega je, sa kojih razloga i s kakvim motivima donesena. Ono što je sigurno, nije na osnovu nespornog činjeničnog stanja i materijalnih dokaza, a još manje na osnovu materijalnog prava”, ističe se u žalbi.

Dodaje se da je imovina DKP-a prodata ugovorom o kupoprodaji zaključenim između DKP-a kao prodavca i Zetagradnje kao kupca, iako je Zakonom o insolventnosti privrednih društava propisano da “stečajni upravnik ne može prodati ili na drugi način otuđiti imovinu stečajnog dužnika ako je ovaj podnio izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju do isteka roka za potvrđivanje plana“.

“To znači da je stečajni upravnik prodao predmetnu imovinu stečajnog dužnika najmanje četiri mjeseca prije zakonom propisanog roka”, navodi se u žalbi.

Jedino što je sud pravilno utvrdio, napominje Knežević, jeste šta je bio predmet tužbe, te da tužilac ima aktivnu legitimaciju i pravni interes u smislu člana 107 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima.

U pravnom rezonovanju, kako dodaje, sud ide još dalje u pogrešnom smjeru, pa kaže aneksi ugovora “nijesu predmet tužbenog zahtjeva”.

“Jedini logički zaključak bi bio da sud nije ni pogledao datume njihovih potpisivanja, ili je u pitanju pravna fikcija. Posebnu pažnju zaslužuje mišljenje stečajnog sudije koji tvrdi i izdaje potvrdu drugotuženom da je kupac isplatio

Preporučujemo za Vas