PRIMJER DOBRE PRIVATIZACIJE

Direktor Rudnika uglja Berane tvrdi: Jedini u Crnoj Gori radimo u tri smjene

“Sada već planiramo povećanje proizvodnje i zapošljavanje još stotinu rudara“, kaže za izvršni direktor Uglješa Vučinić
696 pregleda 5 komentar(a)
Rudnik uglja Berane, Foto: Tufik Softić
Rudnik uglja Berane, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Privatizacija Rudnika uglja Berane rijedak je primjer industrijskog razvoja i predstavlja jedinu kompaniju iz nekadašnje velike industrijske zone Rudeš koja je aktivna.

Stidljiv start prije tri godine sa tridesetak radnika u jednoj smjeni i ručno vađenje i prodaja crnog zlata u džakovima izazivao je podozrenje i skepsu u kompaniju “Mertafler”, ali danas u Rudniku radi 150 rudara - u tri smjene.

“Sada već planiramo povećanje proizvodnje i zapošljavanje još stotinu rudara“, kaže za "Vijesti" izvršni direktor Uglješa Vučinić.

Prema njegovim riječima, u prilog dugoročno dobrom poslu i dobrim namjerama investitora govori i činjenica da je u jami Petnjik otvoreno novo polje za eksploataciju.

Kaže da se u tom pravcu praktično svakodnevno kopaju novi hodnici.

“Dosadašnja ulaganja iznose preko četiri miliona eura i naravno da se na tome neće stati“.

Vučinić ističe da bez podrške lokalne uprave i Ministarstva ekonomije ne bi bilo lako uspjeti u poslu spasavanja i ponovnog aktiviranja jame u Petnjiku.

“Interesovanje predsjednika Opštine Dragoslava Šćekića bilo je svakodnevno i pružena nam je sva potrebna logistika. Čovjek je shvatio da se boreći za ovu kompaniju bori za svoj grad, jer je sada zbrinuto 150 porodica. To u Beranama i na siromašnom sjeveru nije malo“.

U Rudnicima mrkog uglja Berane, kako se sada zove kompanija, posebno ističu da se proizvodni proces odvija neprekidno 24 sata i da samo oni u Crnoj Gori imaju treću smjenu.

“Metalfer” iz Sremske Mitrovice je Rudnik uglja kupio početkom 2014.

Nakon pola godine počela je sanacija zapuštene jame, da bi u januru 2015. bile izvađene prve tone uglja, poslije više od decenije.

Poslije zatvaranja fabrike celuloze i papira, u čijem se reprolancu nalazio, Rudnik uglja je promijenio više vlasnika, ali su sve te privatizacije neslavno završene.

Iz današnje perspektive i činjenice da se proizvodnja odvija u tri smjene zvuči nevjerovatno da Rudnik nije radio sve te godine, i pored toga što grad bukvalno leži na uglju.

“Čitav grad leži na velikoj ugljenoj ploči debljine četiri i po, do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima, kao što je to slučaj u selu Dapsići. Ploča ispod grada je na dubini od oko 200 metara. Upravo na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik”, kaže inženjer Rudnika.

Novi vlasnici i rukovodstvo lokalne uprave Berane, rijetke opozicione opštine u Crnoj Gori, sada polažu velike nade da proizvodnja može biti zamajac za druge firme u gradu u kojem je industrija ugašena.

Planom predviđena proizvodnja 300.000 tona uglja od 2020.

Dosadašnje najave iz investicionog plana za Rudnika uglja Berane su realizovane, tvrde u kompaniji.

Planom je predviđeno da proizvodnja uglja ove godine možda već dostigne 200.000 tona.

Od 2020. do 2024. godine planirana je, kažu, godišnja proizvodnja od 300.000 tona uglja.

Korak po korak, kompanija “Metalfer” je investicioni plan do sada realizovala.

Budućnost će pokazati da li će pozitivni trend biti nastavljen u Rudnicima uglja.