Energetski ekspert sa međunarodnom reputacijom Aleksandar Kovačević tvrdi da bi “devedeset odsto radnika Rudnika uglja ostalo bez posla ukoliko bi se gradio novi energetski blok” .
Kovačević, koji je za potrebe UN vodio rekonstrukciju energetskog sistema Srbije i Crne Gore od 1999. do 2003. godine, kazao je da je manje od deset odsto sadašnjih radnika dovoljno da se iskopa potrebna količina uglja.
“Sticajem ugovora o energetskoj zajednici Jugoistočne Evrope mi smo sada na jedinstvenom evropskom tržištu što se tiče električne energije. Svaki zamislivi objekat mora na tom tržištu biti konkurentan. Imajući u vidu jako nisku produktivnost kopanja lignita ne samo ovdje nego praktično na cijelom Balkanu, a koja je petnaestak puta niža od nekog standarda u drugim zemljama Evrope, možemo reći sljedeće: ako se pravi novi energetski blok devedeset odsto radnika u Rudniku uglja ostaje bez posla jer je manje od deset odsto dovoljno da iskopa potrebnu količinu uglja. Ako se ne pravi objekat 90 odsto ostaje bez posla a onih deset odsto će biti potrebni za rekultivaciju terena i sređivanje tog prostora”, rekao je Kovačević govoreći na tribini koju je nedavno organizovala NVO “Grin houm” na temu zagađenja vazduha u Pljevljima,.
On je istakao da osim spoljašnjeg zagađenja, veliku opasnost po zdravlje predstavlja unutrašnje zagađenje u prostorijama u kojima ljudi borave.
“U većini slučajeva, grijanje se obavlja u neoslovnim ložištima u popularnim “smederevcima” ili sličnim ložištima sa direktnom uvlačenjem svježeg vazduha. Takav uređaj neizbježno proizvodi unutrašnje zagađenje koje je opasno po život. Jedan broj umre od direktnog trovanja ugljen monoksidom. U Srbiji 60 do 70 takvih slučajeva ima godišnje. U Crnoj Gori isto, srazmjerno broju stanovnika. Ako je grijanje obavlja neuslovnim uređajem i gorivom koje sadrži opasne supstance kao što je ugalj, onda je rizik uvećan. Ako zamijenite stolariju i stavite onu koja perfektno zaptiva, obustavite ventilaciju prostorije koja se grije i imate još veći problem”, rekao je Kovačević.
Tvrdi da je emisija čestica iz Termoelektrane u Pljevljima ekvivalentna emisiji čestica “iz stotinak ili 150 individualnih ložišta”.
“Vi ovdje imate pet hiljada individualnih ložišta. Filteri koji su instalisani u Termoelektrani obavljaju svoj posao. S druge strane, emisije sumpor dioksida azotnih oksida i drugih količina uglja determiniše i shodno tome najveća je u Termoelektrani”, rekao je Kovačević.
Podsjetio je i da je nedavno izašla prvi put analiza događaja koji se desio 1952. godine u Londonu kada je Velika Britanija zabranila korišćenje uređaja sa otvorenim ložištem jer je došlo do povećanog i naglog umiranja.
“Tek sada, poslije više od 60 godina, imamo dobru analizu šta se stvarno desilo i kako to utiče na zdravlje. Otprilike možemo reći da se taj isti događaj ponavlja u Pljevljima i niz drugih mjesta u Bosni i Srbiji, Makedoniji Kosovu.
Jednostavno imamo problem gdje postoji interakcija unutrašnjeg zagađenja i spoljnjeg zagađenja malih i velikih uređaja za sagorijevanje u malom prostoru sa jako malo vjetra”, ističe Kovačević.
On je poručio lokalnim vlastima u Pljevljima, koje namjeravaju da izgrade gradsku toplanu da vode računa o tome da grijanje koje budu isporučivali “mora na vratima potrošača biti jeftinije od svake alternative koju potročač ima ili može imati”.
Jednostavno imamo problem gdje postoji interakcija unutrašnjeg zagađenja i spoljnjeg zagađenja malih i velikih uređaja za sagorijevanje u malom prostoru sa jako malo vjetra”, ističe Kovačević
“U našem slučaju, na ovom podneblju i temperaturama koje nisu niže od minus 25 to znači da u svakom trenutku isporučena toplota mora biti jeftinija od onoga što on može dobiti iz tople pumpe vazduha voda ili sl. Danas postoji razvijena tehnologija toplotnih pumpi, a svi su izgledi da će se ona dalje razvijati u dva pravca, biće jeftinije i biće efikasnije. Austrija je investirala stotine miliona eura u male sisteme daljinskog grijanja na biomasu. Rezultat toga je da se potrošači isključuju i kupuju toplotne pumpe. Znači, vrlo osjetljiva investicija. Kada nema struje, nema ni daljinskog grijanja. Potrebne su cirkulacione pumpe, a potrebna je i električna energija za rad kotla. Sa toplotnom pumpom je komfor veći, cijena je niža i za potrošača apsolutno nema nikakve dileme: ako nije u stanju da kupi toplotnu pumpu vjerovatno nije u stanju ni da koristi centralno grejanje”, rekao je Kovačević.
On je kazao da centralni kotao ima smisla samo onda kada ima značajno veći koeficijent efikasnosti od drugih alternative.
“Ja sam čitao eleborat o uticaju na životnu sredinu nove toplane i tu se pominje da je izduvni kotla 170 stepeni, što znači da ćete imati ili visoku cijenu grijanja ili nisku cijenu biomase”, rekao je Kovačević.
Daleko je do daljinskog grijanja, koristite kaljeve peći
Govoreći o sistemu daljinskog grijanja u Pljevljima Kovačević je kazao da se on neće desiti preko noći.
“Ono što se može brzo uraditi je da ljudi koriste bolje pripremljeno gorivo u boljim ložištima. Koeficijent zamjene loših uređaja za grijanje nije mali, ljudi mijenjaju “smederevac” na 15 do 18 godina.
Drugim riječima, više od pet odsto godišnje se zamijeni. Kada ga već mijenjaju onda treba da ga zamijene nečim što je kvalitetnije, a što košta približno isto.
Ja sam ubijeđen da postoji mogućnost da se u ovom, kao i drugim gradovima obezbijedi proizvodnja kaljevih peći i da se više nego prepolovi potrošnja goriva.
Oni koji mogu, moraju da razmišljaju o energetskoj efikasnosti i toplotnim pumpama”, rekao je Kovačević.
Energetski ekspert je naveo i da u Pljevljima ima dovoljno termonergetskih resursa da se razmišlja o sistemu grijanja uz pomoć toplotnih pumpi.
Bonus video:
