Standard prosječnog građanina za proteklih 13 godina od obnove nezavisnosti, ni prema zvaničnoj statistici, nije značajno napredovao, a glavni razlog tome je kumulativna inflacija koja za ovaj period iznosi 40,7 odsto.
Statistika pokazuje da se dobro živjelo u prve tri godine nakon nezavisnosti jer je prosječna zarada sa 282 eura u 2006. narasla na 463 eura u 2009. godini što je rast od 64 odsto, dok je istovremeno za taj period inflacija bila 20 odsto. U skoro svim godinama nakon toga inflacija je veća od rasta prosječne zarada.
Tada dolazi i do promjene metodologije, pa se u prosječnu zaradu počinje računati i dotadašnja naknada od 55 eura za topli obrok i prevoz. To znači da je prosječna zarada u 2006, ako bismo je gledali prema novoj metodologiji iznosila 282 eura plus ovu naknadu, odnosno 337 eura. Kada na taj iznos dodamo inflaciju, to znači da za sadašnji iznos zarade od 472 eura možemo kupiti istu količinu robe i usluga kao za 337 eura prije 13 godina. Sadašnja prosječna zarada je 510 eura i ona je realno veća za svega osam odsto od stvarne zarade iz 2006. godine.
Većina ne osjeti bilo kakav rast
Međutim i taj rast je upitan i na osnovu drugih statističkih podataka može se zaključiti da ga većina građana nije osjetila. Podaci o siromaštvu upozoravaju da se povećava jaz između najbogatijih i najsiromašnijih građana, odnosno da 20 odsto najbogatijih značajno uvećava svoju imovinu za razliku od 20 odsto najsiromašnijih. Zvanično platu veću od prosjeka prima 25 odsto zaposlenih, dok 40 odsto zaposlenih radi za manje od 250 eura.
Prosječna zarada iz 2009. od 463 eura je realno veća od sadašnje od 510 eura, jer je inflacija od tada iznosila 20 odsto.
Ako neko sada radi za isti iznos zarade kao u godini obnove nezavisnosti, za nju može da kupi 40 odsto manje robe i usluga
U proteklih 13 godina u samo dvije godine inflacije je bila negativna 2014. i 2016. godine, a u ostalim prosječno je bila oko tri odsto. Inflacija je bila najveća u godini takozvanog ekonomskog buma 2008. godine kada su troškovi života porasli za 8,5 odsto.
Ako neko sada radi za isti iznos zarade kao u godini obnove nezavisnosti, za nju može da kupi 40 odsto manje robe i usluga. Ako je neko tada radio za platu od 500 eura, ona bi sada morala da iznosi 700 eura da bi bio na istom nivou kupovne moći.
Crna Gora živi od turizma i zaduživanja
Statistika pokazuje da je Crna Gora proteklih 13 godina dominantno živjela od dva priliva novca - od zaduživanja i rasta turizma. Javni dug porastao je sa 700 miliona, koliko je iznosio na kraju 2006. godine, na sadašnje tri milijarde. Istovremeno bruto domaći proizvod porastao je sa dvije milijarde na 4,6 milijardi. BDP je porastao za 130 odsto, a javni dug za 327 odsto, odnosno dug Crne Gore raste dva i po puta brže od njene ekonomije.
U ovom iznosu javnog duga od tri milijarde svega 500 miliona se odnosi na gradnju auto-puta, a iz cifri se može zaključiti da se njaviše još 500 miliona odnosi na druge manje investicije finansirane iz zaduženja. To znači da je dvije milijarde otišlo na finansiranje tekuće potrošnje, odnosno armije državnih službenika.
Turizam postaje sve snažnija grana crnogorske ekonomije i jedna od rijetkih sa stabilnim rastom. Broj noćenja turista povećan je sa šest miliona u 2006. godini na prošlogodišnjih 12,9 miliona. Oslanjanje ekonomije jedne države dominantno na turizam nosi značajne rizike jer on zavisi od mnogih faktora kao što su vrijeme, bezbjednost, klimatske promjene,...
Manje radnika u industriji, raste državna uprava
Broj zaposlenih od 2006. povećan je sa tadašnjih 150 na 195 hiljada. I ovdje je u međuvremenu došlo do promjene metodologije brojanja zaposlenih jer se od 2009. godine računaju i stranci angažovani po bilo kojem obliku ugovora. Brojevi zaposlenih po sektorima pokazuju da se struktura crnogorske ekonomije značajno promijenila. Te 2006. godine u industriji je radilo 26 hiljada radnika, a sada ih 12,7 hiljada, dok je broj zaposlenih u sektoru državne uprave povećan sa 10,3 hiljade na 21,8 hiljada. Značajno je porastao broj zaposlenih u građevinarstvu sa 6,8 na 13,9 hiljada, kao i u turizmu sa 10,9 na 16 hiljada.
Od obnove nezavisnosti Crna Gora je završila jednu veliku investiciju regionalni vodovod koji je riješio problem nedostatka vode na najvećem dijelu primorja i sada omogućava izgradnju novih i širenje postojećih turističkih naselja.
Dvije velike investicije od samostalnosti
Postrojenje na izvorištu Bolje sestre i prvi cjevovodi ka primorju završeni su 2010. godine i od tada se njegova mreža širi. Do sada je u njega uloženo 110 miliona eura. Prošle godine je državno preduzeće Regionalni vodovod zapalo u probleme jer je izgubilo spor od 12 miliona eura, što je usporilo nastavak investicija. Vlada je krajem aprila odobrila garanciju za kredit od 10 miliona ovom preduzeću, što će omogućiti dalje širenje vodovodne mreže širom primorja.
Druga velika investicija pokrenuta nakon nezavisnosti je gradnja prva dionice auto-puta Podgorica - Kolašin. Za razliku od regionalnog vodovoda on neće biti finansijski isplativ, ali je kako kažu iz Vlade neophodan zbog povezivanja države. Nije sporna njegova potreba koliko način na koji je pripremljen taj projekat, a najznačajniji problemi koji će još povećati njegovu cijenu je što je kredit ugovoren u dolarima bez osiguranja o kreditnom riziku i što se pojavio veliki broj “naknadnih radova”. Samo ove dvije stavke mogle bi povećati cijenu za još oko 200 miliona eura.
Naknadni radovi i loša priprema uticali su i na produženje roka za izgradnju za 17 miliona eura. U izgradnju ove dionice do sada je potrošeno nešto više od 600 miliona eura, a njegov završetak koštaće još oko 300 miliona.
Traženje nafte, rezultat za četiri godine
U nezavisnoj Crnoj Gori pokrenut je potencijalno veliki projekat koji bi za nekoliko godina, ako se pokaže uspješnim, mogao značajno promjeniti crnogorsku ekonomiju a to je istraživanje nafte i gasa (ugljovodonika) u podmorju kod Bara i Ulcinja.
Vlada je u julu 2013. godine zvanično započela realizaciju projekta raspisivanjem tender za dodjelu koncesije. Rezultat tog tendera je zaključivanje dva ugovora i to prvog u septembru 2016. godine sa italijansko-ruskim konzorcijumom Eni-Novatek, a u martu 2017. godine sa grčkim Energianom. Vladini partneri završili su do danas 3D seizmička istraživanja. Očekuje se da Ministarstvo ekonomije raspiše i drugi tender za istraživanje koji se suštinski razlikuje od prvog, jer neće uključivati prava proizvodnje ugljovodonika.
Taj tender će biti namijenjen tzv. “multiclient geofizičkim kompanijama” koje će o sopstvenom trošku i riziku izvršiti seizmička istraživanja crnogorskog podmorja i nakon što izvrše istraživanja, geofizičke kompanije nude i prodaju interpretirane podatke naftnim kompanijama. Država će biti vlasnik podataka, a kroz ugovor daje pravo kompanijama da te podatke nude većem broju klijenata. Ukoliko se pronađu nafta i gas u dovoljnim komercijalnim količinama, prve naftne platforme u blizini crnogorske obale mogle bi se pojaviti za četiri godine.
Rastu veliki projekti - Luštica, Porto Montenegro, Portonovi
Crna Gora je od sticanja nezavisnosti postala privlačnija za strane investitore koji su posebno zainteresovani za ulaganja u sektoru turizma - grade se nove luke, luksuzna naselja, ekskluzivni hoteli...
Tri najvažnija prioritetna projekta u oblasti turizma su Luštica Bay, Portonovi i Porto Montenegro. Prema zvaničnim Vladinim podacima iz januara prošle godine do sada je u te projekte ukupno uloženo oko 890 miliona eura.
Projektom Luštica Bay se predviđa izgradnja sedam hotela od kojih je prvi već otvoren, dvije marine, više od 1.000 stanova, preko 500 gradskih kuća i vila, golf teren sa 18 rupa,... Ukupna vrijednosti projekta je 1,1 milijardu eura.
Investicija Portonovi je dostigla, prema podacima Vlada sa početka prošle godine, 290 miliona eura, dok je ukupna projektovana investicija 650 miliona eura. Za ljeto je najavljeno otvaranje hotela One&Only.
Ukupni finansijski efekti od realizacije projekta Porto Montenegro iznose 479 miliona eura (podatak iz januara 2018), što je više od ukupno planiranih 450 miliona. Do sada je realizovano ukupno 308 miliona eura kapitalnih investicija i 171 milion eura operativnih troškova.
I pored obećanja ostao skup platni promet sa Srbijom
Jedno od najvažnijih ekonomskih pitanja koje nije riješeno od osamostaljivanja Crne Gore, a najčešće je obećavano, je uspostavljanje direktnog platnog prometa sa Srbijom. Ovaj susjed je najznačajniji ekonomski partner Crne Gore kojem prodaje četvrtinu svog izvoza, a iz kojeg dolazi i 25 odsto ukupnog broja turista. Međusobna trgovinska razmjena iznosi 600 miliona eura.
Međutim i dalje se međusobna plaćanja obavljaju preko Londona, Beča ili Frankfurta, što privrednicima i građanima stvara velike dodatne troškove.
Banke građanima i preduzećima i za minimalne iznose naplaćuju najmanju fiksnu naknadu od 10 do 15 eura, a u procentima zavisno od sume i banke iznose i do jedan odsto.
Ukupni platni promet između Crne Gore i Srbije iznosi oko 700 miliona eura, a zbog “posrednih usluga banaka”, kako su privrednici obje državi isticali, košta ih 10 miliona eura više.
Crnogorski i srbijanski funkcioneri godinama obećavaju da će problem biti riješen, ali se od deklarativnog po tom pitanju nije dalje odmaklo.
Viceguverner Centralne banke (CBCG) Nikola Fabris je 2014. godine izjavio da direktnog i jeftinog platnog prometa između Crne Gore i Srbije neće biti dok obje zemlje ne budu članice Evropske unije. To je prvi put za ovih 13 godina da je neki javni funkcioner kazao da platnog prometa neće biti u skorije vrijeme.
Bonus video:
