Film Angels & Demons (2009), ako pratimo Agambenovu podjelu oduvijek već u zapadnoj politici prisutnu (prema mišljenju italijanskog filozofa), naime - na eikonomiu i slavu, na moć ekonomske politike i teologiju kao transcendenciju na najviši smisao, dospjećemo još i do nečeg: moderna nauka, što će reći, uspon tehnologije i medicine, najozbiljnije pretenduju na mjesto - religije, budući da krupni kapital u sprezi sa tehnonaukom čini čuda, ono što je doskora naprosto bilo nezamislivo sad je nova realnost, između ostalog u prilog rečenom izdvojimo činjenicu da ljudi za ljubavne partnere sve više biraju AI partnere, znak je da ulazimo u sasvim drukčiju sferu života.
Uspon tehnologije pod velom tajne (Silicijumska dolina na eksperimentima radi daleko od javnosti što za posljedicu ima razgranjavanje raznih, izuzetno inače opasnih teorija zavjere), omogućuje punu vladavinu biomoći. Dakle: oživjeti preminulog bližnjeg preko programa, za partnera/ku imati ono što je stvoreno u OpenAI-u, svaku (s)tvar od prirode datu, preobraziti u vještačko i time dobiti ono što, inače, komodifikacija života i traži: kraj Drugog koji je preinačen u program.
Totalitarizam je uspio u naumu pa se teško može razlučiti politika od života (u Homo sacer-u Agamben to eksplicira). Sada, kao da više nije pitanje - postoji li život nakon/posle smrti, nego - ima li života izvan biotehnologije? Jer, predvođen njome, dakle, u njenom duhu, rađa se novi život spreman da opstane u sasvim drugim uslovima, onima koji su otjelotvorenje krupnog kapitala, od razrušene ekonomije do destruisane ekologije.
Na početku gorepomenutog filma, možemo vidjeti finalizaciju eksperimenta vođenog u Cernu, gdje se pokušao pronaći odgovor na vječitu misteriju veznu za “božansku česticu”, tako da je to svojevrsna sekularizacija u pristupu pitanja oko Postanka. Nije stvar u tome da nauka napreduje kroz sumnju, prije će biti da se ona bori za čistu moć i prevlast.
Tako da, upitajmo se: šta mi, uistinu, znamo o algoritmima, hardveru i softveru kao regulaciji realnosti, s tim u vezi, šta znamo o kriptovalutama, kako rad u polju biologije s jedne, i kvante fizike s druge strane, omogućuje da se generiše vještačko tijelo? Ovo pitamo zbog sljedećeg: ako je religija u mraku neznanja držala svoje stado s kojim je tako upravljala (tokom Srednjeg vijeka), ne drži li nas, danas, nauka podalje od svojih projekata o kojima, zbilja, ne znamo ništa?
Ko su, i šta u krajnjem za cilj imaju inženjeri implantacija čipa u mozak? Kolika je stvarna bliskost između kompanije Neuralink i SpaceX? I, ukoliko je tačno da nas možda (ali samo - možda) može spasiti super-antropocentrizam kojim bismo zauzdali Pirorodu koju smo ozbiljno od nastanka industrijalizacije naovamo oštetili, nije li to potez nauke koji ide na rizik, jer ne možemo znati kakav će stvarni ishod ili na šta će sve to ispasti?
Što se, pak, tiče moći odlučivanja ona je bez ostatka prisvojena od strane 2 odsto onih koji imaju monopol nad svime. Prema tome, kad Papa Franjo iskaže duboku hrišćansku želju formulisanu - Oh, kako bih volio siromašnu Crkvu za siromašne - u tome treba prepoznati pastirsku težnju da se ona spasi od unutrašnje krize kojom je zahvaćena. Kako ovdje ne bismo zamjenjivali teze, recimo onako kako jeste: ne prijeti religiji nauka, nego, nažalost, što se ne pridržava Jevanđeljske nauke!
Ono što u filmu Angels & Demons valja uočiti, jeste da neke unutrašnje frakcije koriste napredak i prijetnju nauke kako bi se izvršila unutarcrkvena reformacija kojoj se snažno suprostavljaju otodoksne struje, dakle, Opus Dei, i njen “mučenik” koji u filmu pogubljuje crkvene poglavare zarad spasenja Crkve. Koja je u tom trenutku, momenat veoma važan, bez Pape koji tek treba da bude izabran.
Homo sacer i/ili das Ding
Osvrćući se ovdje na djelić analize biopolitike od strane Agambena, koji je neumoljiv i ide dotle te piše - Logor je prostor koji se otvara kada vanredno počinje da se pretvara u pravilo - nismo li to imali u pojasu Gaze? Potpuna intervencija nad teritorijom (Varufakis je Gazu prepoznao kao logor na otvorenom, ali ne onaj u kojem se vrši prinudni rad nego masovno ubijanje), istrebljenje i iseljenje Palestinaca, potpuna promjena demografije, zatim, renoviranje Gaze u SAD rivijeru, što znači, utiranje svakog traga prošloga života.
Ovdje nam je stalo istaći sljedeće: migrant nije - novi nomad niti proleter (kako bi to definisali neki ljevičari), nego - homo sacer. Utoliko prije, migrant je bačen u “goli život” (nuda vita), koji je bez ikakve zaštite i legitimacije, to je još život bez mjesta, u takvom scenariju nigdje nije upisan/popisan/zaveden i naveden, u konačnom, to jeste život nad kojim svako ima pravo.
Kontrola uključuje/isključuje, zadire u društveno tijelo, potpuno suvereno raspolaže s njim, kao nekad što je to bilo u moći Crkve, ne samo jedine institucije znanja i njegovog odobravanja, nego i kazne. Sada se regulacija i kontrola, samô upravljaštvo sprovodi sa ništa manje primjenjene represije, međutim, sva razlika je u tome što se njome bavi masmedijska interpretacija, prevodeći teror u sliku i riječ. (Platforme na kojima se sukobljavaju naši stavovi su privid kako slobodno možemo upražnjavati mišljenje povodom svih globalnih dešavanja, itd.)
Nauka, pak, moć prisvaja putem znanja do kojeg dolazi, radikalnom demistifikacijom svega što je tokom istorije prihvaćeno iako je mit, kolektivna zabluda i opšta predrasuda koja nas je, ako počujemo poneke filozofe tipa Danijel Deneta, držala u Platonskoj pećini. Ok, ali mislimo li, na primjer, o tome - kako uhvatiti korak sa hiperubrzanim radom hermeneutike, kako savladati novu epistemologiju neuro nauke, transhumanistike, tehno-telepatike koju će omogućiti uvezivanje preko superračunara? Ipak, zadržimo u vidu da umnogome kasnimo ne samo za tehnologijom bez koje nema savremenog načina života, nego kasnimo i za samim uvidom koliko, zapravo, kasnimo. (Politika već postoji sjutra, dok smo mi u njenoj prošlosti. Utoliko prije, čega smo mi to savremenici?)
Nazad, dakle, na film, i to iz dva razloga: pokušaja kojeg imamo na kraju, prije nego novoizabrani Papa izađe na balkona da se obrati vjernicima, a tiče se konačnog izmirenja između religije i nauke, i, Den Braunovog komercijalnog uratka i bestselera koji počiva na površinski zagrebanim stvarima, tako dragim milionima čitalaca koji hoće na brzinu da otkriju vječitu misteriju svijeta.
Dok, na primjer, profesor “simbologije” sa Harvarda, Robert Langdon (igra ga poprilično neubjedljivi Tom Henks sa grimasom koju sve vrijeme ne skida iako je baš komična, zbog nje je autor teksta stekao utisak kako se profesor zlopati od problema sa varenjem i tvrdom stolicom) ima uvid u znanje Crkve, dotad, ta institucija ostaje izvan znanja i zakona nove nauke, što će reći, da od - milosti nauke zavisi budućnost religije. Koja treba i ostaje utjeha onima koji žive u dubokoj dogmi. Nije li to, takođe, čista ideologija?
Ono što nas mora zanimati jeste ko daje pravo na generisanje koje sprovodi vještačka inteligencija, tehnonauka, superkibernetika, kako gledamo na uspon robotike i ono što specijalisti iz te oblasti prepoznaju kao prijetnju ljudskoj vrsti, ili sve to, u konačnom, smatramo još jednom u nizu od veoma rasprostranjenih teorija zavjere, što će reći - znanja za upotrebu širokih masa, koje, takođe, prodaje i jedan Den Braun?
Bonus video:
