Naod Zorić postavlja sebi pitanje: "Je li moje djetinjstvo prošlost?"Kaže da bi po karakteru i definiciji trebalo tako da se zove, "prošlost", ali...
"Ono je tako blizu bilo u vremenu u svemiru i u vremenu trajanja na zemlji. Ništa nije tako daleko, pa tako prošlost. Moje djetinjstvo je toliko utkano u meni da vjerovatno ni sam nemam svijest jako o tome, da vjerovatno najviše crpim iz djetinjstva, jer ono što čovjek prvo vidi prvo osjeti i prvo omiriše...", kazao je sinoć Zorić za "Vijesti" povodom otvaranja izložbe "Kvintesencija kosti" u Dvorcu Petrovića.
Nju čini Izbor radova koji su nastali u periodu od 2012. do 2025. godine, kako je istakla kustoskinja izložbe, Natalija Đuranović. Publika je imala priliku da vidi i premjerno neka od najrecentinijih djela.
"Komunikacija sa tradicijom je neprekidna, a likovi na njegovim slikama postaju živahniji i uvjerljiviji od samog života", istakla je Đuranović.
Zorić kaže da mu je jako važno da se kroz umjetnost njeguju tradicija i kolektivno sjećanje. "Prosto zato što sam ja nastao od nekoga, zato što je bilo nešto prije mene da bih bio ja. Ja se time i bavim i tako je nazov izložbe 'Kvintesencija kosti'. To u stvari znači srž, suština, ta kost od koje sam ja nastao", objašnjava umjetnik.
U tom smislu umjetnik govori i o slobodarstvu i njegovom duhu za koji smatra da u Crnoj Gori nije nestao.
"Mislim da ako taj čovjek, a pričali smo o prošlosti, nosi tu krv, tu kost koja se kroz vrijeme prenosila i došla do njega i postao on to ne može da nestane. To je unutarnje naše, to je iskonsko nešto, to mnogo treba da prođe da bi se iskorijenilo. Mislim da je to nemoguće", kaže on.
Kako ističe on slavi slobodarstvo crnogorskog čovjeka u svojoj umjetnosti.
"Impresioniran sam, zadivljen koliku svijest taj čovjek ima koliko je važna sloboda. Sloboda, kao pojam, nešto je najuzvišenije ljudsko. Nije najveće mozda, ali je jedno od najuzvišenijih vrlina ljudskih - da se izborite za slobodu, da slobodno mislite", kaže on.
Ističe dimenziju spremnost tog crnogorskog čovjeka kog on oslikava na žrtvu, "da se brani svoj kucni prag, svoja žena, svoja porodica, svoja vjeru svoju slobodu i svoju državu".
"A biti tako malen po broju i prostorno... to mene fascinira. Kad razmisljam o tim ljudima, mene bude stid. Da li bih ja bio takav u takvim i takvim uslovima. To je nešto što mene ispunjuje, nešto gdje se osjećam kao jedno misaono i ljudsko biće koje nešto razmišlja, pokušava nešto da promišlja, i ispunjava me to da slikam tog čovjeka kome i sam pripadam", rekao je Zorić.
Svoje ideje i misli on uspješno prenosi na materijal koristeći tehnike kao što je ulje na platnu, crtežima u kombinovanoj tehnici na platnu, koloritom, kao i svojim jedinstvenim likovnij izrazom.
"Naodov kolorit inspirisan crnogorskim pejzažom spaja crveu crnu i sepiju stvarajući specifičnu gorsku boju koja oživljava autentične tonove crnogorske prirode", pojašnjava Đuranović.
Direktor Muzeja savremene umjetnosti, Vladislav Šćepanović, kazao je da mu, kada razmišlja o umjetnosti Naoda Zorića, često padne na pamet njemački ekspresionista, Emil Nolde. Objašnjava da je Nolde neko ko je vezan za jake kolore.
Zorića opisuje kao autentičnu pojavu i umjetnika i misli da je velika stvar imati takvog umjetnika na ovim prostorima. Ističe i to da on nije isuviše alternativan za avangardu, a da nije previše tradicionalan za konzervativno gledanje umjetnosti.
Da bi naslikao "stasitog, čak gordog" Crnogorca, on je prav.
"I više nego prav da bi imao što jaču vjeru u vrijednosti u koje vjeruje, a uslovi zivota su mu bili nikakvi. Nije imao čak ni koru hljeba lijepo da se najede. On je imao to samouvjerenje i to je nešto što mene nekako podsjeća na vatru, na neku energiju, kao nešto što žari u njemu stalno. To stalno živi u njemu - i kad spava", poručuje Naod Zorić.
Bonus video:
