Priroda.
Jednostavno priroda.
Taj mali čarobni svijet.
Ti mali čudesni svjetovi.
Zvuci tišine.
Tišina prirode.
Takva je, ukratko, izložba Mirjane Marsenić Vujović “Zvuk tišine” koja je otvorena u srijedu veče u Podgorici, u Modernoj galeriji.
Opijajuća, omamljujuća, romantičarska, zanesenjačka, impresionistička, poput poezije i razlivenih boja prirode, sa paletom koja obuhvata izranjanje, zalazak i žarište Sunca, mistiku, širinu, čar i beskraj noći i zvjezdanog neba, šarenolikost i dinamiku flore, prozirnost, pretapanje, dubinu, odraz i moć vode... Sve to, uz svojevrsno ogledalo nas samih, na platnima je Marsenić Vujović.
Postavka u Modernoj galeriji obuhvata 11 radova nastalih u tehnici ulje na platnu, uz, reklo bi se, centralno djelo - instalaciju u prostoru koja prikazuje plutajuće lokvanje. Snaga lokvanja različitih dimenzija ogleda se u materijalu od kojih su nastali i simbolici, odnosno jasnoj poruci na koju upućuju. Kreirani od najlona, lokvanji asociraju na plastiku, na zagađenost, bahatost, homocentrizam, konzumerizam koji nas zapljuskuje sa svih strana. Tu je i narcisoidnost, jer spuštajući glavu ka lokvanjima u bijelim i zelenim bojama - poput dobro poznatih boja plastičnih kesa - naići ćete na sopstveni učinak, na svoj odraz.
Iz predstavljenih radova i posebnog kolorita kojim se izražava, ali i na osnovu njenih ranijih ciklusa, jasno se uočava da umjetnica Mirjana Marsenić Vujović fokus svog stvaralaštva usmjerava ka ljepoti, atmosferi, energiji, ali i preispitivanju prirode, uz naglasak na njenu vječnost i beskraj, na crnogorske bisere i adute, ali i sunovrat svijesti čovječanstva. Ipak, njen autorski glas i “Zvuk tišine” snažno odjekuju ne samo umjetničkim prostorom i trenutkom, već i područjem svakodnevice, tragajući za budnima.
Postavka je koncipirana i zaokružena upravo instalacijom u prostoru, potvrdila je i sama umjetnica.
“...Instalacijom plutajućih lokvanja koji su i simbol preobraženja, ne samo fizičkog, već i duhovnog, od starih civilizacija pa do danas”, rekla je Marsenić Vujović.
Tako, pored sve ljepote koja se u prirodi nalazi, ali i bogatstava koja nam daruje, Marsenić Vujović angažovano sugeriše i na to kako čovjek, često bez razmišljanja i kompromisa, koristi darove prirode dovodeći je do ivice opstanka.
Istoričarka umjetnosti Iva Vukotić, koja je otvorila izložbu, konstatovala je da Marsenić Vujović pravi paralelu između otisaka prirode i ljudske ruke, služeći se različitim medijima.
“Iako je akrilik na platnu najefektniji, ona se poigrava i sa instalacijama, poput ‘Lokvanja’ načinjenih od najlona problem zagađenja ne samo na našim prostorima, već i globalno, sve češće predstavlja podstrek umjetnicima da se vrate prirodi i svojim radom doprinesu opštoj borbi protiv njenog urušavanja. Mirjana to čini stvarajući ‘Lokvanje’ koji su u svojoj suštini simbol malih prirodnih čuda koji umirujuće plutaju i opčinjavaju posmatrača, a sada su preoblikovani u sve elemente koji ugrožavaju njihovo prirodno stanište. Iako podjednako estetični, služe kao podsjetnik kako ljudsko djelovanje može uticati na živi svijet”, primijetila je istoričarka umjetnosti.
Vukotić je podsjetila da je priroda, u svoj svojoj nježnosti, čulnosti i bogatstvu, okosnica umjetničke poetike Mirjane Mrrsenić Vujović.
“Ako ne čuvamo prirodu, ne čuvamo ni sebe. Priroda može bez nas, ali mi bez prirode ne”, riječi su umjetnice Marsenić Vujović na koje je podsjetila Vukotić.
U tim riječima staje srž i čovjekovog bivstvovanja, načina života, odnosa prema istom, ali i motivi i suština radova.
“Sami naziv izložbe ‘Zvuk tišine’ predstavlja zapravo ono čemu svaki čovjek teži, a to je da se spoji s nekom tišinom. Na ovaj način sam htjela da pozovem svakog gledaoca da kroz moje stanje i moje prikazivanje zvuka tišine atmosferskih prizora i prirode koji me okružuju, pronađe svoj unutrašnji mir i zvuk svoje sopstvene tišine”, rekla je Marsenić Vujović u svom obraćanju brojnoj publici na otvaranju izložbe.
Naziv izložbe, dodaje Vukotić, aludira i na potrebu da se udaljimo iz užurbanosti svakodnevnog života i pronađemo ličnu oazu mira u najčistijem i najpristupačnijem mogućem obliku - prirodi, uz “izuzetno snažan otpor industrijalizaciji i nasilnom preoblikovanju prirodnih bogatstava”...
“Njen rad odiše čulnostima, pozitivnim vibracijama i umirujućim efektom koji ima na oko posmatrača. Dubina njenih radova ogleda se, kako u fizičkom smislu pomoću kombinovanja i načina nanošenja boja, tako i u misaonom, sa primjesom ekološkog aktivizma. Opus zasnovan na prirodnim oblicima bojama i strukturama, odiše svježinom i opojnošću”, istakla je Vukotić i dodala da se na predstavljenim djelima nalazi i referenca na netaknute.
“Doživljaj crnogorskih pejzaža na velikim formatima fokusiran je na apstraktne elemente poput svjetlosnih efekata igre boja i njihovog odnosa u prostoru intimni prikazi detalja zahtjevaju pažljivije posmatranje i fokus usmjeren na lični doživljaj prirodnih aspekata”, dodala je Vukotić.
Sopstveni doživljaj tih lijepo iznijansiranih segmenata, ali i vlastita kompozicija “Zvuka tišine”, ostavljena je posmatraču, a izložba Mirjane Marsenić Vujović otvorena je za javnost do 27. marta.
Bonus video:
