U Karučkom zalivu, jugozapadno od Karučkoga krša - impozantne kamene gromade koja odvaja zonu Karučkoga oka i Volačkoga oka od zone Đurovoga oka i Kaluđerovoga oka - imamo sasvim svjesne i savjesne Jovićeviće (Caroline & Janko) - koji su svoj dom svili apsolutno legalno - strogo po slovu zakona - uz vodu - poviše Đurovoga i Kaluđerovoga oka - na pola puta, otprilike, između Karuča i Drušića starom stazom - a sa druge strane, na sjeveroistočnoj strani Karučkoga krša - opet uz vodu - imamo mještane - časne i poštene Ceklinjane, starosjedioce - koji su odlučni u namjeri da valorizuju, što bi se reklo, turističke potencijale Karuča - i sve to u granicama Nacionalnog parka “Skadarsko jezero”.
Jovićevići su, sa svoje strane, odlučni u namjeri da zaustave svaki nelegalni atak na jedinstveni prirodni ambijent s kojim su se, vremenom, sasvim srodili - i to svim raspoloživim legalnim sredstvima - svim sredstvima koja su, barem deklarativno, na raspolaganju građanima ove države, odnosno našim nazovi-institucijama.
Uticaj Jovićevića na okruženje je od samoga početka, od ranih dvijehiljaditih godina kada su došli u Crnu Goru i podigli kuću - ravan nuli - zero environmental impact - što upućuje na duboko poštovanje, kakvo rijetko srećemo na ovim prostorima, prema mjestu koje su prepoznali kao jedinstveno - prema mjestu gdje su svili svoj dom i gdje žive - a sa druge strane imamo ljude koji žele da valorizuju - na najneposredniji način - isti taj jedinstveni potencijal.
Sa jedne strane, dakle, imamo Jovićeviće - a sa druge strane, na nekih 300-350 metara od kuće Jovićevića, s karučke strane Karučkoga krša, imamo standardnu ljetnju turističku ponudu na Skadarskom jezeru - smještaj, hrana, rekreacija - govorim o objektu poviše vode - o nekoliko smještajnih jedinica poviše restorana (tzv. komplementarni smještaj), o betonskim površinama za sunčanje uz vodu, o nekoliko suncobrana sa ležaljkama i o kajacima za iznajmljivanje - s vrlo vjerovatnom ambicijom postepenog širenja kapaciteta - u zavisnosti od priliva turista, svakako.
Daleko bi nas odvelo, bojim se, ako bismo pokušali da paralelno analiziramo ta dva koncepta - koncept Jovićevića, nazovimo ga pasivni koncept - koji bi se mogao svesti, u najkraćem, na uživanje u svim blagodetima jedinstvenog prirodnog okruženja - skoro pa netaknutog - i bez primisli o bilo kakvim intervencijama - a pogotovo bez primisli o intervencijama u svrhu privređivanja - i drugi koncept, nazovimo ga aktivni, koji upućuje, a ujedno i obavezuje na razmišljanja o perspektivama turističkog razvoja Karuča.
Ovdje je riječ, barem za sad, o bazičnoj turističkoj ponudi na Karučkom kršu - ne govorimo o tzv. apartmanizaciji - ne govorimo o Porto Skadar Lake-u na Karuču - govorimo, za sad, o ugostiteljskom objektu i o par bungalova - tzv. krovinjara - koje su, još od oktobra mjeseca prošle godine kada su se volšebno pojavile uz Karučki krš - Jovićevićima trn u oku - jer ako bi stvari otišle baš u tom pravcu - a lako bi se moglo desiti da odu - ako bismo svi mi, zaljubljenici u Karuč i Skadarsko jezero, instalirali po jednu takvu krovinjaru na Karuču - ili bilo gdje drugdje na Skadarskom jezeru - ili po nekoliko takvih krovinjara, zašto da ne - ko zna gdje bi nas to odvelo...
Jovićevići su osvjedočeni borci (uzbunjivači) protiv nelegalne gradnje u Karučkom zalivu - koji već 20 i kusur godina, od momenta kada su se nastanili u Karučkom zalivu - uporno ukazuju vlastima, raznim povodima, na nelegalne zahvate u netaknutom i zaštićenom ambijentu, te na nelegalnu uzurpaciju zemljišta i vode u vlasništvu Prijestonice Cetinje, odnosno države Crne Gore - a borili su se i za zaštitu graditeljskog nasljeđa - izborili su se, prije desetak godina, da jedan autentični objekat - bivša stražarska kućica poviše Đurovoga i Kaluđerovoga oka - dobije status nepokretnog kulturnog dobra od lokalnog značaja - kao Stražarska kućica.
Po pitanju pomenutih krovinjara - što je najsvježija nelegalna intervencija na Karuču - Jovićevići su se 21. oktobra prošle godine obratili dopisom predsjedniku Vlade Crne Gore, gospodinu Spajiću, a dopis je dostavljen i predsjedniku države - Države, pardon - i predsjedniku Skupštine i gradonačelniku Prijestonice (sve se dešava na teritoriji Prijestonice) - i ministarkama i ministrima i direktoricama i direktorima javnih preduzeća (sve se dešava u granicama NPSJ) - i nadležnim jedinicama lokalne samouprave - i, na koncu, biranim predstavnicima diplomatskog kora...
I ništa...
Uslijedila su još dva dopisa - i opet ništa...
Krovinjare su još uvijek na Karuču.
***
U Registru planske i tehničke dokumentacije (https://lamp.gov.me/) iskopah “Prostorni plan područja posebne namjene Nacionalni park “Skadarsko jezero”, Predlog” - oficijelni dokument, znači nema drugoga koji bi se odnosio na teritoriju NPSJ u Registru - koji su potpisali Vukota Vukotić, dipl. ing. arh. (1932 - 2002), kao odgovorni projektant - i sveprisutni i sveobuhvatni, fanfare molim: arh. Svetislav Gavrilov Popović, dipl. ing., generalni direktor Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje A.D. - u junu davne, uhvatite se sad za nešto da ne padnete: 1999. godine - i koji je usvojen u Skupštini Republike Crne Gore 13. septembra 2001. godine (SL RCG 46/2001, od 27. septembra 2001.).
Prelistao sam i Prostorni plan posebne namjene Nacionalnog parka “Skadarsko jezero”, Predlog - iz avgusta 2018. godine - koji nije usvojen, ne znam zašto, mogu samo da nagađam - i pripadajući mu Izvještaj sa javne rasprave - koji je posebno interesantan.
“Izgradnja novih objekata turizma je predviđena”, veli u tumačenju obrađivača plana na komentar građanina u Izvještaju sa javne rasprave, “u etno selima i eco lodge naseljima koja će se graditi van građevinskih zona postojećih naselja i lokaliteta. Lokacije će se (pazite sad, sad je važno: - op.a.) odrediti u fazi implementacije planskog dokumenta, na osnovu zahtjeva investitora i smjernica definisanih ovim PPPN”.
A dat je, veli, i koncept uređenja prostora Karuča - dok će se, veli, detaljna razrada lokaliteta raditi u daljnjem periodu...
“Nedostatak planske dokumentacije za naselja u kojima je planirana turistička djelatnost usporio je razvoj”, veli u Predlogu Plana iz 2018, “a ujedno je doprinio nelegalnoj gradnji na ukupnoj površini Nacionalnog parka. Posebno u naseljima koja čine prioritete daljnjeg razvoja, kao što su Karuč (! - op.a.), Dodoši, Prevlaka, Godinje, Donji Murići, Krnjice, Raduš, Bobovište i Ckla”.
Pretpostavljao sam da je tako - da je tzv. osnovno plansko opredjeljenje usmjereno u pravcu valorizacije turističkih potencijala NPSJ - ako zanemarimo činjenicu da su nam planiranje i urbanizam, trenutno, na najnižim granama od okončanja Veljega rata, 1878. godine - ali je postojao i taj tračak nade da su uvažena, barem u minimalnom procentu, i stanovišta koja bi bila u skladu sa opredjeljenjima i pristupom Jovićevića...
Taj tračak nade, na moju veliku žalost, polako se gasi...
Bonus video:
