r

Trijumf istine i otpora: Brazilski film „I'm Still Here“ šalje snažnu poruku o demokratiji

Prvi Oskar za Brazil u dolazi s pričom o hrabrosti i borbi protiv represije, dok reditelj Valter Sales upozorava na krhkost demokratije u današnjem svijetu

1544 pregleda 0 komentar(a)
Valter Sales, Foto: Reuters/Daniel Cole
Valter Sales, Foto: Reuters/Daniel Cole

Brazilski film "I'm Still Here" (Još sam tu), smješten u kontekst vojne diktature i zasnovan na istinitoj priči o majci petoro djece čiji muž nestaje, ispisao je istoriju sinoć, osvojivši prvi Oskar za Brazil u jednoj od glavnih kategorija - najbolji film van engleskog govornog područja.

Međutim, film nije uspio da osvoji nagradu za najbolji film, koja je pripala ostvarenju "Anora", a Fernanda Tores koja je briljirala u ulozi i nosi cio film, nije osvojila Oskara za najbolju glumicu.

Fernanda Tores u filmu 'I'm Still Here'
Fernanda Tores u filmu "I'm Still Here"foto: Promo

Adaptiran prema dirljivim memoarima iz 2015. godine, koje je napisao Marselo Rubens Paiva, sin glavne junakinje Eunise Paiva, "Još sam tu" donosi srceparajuću priču porodice o gubitku i otpornosti u suočavanju s represijom. U svom govoru prilikom dodjele nagrade, reditelj Valter Sales posvetio je Oskara Eunisi Paiva i dvjema glumicama koje je tumače u filmu, Fernandi Tores i njenoj majci, Fernandi Montenegro.

"Mislim da nije samo film onaj koji je prepoznat, već i kultura. Prepoznat je način na koji pravimo filmove u Brazilu," rekao je Sales novinarima iza scene.

Porodica Paiva bila je jedna od mnogih žrtava vojnog režima u Brazilu, koji je trajao 21 godinu, nakon što su oružane snage izvršile državni udar 1964. godine. Tokom tog perioda, hiljade ljudi je bilo zatvoreno, mučeno, dok su stotine nestale, mnogi su bili protjerani ili progonjeni.

Sales primjećuje da demokratija postaje sve krhkija širom svijeta.

"Nikada nisam mislio da će u ovoj zemlji biti tako krhka," rekao je, misleći na Sjedinjene Američke Države. "Zato ono što se dogodilo u Brazilu u prošlosti djeluje veoma blisko našem sadašnjem trenutku".

Posljednji brazilski film koji je Akademija nominovala u ovoj kategoriji bio je "Centralna stanica" 1999. godine, takođe u režiji Salesa.

Godine 1960, koprodukcija Francuske, Italije i Brazila "Crni Orfej", sa pretežno brazilskom glumačkom postavom, ali francuskom režijom, osvojila je Oskara u međunarodnoj kategoriji, ali je nagrada zvanično pripala Francuskoj.

Ceremonija dodjele Oskara poklopila se sa brazilskim karnevalom, a kako se vijest o pobjedi proširila, ulice su eruptirale u slavlju. Hiljade ljudi, mnogi noseći replike Oskara ili kostimirani kao nominovana glumica Fernanda Tores, slavili su uz muziku, ples i veselje, uprkos velikom razočarenju zbog njenog poraza.

Predsjednik Brazila, Luis Inasio Lula da Silva, objavio je na društvenim mrežama da ova nagrada predstavlja priznanje djelu koje ističe važnost borbe protiv autoritarizma.

"Danas je dan da se osjećamo još ponosnijima što smo Brazilci. Ponosni na našu kinematografiju, naše umjetnike i, iznad svega, na našu demokratiju," napisao je.

Bonus video: