Borba se mora nastaviti

Jovićevići, Caroline i Janko, odgovorili su pismom na moj prošlosubotnji tekst...

Dakle, čitam i plačem, suza suzu stiže...

Sastavni smo dio (vrsta: homo sapiens) čudesnog ekosistema Karučkog zaliva, u Nacionalnom parku “Skadarsko jezero”, vele Jovićevići. Potonjih 20 godina - kao dobrovoljci, donatori i čuvari - štitimo i unaprijeđujemo netaknuto prirodno okruženje Đurovoga oka i Kaluđerovoga oka, dva izvorišta u Karučkom zalivu. Da nije bilo naših 11 projekata zaštite - koje smo sami osmislili, finansirali i realizovali i koji su se, redom, odnosili na nelegalne aktivnosti koje smo bez imalo zadrške prijavljivali nadležnima - prostor oko Đurovoga oka i Kaluđerovoga oka bi davno bio uništen. Uprkos stalnim opstrukcijama i minimalnoj podršci nadležnih, bezrezervno istrajavamo u našoj borbi do dana današnjega. Osvrnemo li se na tih 20 godina, moramo konstatovati da je bilo više otpora nego pomoći od strane svih vlada i svih ministarstava kojima smo se obraćali - a Prijestonica Cetinje je uvijek pružala najviše otpora. Aktuelni gradonačelnik, primjera radi, uporno odbija da razgovara sa nama o potonjem slučaju nelegalne gradnje na Karuču. Osam godina - od 2006. do 2014. godine - trajala je naša borba da se poništi odluka tadašnjeg gradonačelnika Prijestonice o prodaji 26.388 m2 zemljišta na Karuču, što je uključivalo i poznati Karučki krš - osjetljivo stanište u okviru zaštićene zone NPSJ i vizuelno-impresivnu kapiju Karuča - da bi prodaja na kraju bila opozvana od strane Skupštine Prijestonice i zemljište vraćeno u vlasništvo Prijestonice - dakle, pobijedili smo - ali je od tada Karučki krš neprestano pod uzurpacijom, što uključuje i nelegalnu gradnju - mic-po-mic - u potonjem slučaju je to par nelegalnih, plutajućih bungalova, lociranih baš uz Karučki krš.

Više od pola godine čekamo da nadležni reaguju po pitanju nelegalnih bungalova. Ministri i inspektori, nadležni u Prijestonici Cetinje, nadležni u NPSJ i nadležni u NPCG - prebacuju jedni drugima vruć krompir - i svi uporno odbijaju da preuzmu odgovornost. NPCG ohrabruje građane da preuzmu ulogu uzbunjivača (zviždača), ali nam naše iskustvo govori da to nije dovoljno da bi se sankcionisali prestupnici, nakon što građani prijave nedozvoljene radnje. I baš zato uzbunjivači, kao najranjiviji, bivaju izloženi opasnosti od odmazde. I upravo je to razlog što ljudi rijetko prijavljuju nelegalne aktivnosti. I upravo je to razlog što su korupcija, nelegalna gradnja i opšte nepoštovanje zakona svakodnevnica u NPSJ. To je sistem koji sam sebe pokreće i održava. Da li je ikome u Vladi stalo do toga?

Karučki krš razdvaja zonu Karuča, u kojoj postoje turistički sadržaji, od nedirnute prirode sa druge strane, u zoni Đurovoga oka i Kaluđerovoga oka. Ima li načina da se postojeći turistički sadržaji na Karuču (restorani, smještajni kapaciteti, ture brodovima) dopune autentičnim doživljajem prirode - zaštićene i netaknute - sa druge strane Karučkoga krša - to je pitanje za planere. Da li bi ove dvije zone mogle da se planski valorizuju kao dva potpuno različita, ali komplementarna tipa turistističke ponude? Zar ne bi trebalo ove dvije zone, kroz planiranje prostornih sadržaja u funkciji razvoja, tretirati strogo odvojeno, dok bi u isto vrijeme jedna nadopunjavala i potpomagala drugu, a sve u cilju zaokruživanja turističke ponude. Treba nam i hljeb (ekonomski podsticaj kroz servisne djelatnosti na Karuču), jednako koliko nam trebaju i ruže (očaravajuća i zavodljiva ljepota nedirnute prirode sa druge strane Karučkoga krša).

Kao volonteri u službi NPSJ, održavamo plažu Topola (Kaluđerovo oko), kao i Osredak, prekrasno ostrvo u obliku polumjeseca (Đurovo oko). Izletnici ljeti rado posjećuju ova dva prostora. Tu je i bivša stražarska ribarska kućica poviše Đurovoga i Kaluđerovoga oka. Nakon 10 dugih godina neprestane kampanje koju smo vodili - ta kućica je 2015. godine dobila status nepokretnog kulturnog dobra od lokalnog značaja - kao Stražarska ribarska kućica - svojevrsno svjedočanstvo o ribarskoj kulturi na jezeru i rijetka edukativno-turistička atrakcija. Nakon uživanja u “ružama” (Kaluđerovog oka i Đurovog oka), podrazumijeva se da će posjetilac preći na drugu stranu Karučkog krša i uživati u drugoj vrsti atrakcija - u “hljebu” (Karuča).

Pažljivo smo birali naše bitke kako bismo ostvarili maksimalan pozitivni uticaj - u cilju rješavanja aktuelnih problema, u cilju edukacije i podizanja svijesti o dešavanjima u NPSJ, a posljedično i o dešavanjima u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi i u institucijama. Svake godine, čitave mjesece naših života mi posvetimo pisanju dopisa nadležnima i odgovornima, a zatim ih uporno pritiskamo da djeluju. Animiramo novinare, pravimo televizijske priloge o slučajevima na koje smo fokusirani, uključujemo NVO i druge građanske aktiviste. Molimo da se sprovode zakoni, da se sankcionišu svi koji krše zakone, da im se sudi i da snose posljedice - jer moramo zaustaviti tekuću korupciju, uzurpaciju vode i zemljišta, nelegalnu gradnju, nelegalni ribolov i sve ostalo nelegalno. Molimo, uvijek iznova i iznova, da se pristupi ozbiljnom i odgovornom planiranju u Karučkom zalivu.

Naša borba se mora nastaviti i poslije nas, kako bi ovaj nama neizmjerno drag djelić NPSJ uvijek bio pod zaštitom. Uzdamo se u nove generacije, jer znamo da žele da se sačuva barem nešto, kako bi i njihova djeca mogla da uživaju u ovoj ljepoti. Vjerujemo da će se nove generacije boriti da otklone posljedice korupcije i lošeg gazdovanja jezerom u potonjih 20 godina i da će biti naklonjene proaktivnom pristupu planiranju - projektujući i razvijajući održivu i pažljivo osmišljenu turističku ponudu za Karučki zaliv. Planeri bi morali da izađu iz svojih biroa i da dožive čudesnu ljepotu Karučkog zaliva, prije nego što pristupe planiranju tzv. eko-naselja, programa za privremene objekte i izdavanju UTU. Planiranje ne smiju diktirati komercijalni poduhvati koje promovišu ambiciozni investitori. Da li su plutajući bungalovi, koji otpadnu vodu ispuštaju u jezero - stvarno put kojim treba ići? Odgovoran plan bi morao valorizovati i “hljeb” (komercijalne aktivnosti) i “ruže” (prirodu). Karuč jeste “hljeb”, u to nema sumnje, pitanje je da li možemo sačuvati barem oka - Đurovo oko i Kaluđerovo oko - u stanju u kojem su sada, da ta dva oka budu naše “ruže”, koje će privlačiti turiste da im se stalno vraćaju.

Sve što smo mi uložili u ime zaštite Đurovoga oka i Kaluđerovoga oka - to je naš legat vama. Znamo da su nove generacije spremne da se suoče sa disfunkcionalnošću trenutnog stanja i da će se boriti jednako odlučno kao i mi - znamo da neće krenuti linijom manjeg otpora i gaziti stopama prijeđašnjih generacija, ponavljajući iste greške. Kad mi odemo - znamo da će tu biti ljudi koji neće dozvoliti da moćne mašine sve razruju, kako bi se gradilo i samo gradilo - drill, baby, drill - rekao bi Trump - jer se graditi mora. Znamo da ćete ustati u odbranu vizija Karučkog zaliva koje će počivati na nužnosti uspostavljanja realnog i produktivnog balansa između zaštite prirode i otvaranja ekonomskih prilika - znamo da nećete žrtvovati jedno radi drugoga. I zapamtite, mi kao vrsta homo sapiens (tzv. pametna vrsta) - postojimo tek kao dio ovog krhkog ekosistema. Treba nam hljeb. Ali nam trebaju i ruže. Jovićevići, Caroline & Janko.

(Prevod sa engleskog: B. Vukićević)