“Zašto su najbolji prijatelji i drugovi važni u našim životima? Teško pitanje, jer ono se ne uči u školi, na fakultetu, poslu. Prijateljstvo se stiče, ono trasira naše puteve, utiče na našu sreću, uspone i padove, navike, osjećanja, kreiranje ličnosti... Nijesmo braća po rođenju, ali nas je život spojio da budemo braća po srcu, darovima, radostima i tugama, osmjesima i suzama. Jedan drugog podstičemo da se glasno smijemo, da pjevamo, ćakulamo, vedrije živimo, druge zabavljamo, uljepšavamo ovaj komplikovani svijet. Jer, neko pametniji od nas je rekao, da je prijateljstvo jedini flaster koji će održati čovječanstvo na okupu”, zapisali su Veliša Kadić i Radojica Stanković, autori knjige “Drugovanja”, koja je promovisana u nikšićkom “Zahumlju”.
Shvatili su, kako su istakli, da ne treba praviti prijateljstva sa onima sa kojima će nam biti samo ugodno i lijepo, nego i sa ljudima koji će nas, kada nam bude teško, “primorati” da se podignemo, da “stanemo na noge”.
“Život je dijelom i ono mjesto kakvim ga mi skockamo, a dijelom i ono kakvim ga prave prijatelji koje biramo. Ova knjiga je plod naših života i brojnih prijateljstava koja smo sticali, ne konstantno, nego s vremena na vrijeme kroz nezaboravna druženja i fešte koje smo pravili... Prijatelji su porodica koju birate. Mi smo našu odavno izabrali”, poručili su autori čije drugovanje traje duže od četiri decenije.
A ta njihova porodica koju su dobili, ne rođenjem nego, srcem, bila je tu da uz svijeću, gitaru, uz pjesme, smijeh i miris nostalgije, druguje zajedno s njima i, kako rekoše, “njihovom pisanijom” koje je trajalo dvije godine.
“Tu se nalaze ljudi iz našeg djetinjstva, ljudi s kojima drugujemo od najranijih do današnjih dana, da i njih predstavimo na najljepši način. Dobar dio njih je vrlo nepoznat javnom životu i bilo nam je važno da ljudi bilo kog zanimanja, ili opredjeljenja, budu u ovoj knjizi”, kazao je Stanković koji nije krio radost susreta sa ljudima sa kojima druguje decenijama, ali ih je život, ne i srce, razdvojio.
“U knjizi je oko stotinu likova i preko 500 onih koje smo pomenuli. Tu su drugarice i drugovi iz djetinjstva s kojima sam rastao, ali i ljudi koji su obilježili i život drugog lika, Šanta Pante. Veliša je na isti način pokušao da evocira uspomene na ljude s kojima je odrastao. Nažalost, pojedini ljudi koji se nalaze u knjizi su preminuli. Bilo bi ružno da ih zaboravimo. Nije nam važno bilo šta je ko po struci, već nam je jedino bilo važno da je čovjek, čovjek. Sve su to ljudi s nikšićke džade i okoline, dragi i mili”, kazao je Stanković i dodao da bi volio da više sugrađana napiše knjigu poput njihove.
Knjigu koja je spomenar ljudi, kafana, ulica, ali i jednog vremena.
“Nije to bilo lako sastaviti. To je samo dio priča naših života sa našim drugovima i prijateljima sa kojima smo nas dvojica rasli, koji su obilježili naše živote. Ja se s tim ljudima družim cijeli život. Možda je ovo prvi put da se dešava u ovom gradu - da se jedno društvo nađe između korica knjige. Nas dvojica smo načeli tu temu i radovaćemo se ako to neko preuzme i nastavi, jer Nikšić je veliki grad zahvaljujući ljudima. Ljudi su u njemu veliki. Nikšić je ostao jako utvrđenje ljudi, sportista, umjetnika, novinara”, poručio je Kadić.
Direktor JU “Zahumlje” Miodrag Čizmović, prisjetio se misli da je staranje po samom sebi najnesigurniji put samoodržanja.
“Postoji samo jedna istinska bol u životu, a to je biti sam. Mi smo, tek u zajednici sa drugima, jedna cjelina i smisao i misija naših života je da svoje srce prepoznamo u srcu drugoga”, poručio je Čizmović.
Milica Bakrač, recezentkinja knjige, koju su izdali Radio-televizija Nikšić i Dječije pozorište “Stanković”, zapisala je da je književna kritika suvišna za djelo kojem su “tkanje dala dva autora, potpuno različitih karaktera, životnih poziva i vokacija”, a koje djeluje kao da je “djelo jedne ruke i duše”.
“Ako autori naglase u podnaslovu, da su već četrdeset godina ‘kao rođena braća’ zar treba išta o njihovoj knjizi da pišemo. Ona je sve zapisala i napisala sama za sebe i o sebi, i zbog toga je lijepa, čista i iskrena, sada i ovdje, pred nama”, zapisala je Bakrač.
O knjizi “Drugovanja”, prema njenim riječima, tek će se pisati i govoriti, jer je riječ o “neobičnoj i nesebičnoj knjizi” gdje “smo svi, kao na velikom životnom balu, ili, na roditeljskom sastanku”.
“Ne mogu oni u sonet stati. Sonet je orahova ljuska, a ‘Drugovanja’ su cio jedan svijet. Posebna dimenzija. Kako u sonetu ako su Kao Braća naglasili da ‘Drugovanja’ posvećuju silnoj družini uz koju su odrastali i odrasli. Citiraću gospodu: ‘Rasli smo i stasavali uz nikšićke šmekere, žestoke momke, muzičke velikane, sportske legende, glumačke veličine, probisvijete, oriđinale, ikone kafanske, pjesnike, novinare, slikare, kolekcionare, komunalce, grobare’... STOP! Zar treba nešto više o ovoj knjizi zapisati, osim zahvalnosti, što smo svi nabrojani u njoj i što su nas Kao Braća sačuvali od zaborava, potvrđujući svakim slovom da smo mi Nikšić, taj čudesni, otmeni i časni grad Gospodin, koji nas nikada nije ostavio i koji se trudio da ovakvi kakvi jesmo, ipak budemo dobri ljudi”, zapisala je recezentkinja knjige koja je na promociji istakla da njih dvojica ipak nijesu “kao braća, nego braća po srcu, po naravi, po prirodi, po ljubavi”.
Na promociji je premijerno prikazan spot za pjesmu o Nikšiću, za koju je Veselin Beli Bošković, uradio tekst, muziku i aranžman prije više od 30 godina, a Stanković otpjevao.
U muzičkom dijelu programa nastupili su gitarista i pjevač Veljko Vučurović, kao i grupa “Luna” u kojoj je nekada bio i sam Stanković koji se latio mikrofona i zajedno s njima podsjetio na domaće i strane evergrine.
Promociju knjige organizovala je JU “Zahumlje” u okviru martovskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2025.
Bonus video:
