Sa željom da flautu predstavi kao jedinstven muzički instrument i približi njenu raskoš, prefinjenost i snagu, mlada crnogorska flautistkinja Petra Lekić održaće danas solistički koncert na Cetinju, u Kraljevskom pozorištu Zetski dom u 20 časova.
“Pored mog samostalnog predstavljanja, ovaj koncert ima za cilj i da publici približi flautu kao instrument kako bi ona u Crnoj Gori, malo po malo, mogla da dobije ono svoje mjesto koje zaslužuje i tako se još više promoviše. Primjećujem da su kod nas uglavnom zastupljeni isti instrumenti, a ja bih voljela, kako sada tako i u budućnosti, da podignem svijest i o drugim instrumentima, prvenstveno flauti”, ističe ona.
Lekić dodaje da je tako koncipirala i repertoar svog prvog solističkog koncerta u prijestonici. Flautistiskinja će, u pratnji pijanistkinje Vladane Perović, izvesti djela Prokofjeva, Vidora, Eneska i Čajkovskog.
“Iako sam imala više solističkih koncerata u Podgorici i Baru, ovo je moje prvo takvo predstavljanje publici na Cetinju, gdje sam ranije nastupala i sa kamernim ansamblom, ali ne i solo. Nadam se da je ovo tek jedna mogućnost od mnogih narednih, da se solistički predstavim cetinjskoj publici u Zetskom domu, ali i da izvedem sva ta dijela koja su meni draga, a koja predstavljaju neki standardni flautski repertoar koji govori više o samom instrumentu”, najavljuje Lekić Vijestima.
Rođena je 2000. u Baru, a od 2018. pohađa studije Univerziteta za muziku i pozorišnu umjetnost u Beču u klasi prof. Hansgeorga Šmejsera, Karin Boneli i Ting-Vei Čena, gdje je prvo završila osnovne, a sada privodi kraju i magistarske. U intervjuu za Vijesti ističe da je u pitanju jedinstveno i posebno bitno iskustvo za koje je bilo potrebno mnogo rada, truda, ulaganja, odricanja, ali ono što je do sada dobila, uz sve ono što je pred njom, dokazuje da vrijedi. U različitim sastavima, već je nastupala širom Crne Gore, Evrope i svijeta, a u razgovoru za Vijesti otkriva da se nedavno vratila sa turneje po Japanu koja je na nju ostavila poseban utisak. Govori i o svom razvoju, muzičkoj sceni u Crnoj Gori, prijemu i doživljaju klasične muzike, položaju mladih umjetnika...
Solistički koncert na Cetinju održaćete u pratnji Vladane Perović na klaviru. Da li je klavir možda i pravi instrument da isprati i uzdigne flautu?
Flauta i klavir zajedno idu savršeno. Što se tiče svakog melodijskog instrumenta, uglavnom je uvijek tu i klavirska pratnja, odnosno, klavir ide gotovo uz svaki melodijski instrument. Zbog toga ne volim ovaj tip nastupa da nazivam “klavirskom pratnjom” jer je to više neki duo gdje imamo veoma slične težine dionica koje moramo da odsviramo, tako da će Vladana svirati isto koliko i ja, pa je ovo više neki kamerni koncert, rekla bih. Naravno, postoje i izuzeci kada flauta može da se svira solo, bez klavira, ali je mnogo više djela napisano za flautu i klavir zato što klavir daje harmonijsku podršku melodijskom instrumentu na kojem se ne mogu svirati dva tona u isto vrijeme. Sva ta harmonija, kada se spoji sa nekim melodijskim instrumentom, u ovom slučaju sa flautom, pruža jednu predivnu cjelinu.
Kako ste postavili repertoar i čime ste se vodili dok ste pripremali nastup?
Što se tiče programa, ja sam ga birala specifično i namjenski baš za ovaj koncert i za koncept ovog programa. Ovo je moje prvo solističko predstavljanje na Cetinju, iako sam i ranije nastupala... Pokušala sam da odaberem više različitih kompozicija, ali da budu nekako lako slušljive i zanimljive široj publici, a ne samo klasičnim muzičarima. Jednostavno sam birala neke epohe koje su meni drage. Tako je, na primjer, Prokofjeva Sonata jedno od mojih omiljenih djela za flautu. U pitanju je jako veliko djelo napisano za flautu i klavir, a mogu reći da se možda i najviše radujem što ću baš to izvoditi na koncertu.
Kazali ste da želite da približite flautu kao instrument crnogorskoj publici. Pored samog muziciranja, kako je to moguće uraditi i, sa druge strane, kako približiti flautu, ako kod nas i dalje postoji doza distance prema klasičnoj muzici koja se možda i dalje percipira ili pak sama postavlja kao elitistička?
Baš taj termin da je neka umjetnost ili branša umjetnosti elitna, jeste nešto što je ostalo od ranije i što se i dalje provlači. Ja se ne bih složila sa time, jer mislim da je umjetnost za svakoga i da svako može da je doživi, prihvati, razumije, osjeti, odnosno da je percipira na svoj način. Svako je individua za sebe, pa tako svako treba i da priđe umjetnosti, u ovom slučaju klasičnoj muzici i flauti i dozvoli sebi da upozna i spozna te sfere kroz sebe. Smatram da naše gledanje na klasičnu muziku kao da je namijenjena isključivo ljudima koji to razumiju ili se sami time bave, nije baš dobro. Klasična muzika je slušljiva svima, mislim da se svi mogu u njoj i pronaći, samo bi je valjalo na neki način približiti široj javnosti, uputiti ljude, reći nešto više o programu, a ne samo izvesti ga i slično. Ono što ja mogu da kažem jeste da je svako djelo uglavnom pisano na osnovu nekih emotivnih stanja kompozitora, a emocija je nešto što postoji u svima, ne samo u poznavaocima umjetnosti i umjetnicima, već u svim ljudima na ovoj planeti. Kao takvu bih i voljela da približim klasičnu muziku, jer nije ona toliko nepoznata i daleka, već mislim da je svi možemo veoma lako razumjeti, možda je samo nekada treba pojednostaviti, a ne predstavljati kao nešto što je teško shvatiti, jer nije. Naravno, iako mislim da su svi kompozitori komponovali najviše iz svojih emotivnih stanja, tu postoje mnoga pravila koja mi moramo znati, ali srž svega ostaje emocija i nešto što mi osjetimo dok slušamo klasičnu muziku, a možda ne moramo razumijeti... U suštini, ja mislim da samo treba prevazići predrasude o klasičnoj muzici i ostaviti ih iza vrata prije nego što se uđe u salu i jednostavno se prepustiti umjetnosti, muzici i emocijama...
S obzirom na sve to, kako vidite našu scenu i položaj mladih muzičara?
Crna Gora posljednjih godina puno radi na klasičnoj muzici, dovode se svjetski poznati i renomirani umjetnici i muzičari i izuzetno mi je drago što vidim da je zaista počela da se razvija ta svijest o klasičnoj muzici i umjetnosti generalno. Veliki je pomak utemeljenje i aktivnost Muzičkog centra Crne Gore i sama sala koja postoji i namijenjena je Crnogorskom simfonijskom orkestru koji je tako dobio svoj prostor za rad, stvaranje, vježbanje, funkcionisanje... Drago mi je zbog toga, jer, koliko vidim, ide sve bolje i bolje.
Što se tiče mladih umjetnika u Crnoj Gori, rekla bih da nam se daje puno šansi, tu su i audicije za koncerte na koje se možete prijaviti, prostori za nastupe i predstavljanje publici, ali mislim da je sve to malo i oskudno i da bi se moglo pružiti više šansi mladim perspektivnim umjetnicima, muzičarima, posebno onima koji se, na primjer, školuju u inostranstvu na najboljim svjetskim univerzitetima za muziku i dramske umjetnosti. Mislim da treba da nam se pokaže malo više povjerenja i omogući više prostora u Crnoj Gori. Kada vi kao mladi odete da studirate vani, tamo se razvijate i dosegnete neke profesionalne domene, a kada se vratite u Crnu Goru, meni se čini da nas ljudi ovdje i dalje pamte i gledaju kao djecu i početnike, što mi više nismo. Zbog toga mislim da bi trebalo više da nam se vjeruje i da nam se da prostora, jer mislim da mi možemo samo da donesemo neke dobre stvari i novitete iz Evrope, posebno iz onih djelova Evrope gdje je klasična muzika na visokom nivou i jako je razvijena. Mislim da bi na taj način puno napredovali i kao društvo, umjetnička scena, ali i mi kao pojedinci. Ja sam sada već na kraju magistarskih studija, završila sam osnovne, a prije šest, sedam godina sam otišla iz Crne Gore i nastavila da se obrazujem u inostranstvu, na Univerzitetu u Beču. Nijesam jedina, ima mnogo mladih klasičnih muzičara iz Crne Gore koji su po cijelom svijetu i svi su odlični i perspektivni muzičari, a svima nama bi trebalo da se da neki prostor i šansa, makar da se češće predstavljamo.
Spomenuvši studije u inostranstvu, da li su mladi muzičari iz Crne Gore na neki način i primorani da se školuju u inostranstvu? Svakako, većina tih akademija zapravo je prestiž sam po sebi, ali šta to iskustvo donosi?
Što se mene lično tiče, govoriću iz svog iskustva, jer vjerujem da su sva drugačija. Ja sam, na primjer, prvo morala da prođem prijemni ispit na Univerzitetu, a koji je jako teško proći, a od 80 ljudi prođe troje ili četvoro. Za mene je to, iskreno, već bio veliki uspjeh - da uopšte sa svojih 17 godina položim taj prijemni na Univerzitetu za muziku i teatarsku umjetnost u Beču, a pogotovo na koncertnom smjeru, jer postoji izvođački i postoji pedagoški smjer na univerzitetu, a za izvođački smjer je baš teško biti primljen. Ja sam bila jako srećna nakon toga. Naravno, moram da uporedim i kažem da jednostavno i obrazovanje u Crnoj Gori, iako naravno jeste jako dobro i imam veliko poštovanje prema tom obrazovanju koje sam i ja stekla ovdje, a i profesori su nam odlični, ali jednostavno to što naša država pruža i mogućnosti koje daje mladim ljudima jako su oskudne, pa mislim da je to veliki razlog zašto mnogi mladi ljudi odlaze i pokušavaju da se školuju negdje u inostranstvu. Samim tim sam i ja tako otišla. Moram da kažem da mi je obrazovanje vani donijelo mnogo, mnogo iskustva, mnogo koncerata, prošla sam i vidjela mnogo stvari, čula sve moguće svjetske renomirane klasične muzičare, a to je zato što je Beč jedan od gradova koji je najfokusiraniji na klasičnu muziku i ima mnoštvo dešavanja. Čak u jednoj noći ima pet koncerata klasične muzike na pet različitih mjesta, a takvi događaji su jako važni za mlade muzičare kojima je bitno da slušaju koncerte, da se kreću, ali i da sami nastupamo i sviramo. Ja sada imam puno projekata na Univerzitetu na kojima sam angažovana. Svirala sam u Musikvereinu u Zlatnoj sali u Beču, u Concert House u Velikoj dvorani, sad imamo i jedan novi projekat, nedavno sam bila na turneji u Japanu gdje smo održali 11 koncerata za 14 dana. Prošle godine sam nastupala na festivalu u Irskoj gdje smo svirali u Nacionalnoj dvorani u Dablinu. Tako, jednostavno dobijam iskustvo, i životno i muzičko, što mislim da je jako bitno za svakog mladog muzičara - da ima mogućnost da doživi sve to, da moći ćemo i da vidimo i upoznamo nešto novo, a onda da to nekako da prenesemo i u svoju muzičku praksu i taj način na koji mi interpretiramo neko djelo. Sve to je ogromno iskustvo koje se stvara, dok mi u Crnoj Gori nekako i nemamo mogućnosti uopšte da dođemo do takvih stvari, a veoma su važne.
Da li je možda neki nastup ili susret ostavio poseban utisak na Vas?
Imam tu čast i privilegiju da studiram u klasi prve flaute Bečke filharmonije, profesora Valtera Aura, koji je moj profesor flaute trenutno. Mislim da je to jedna privilegija sama po sebi, jer imam direktni kontakt sa takvom osobom koja svira na svjetskim scenama i u jednom od najboljih orkestara na svijetu. Od njega stvarno puno učim i mogu mnogo da naučim, jer on, i kao čovjek i kao profesor, sve nas uči nekim vrijednostima koje treba da se održavaju i cijene, a na tome sam zahvalna. Što se tiče nastupa koji bih izdvojila, mislim da je svaki poseban na svoj način, ali skorašnji su mi najsvježiji u sjećanju, pa ću izdvojiti koncert kada smo svirali operu Đani Skiki koja je dio Pučinijevog triptiha, u teatru Dvorca u Šenbrunu u Beču. To je manji teatar koji je predivan, a sagrađen je u 18. vijeku na zahtjev Marije Terezije, gdje je i Mocart imao premijere svojih dijela, tako da je i osjećaj i iskustvo bilo predivno i jedinstveno, samo zato što znam da sam na takvom mjestu i da stojim na istom mjestu gdje je i takav velikan klasične muzike stajao i predstavljao svoja djela. Pored toga, izdvojila bih i turneju po Japanu, jer je to jedan drugačiji mentalitet, civilizacija i društvo u odnosu na ono na što smo mi navikli. Bili smo u sedam različitih sala, velikih dvorana u Japanu, u pet različitih gradova i sve to zajedno, kao i iskustvo turneje uopšte i orkestra na turneji, bilo je jedinstveno i prelijepo iskustvo, posebno jer ranije nijesam imala priliku da idem sa orkestrom na turneju.
Kako biste sumirali svoj razvojni put i da li ste nekada imali osjećaj da možda morate mnogo više da pružite, zato što dolazite iz manje zemlje, u odnosu na Vaše kolege koji su već imali mnogo iskustva i, pretpostavljam, mogućnosti za usavršavanje, upoznavanje, muziciranje?
Počela sam da sviram flautu sa sedam godina, iz hobija, kao i sve što djeca rade, u suštini. U Muzičkoj školi “Petar II Petrović Njegoš” u Baru sam stekla osnovno obrazovanje u klasi profesorice Biljane Dedić. Nakon toga sam upisala Srednju muzičku školu Vasa Pavić u Podgorici u klasi profesora Borisa Nikševića, a odmah po završetku sam primljena na Univerzitet za muziku i teatarske umjetnosti u Beču u klasi profesora Hans-Georga Schmeizera. Nastavila sam obrazovanje u Beču gdje sam 2022. završila osnovne studije i zatim nastavila sa magistarskim. Jedan semestar sam bila na razmjeni u sklopu Erasmus programa i tako jedan mjesec provela u Rimu na Konzervatorijuu “Santa Cecilia”, što je bilo takoše jedno predivno iskustvo, ali nešto potpuno drugačije od Beča. Takođe sam učestvovala i osvajala mnoge nagrade na međunarodnim takmičenjima, pohađala brojne majstorske radionice kod svjetski renomiranih muzičara, a sve to mi je mnogo i značilo...
Na pitanje da li je teže stranim državljanima, odnosno strancima da uspiju negdje drugo, mislim da jeste teže i da mi moramo više da se trudimo da bi uopšte bili priznati ili da bi dobili neko svoje mjesto u tom društvu. Ipak, nekad mislim da je možda i teže nekome ko je pošao sa strane da se vrati i dokaže ovdje, iako ne bi trebalo biti tako jer mislim da bi naša država i publika trebalo da nas dočeka raširenih ruku. Jednostavno, nekad je najteže u svom mjestu, ali svakako, svuda ima različitih poteškoća. Ne mogu sad da kažem ni da je nemoguće kao strani državljanin nešto uraditi u inostranstvu, svakako da jeste teže, ali na kraju krajeva se sve to nekako isplati. Zadovoljstvo koje muzičari imaju na sceni je neprocjenjivo i sve što radimo, upravo zbog toga i radimo.
Večeras će publika na Cetinju moći da svjedoči Vašem iskustvu, emocijama i radu...
Tako je, zato bih i pozvala publiku na koncert u Zetskom domu, u 20 časova. Mislim da će im se dopasti repertoar, jer su na programu djela koja su veoma lijepa, romantična i dopadljiva i mislim da će se to svidjeti široj publici, jer sam tako nekako i program, kako bi svi mogli da uživaju u koncertu. Ne bih ništa više dodala, samo to da bih voljela da moj trud i rad u budućnosti pokažu i kažu sve što treba. Naravno, u planu je još mnogo koncerata, a nadam se tokom ljeta i na nekim našim crnogorskim festivalima.
Bonus video:
