Nekada se čini kao da nije važno da li pripovjedač piše sadašnjost, vješto opisuje prošlost ili se sa smjelošću zalijeće u budućnost, bitno je da priča potiče iz duše i služi kao pouka nekim novim pokoljenjima...
To u razgovoru za “Vijesti” ističe spisateljica Edita Dautović čija je zbirka kratkih priča nedavno izašla iz štampe, u izdanju Ratkovićevih večeri poezije i uz finansijsku podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorica. Naslovljena “Snovi”, knjiga upravo donosi spoj izrečenog, sadašnjosti, prošlosti, budućosti, smjelosti, duše, pouke...
“Snovi je knjiga različitih priča, događaja, čitav jedan kolorit. Sve one će pobuditi neku drugu emociju, pokazati život na djelu i, kroz ljubavi, bolesti, lični rast i razvoj, sreću, empatiju ili neku bol koja se proživi, vrijeme i običaj koji se opisuje. Kada je ovakva knjiga u pitanju, to je negdje i dobro, pošto ovdje priče ne moraju imati nikakvu povezanost. A opet, neke se negdje i nadopunjuju. Možda imaju slične obrise”, priča Dautović.
Ona dodaje da kao autorka, ipak, ostaje zainteresovana i oduševljena pred svojim rukopisom, te otkriva šta je to što je posebno privlači.
“Samo kada razmišljam o tome što me posebno oduševi dok čitam ovu knjigu, smatram da je bitno i to držanje pažnje, neka mističnost, a opet efektnost. Riječi koje se nekako otrgnu od same autorke i postanu kao naše. Pošto se dosta toga piše, a opet, nije baš da puno toga ostane upečatljivo, sa ovom knjigom očigledno neće biti tako... Da ne kažem da baš bude virtouzno. Svakako, ima misli koje me gotovo obore sa nogu. Neke rečenice koje me oduševe i sasvim ostave bez daha. I to budu nezavisni citati koji se izdvoje kao ono posebno i nezavisno od knjige”, navodi Dautović.
U recenziji Radomira Perišića, naslovljenoj “Od istorije do tananosti duše”, naglašava da Dautović svojim pričama, svojom prozom svjedoči i skreće pažnju na značaj dobra i prijateljstva, značaj dobra u čovjeku.
“Saopštava jednostavno, a duboko istinito da dobro nema ni vjeru ni naciju. Ono je samo u čovjeku i na njega često juriša zlo, pakost, zavist, ali opet po onoj narodnoj - baci dobro u vodu, isplivaće. Značajno je napomenuti da autorka ne morališe, likovi njene proze, govore djelima: tiho, nenametljivo - tišinom koja se čuje. U ovoj prozi pronaći ćete mnogo čega, a najviše sebe. Uvjeren sam da je to baš ono što definiše dobru prozu. To je ono kad čitalac postane jedno sa tekstom te sjedinjeni rastvore bol i uvećaju radost. Dovoljno da čitalac posveti vrijeme i pažnju Editinim ‘Snovima’”, poručuje Perišić.
Uspješna preduzetnica i potvrđena pjesnikinja Edita Dautović, dodaje on, čitalačkoj javnosti predstavlja se sada i zbirkom kratkih priča “Snovi”, i to “u maniru vrsnih proznih stvaralaca”.
“Autorka poranja u dušu čovjeka, priča nam priče iz života, oslanja se na iskustvo dugovječne nane Zlate - po rođenju nosi pripovijedački dar limskog kraja, baštini raskoš jezika i toplinu porodične tradicije. Pamti i dolazećim generacijama prenosi zla vremena kad je život mnogih muslimana bio na surovoj vjetrometini, kad je čojsko u čovjeku bilo na ispitu. Ona o zlu priča bez zla, ne poziva na osvetu. Samo želi da se pamti kao nauk da se zlo ne ponovi. Vjera čovjeku treba da bi se mogao nadati a nada da bi mogao živjeti”, primijetio je Perišić.
Recenzent je prepoznao da su posebno nadahnuti redovi o porodičnim slavljima, gdje centralno mjesto pripada bajramskim svetkovinama koje obiluju darivanjima.
“To su dani kada u kuće siromašnih svrati, makar na kratko, radost. Radost dijeljenja ispunjava duše ljudi. Posjeta mezarju, sjećanje na one koji su nekad dijelili radost i tegobu ovozemaljskog života. Sjeća se i Kurban Bajrama... Svi se raduju kurbanskom mesu kad im se na vrata donese. Prisjeća se ona lica svojih susjeda i mnogobrojne rodbine dok je ona, kao dijete, dijelila kurbane svojim komšijama ne praveći razliku u vjeroispovijesti. Autorka na specifičan način promišlja o tome kako čovjek često, da ne bi stao i poklekao, vara sam sebe: zatrpava nedovršene zadatke novima, koje takođe neće dovršiti i u novim poduhvatima i naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako potroši sam sebe i vremenom postaje sve veći dužnik prema sebi i svima oko sebe”, navodi Perišić i konstatuje da se njena proza može nazvati metaforom duše i prijateljstva, vjernom slikom porodične tradicije koja, uglavnom, živi u pamćenju, u priči.
“Čitaocima, bez obzira na starosnu dob, zvuči poznato, kao da je iz njihovog pera istekla. Da se zaključiti, da je autorka i u proznom tekstu pjesnikinja prijateljstva, dobrote i humanosti. Iako svako priča svoju priču po unutrašnjoj potrebi, po mjeri svojih naslijeđenih ili stečenih sklonosti, po snazi svog senzibiliteta, samo onaj ko piše iz duše, utisnut je u vječnost. Upravo je to svojstveno ovoj autorki, čije priče nose u sebi pouku i poruku, lekciju i motivaciju. Jer šta je pripovjedač ukoliko njegovo djelo ne služi čovjeku i njegovoj čovječnosti, ako nas ne uči i svjedoči na pravi način”, poručuje Perišić.
Edita I. Dautović rođena je 1978. godine u Prijepolju. Objavila je zbirku poezije “Čula” (2002), poeme “Ofelijine suze” (2010) i “Saga o Pavi i Ahmetu” (2019), te zbirku pjesama “Našli smo jedno drugo” (2023). Dobitnica je brojnih nagrada za književni rad. Zastupljena je u crnogorskim zbornicima i antologijama savremene književnosti. Takođe, radovi su objavljivani na raznim online platformama i časopisima, bavi se naučnim i istraživačkim radom, a autorka je i urednica više antologija. Poema “Ofelijine suze” prevedena je na više stranih jezika. Pjesma “Pjesnikinja” uvrštena je u čitanku za VII razred osnovne škole, za nastavu na bosanskom koju je odobrilo Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije Kosova. U pripremi je i izdanje na albanskom i engleskom jeziku poeme “Saga o Pavi i Ahmetu”, uz podršku Western Balkan Youth Cultura Funda. Živi, radi i stvara u Podgorici.
“Snovi” su knjiga različitih priča, događaja, čitav jedan kolorit. Sve one će pobuditi neku drugu emociju, pokazati život na djelu i, kroz ljubavi, bolesti, lični rast i razvoj, sreću, ematiju ili neku bol koja se proživi, vrijeme i običaj koji se opisuje. Kada je ovakva knjiga u pitanju, to je negdje i dobro, pošto ovdje priče ne moraju imati nikakvu povezanost. A opet, neke se negdje i nadopunjuju. Možda imaju slične obrise”, priča Dautović
Bonus video:
