U autentičnoj boemskoj atmosferi, u Narodnoj biblioteci “Radoslav Ljumović” u Podgorici, održano je književno veče posvećeno antologiji bijelopoljskih pjesnika pod nazivom “Ljubavlju izmjereno vrijeme”, koju je priredio Jovan Golubović. Događaj je bio istinsko slavlje poezije, obogaćen emotivnim kazivanjima stihova brojnih pjesnika iz Bijelog Polja, inspirativnim govorima uglednih intelektualaca, te upečatljivim umjetničkim nastupima.
Program je dodatno oplemenjen izvanrednim interpretacijama stihova koje je izveo Slobodan Marunović, prvak Crnogorskog narodnog pozorišta, dok je muzička pratnja grupe “Mikrokozma” upotpunila ambijent večeri. Publika je imala priliku da na poseban način doživi duh i vrijednost poezije nastale u Bijelom Polju. Veče poezije moderirao je književnik Mirko Rakočević. O antologiji su govorili profesor Draško Došljak i doktor Radoje Femić, dok su stihove iz nje recitovali autori čije su pjesme uključene u izbor: Dino Burdžović, Slobodan Čurović, Mirko Jovanović i Gordan Čampar.
Profesor Došljak istakao je da poezija vjekovima predstavlja ogledalo duše jednog naroda - njegove istorije, osjećanja, borbi i snova:
“Kako bismo se u tom nepreglednom moru stihova snašli, kako bismo izabrali bisere iz mora pjesničkih izraza, osmišljena je antologija. Antologijska poezija nije samo zbir najljepših pjesama, ona je hram od riječi, riznica ljudskih osjećanja i ogledalo epohe”.
On je govorio i o univerzalnosti emocija koje antologijska poezija prenosi: “Ljudi gdje god i kad živjeli dijele osnovna osjećanja poput ljubavi, bola, sreće, tuge i ponosa. Antologijska poezija uspijeva da ta osjećanja pretoči u riječi koje mogu dodirnuti svakog čovjeka, bez obzira na vrijeme i prostor. Pisac može da piše iz više potrebe, ali kada stvori stih koji zagrli čitavo čovječanstvo, on je stvorio antologijsku pjesmu”.
Dr Radoje Femić u svom izlaganju je ukazao na važnost svake antologije u kontekstu književnog kanona: “To je jedan način da se pokrene, da se inicira jedna misija, koja tek treba da dobije svoju punu eksplikaciju u onome što je edicija koja računa na kanonsko preispitivanje i potom opet objavljivanje tekstova koji pripadaju epskom književnom rodu”.
Posebno je naglasio značaj bjelopoljskih autora druge polovine 20. vijeka.
“Mislim tu prije svega na Miodraga Bulatovića, Rista Ratkovića, Ćamila Sijarića, i to su duhovni i kulturni horizont koji smo svi mi, koji smo se opredeljivali za književnost kao sopstveni stvaralački poziv i životno opredeljenje, imali u vidu”.
Na kraju izlaganja, Femić je izrazio poštovanje prema trudu priređivača antologije: “Ovakav jedan kulturni događaj morao je sasvim ranije da se desi, međutim, nekada nastane takva situacija da se i najkapitalniji poduhvati u kulturi tiču entuzijazma pojedinaca koji na sopstvenim plećima nose ovaj posao koji treba da nose ustanove kulture, ne samo Bijelog Polja, nego i nacionalne ustanove... svakako se vidi jedna vrsta blagonaklonosti, topline i eksplicitno, naravno, ljubavi prema bjelopoljskim autorima, prema bjelopoljskim pjesnicima”.
Na kraju večeri, autor antologije Jovan Golubović zahvalio se prisutnima na velikom odzivu, govornicima na sadržajnim i nadahnutim izlaganjima, kao i organizatorima na tehničkoj podršci događaja.
P.SAVOVIĆ
Kako bismo se u tom nepreglednom moru stihova snašli, kako bismo izabrali bisere iz mora pjesničkih izraza, osmišljena je antologija. Antologijska poezija nije samo zbir najljepših pjesama, ona je hram od riječi, riznica ljudskih osjećanja i ogledalo epohe
Bonus video:
