Taman što uzeh da se osvrnem, pred veliki praznik - Međunarodni dan rada (i zalaganja) - na potonje događaje vezano za ljuti boj što ga zastrašujuće istrajna gospođa Jovićević - uz svesrdnu podršku vrlo agilnog supruga - gospodina Jovićevića - bije protiv države Crne Gore (ako dozvoljavate da ovaj Mićkov provizorijum nazovem državom) i svih nadležnih državnih organa redom - uključujući i Prijestonicu Cetinje - i nadležne organe Prijestonice - a povodom dvije nelegalne plutajuće krovinjare koje krase, još od oktobra mjeseca prošle godine, Karučki krš i cijeli Karučki zaliv (uključujući i žalosne zidine zimovališta Petra I - slava mu i milost - i world-renowned - svjetski poznatu - fanfare molim: kuću Jovićevića - s one tamo bande Karučkoga krša)...
Ali ne lezi vraže...
Iskoči mi, ničim izazvana, slika tzv. Časnog Krsta - i to ne bilo kojeg Časnog Krsta - nego baš jasenovačkog Časnog Krsta - što me nagna da gugnem (đavoli se okotiše) da li je drug Rajo Mandić, predsjednik Rajove skupštine (oprostite, ali ipak ne mogu nazvati Skupštinom Crne Gore onaj sramotni ansambl koji je nedavno izglasao ona dva Mićkova sramotna zakona), uveličao svojim prisustvom svesrpski sabor u Donjoj Gradini - upriličen povodom obilježavanja 80 godina od kišovitog nedjeljnog jutra - 22. aprila 1945. godine - kada je Ante Bakotić, komunist iz Sinja, poveo u proboj šestotinjak logoraša logora Jasenovac III - Ciglana - gromoglasnim: “Naprijed drugovi ! ! !”...
Jesam li se iznenadio kada sam ustanovio da je drug Rajo - kao intelektualac, a odskoro i kao Europljanin - ipak preskočio obilježavanje “Dana sjećanja na žrtve zločina genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” - koje je bilo upriličeno u pretprošlu nedjelju, 27. aprila, u Donjoj Gradini - da bi se već 28. aprila obreo u Madridu - s osmjehom od uva do uva?
Ne, nijesam se iznenadio!
To što je drug Rajo 22. aprila položio vijenac na pomenuti Časni Krst - napravljen, vele, od drvenih greda skinutih sa krova jedne od zgrada logora Jasenovac, ali ne vele kad je napravljen, a ne vele ni ko ga je napravio - i koji je dopremljen, ne veli odakle, u crkvu u Doljanima, pokraj Podgorice - to se ne broji - a ne broji se ni to što je drug Rajo istoga dana upriličio i Akademiju povodom Dana sjećanja na žrtve logora Jasenovac, Mauthauzen i Dahau - shodno “Rezoluciji” iza koje stoji Rajo - odnosno Rajova Skupština - sve se to, ako mene pitate, ne broji.
Ipak je drugu Raju - kao prvom Srbinu u Crnoj Gori, kojemu je primarni zadatak da čuva (kao zjenicu oka) nacionalni identitet srpskog naroda u Crnoj Gori i da ga razvija - mjesto bilo u Donjoj Gradini u pretprošlu nedjelju, 27. aprila - uz drugove Vučića i Dodika - a ne u Madridu.
A nije ni srpski, kad smo već kod toga, preskočiti svesrpsko okupljanje u Donjoj Gradini...
***
OK, radi orjentacije - Bogdanovićev Cvijet se nalazi na lijevoj obali Save - na teritoriji današnje Republike Hrvatske, baš na mjestu gdje se nalazio Jasenovac III - Ciglana - centralni logor jasenovačkog sustava logora - a Donja Gradina se nalazi preko rijeke - na desnoj obali Save - na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine.
Veza između logora Jasenovac III - Ciglana - i Gradine bila je skela kojom su ljudi prevoženi preko rijeke - i koja se vraćala prazna...
Gradina je močvarni teren - koji je bio osiguran sistemom bunkera - teren gdje su - od konca januara 1942. godine pa do posljednjeg dana postojanja logora Jasenovac III Ciglana - vršene masovne likvidacije...
Na Gradini se nalazi devet grobnih polja - 105 masovnih grobnica ukupne površine oko hektar - i još - veli na adresi jusp-jasenovac.hr - 22 novootkrivene masovne grobnice neutvrđenih površina.
Nakon raspada SFRJ 1991. godine, jedinstveno Spomen područje Jasenovac je podijeljeno i geografski i administrativno na dvije institucije - pa imamo Javnu ustanovu Spomen-područje Jasenovac u RH i Spomen područje Donja Gradina u BiH.
***
A što se tiče literature - uputio bih vas, za početak, na Internet stranicu JUSP Jasenovac (jusp-jasenovac.hr) - a odmah zatim i na izvještaj Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. godine, naslovljen “Zločini u logoru Jasenovac” - i to u prevodu na engleski, ili na neki drugi strani jezik, po mogućnosti, jer je mnogo lakše proći kroz to na stranom jeziku - što bi trebalo da vas očvrsne i pripremi za pravu star - za Sijarićev “Oslobođeni Jasenovac”.
Riječ je o osamdesetak strana - 14 poglavlja - u kojima Sijarić opisuje što je vidio - uz vrlo upečatljiva svjedočanstva preživjelih logoraša - kada je koncem aprila 1945. godine, po zadatku, ušao u logor - u sami bezdan - nekoliko dana nakon što su se ustaše povukle na zapad, ostavljajući ruševine za sobom - i gomile leševa u različitim fazama raspadanja među ruševinama i u Savi...
Sijarićev zapis je zapravo novinarska reportaža - Sijarić svjedoči izravno, bez trunke patetike - njegovi nadređeni su upravo to i očekivali od njega kad su ga poslali u Jasenovac - ali je i mnogo više od novinarske reportaže - jer Sijarić pronalazi anđeoski otklon od bezdana - otklon koji isprva djeluje umirujuće - da bismo već u sljedećem trenutku bili ošinuti strašnom silinom semantičkog naboja u onoj Ruseovoj (David Rousset, L’Univers concentrationnaire, 1946.) rečenici: “Les hommes normaux ne savent pas que tout est possible.” - ili u prevodu: Obični ljudi ne znaju da je sve moguće...
Od novije literature bih vam skrenuo pažnju na naslov “Žene i ustaški pokret” Martine Bitunjac - uz par njenih izvanrednih članaka na Netu - a skrenuo bih vam pažnju i na Emila Kjerta (Emil Kjerte) - Danca, koji je, kao i Bitunjac, na tragu konstatacije koja se pripisuje Ivanu Ivanjiju: “Prilično je obimna literatura o tome šta su rekle žrtve, ali ne znamo šta misle i kažu dželati” - i koji pokušava da pronikne u bezdan - u to što je “obične ljude” bez ikakvih eksplicitnih sadističkih predispozicija i prethodne ideološko-ekstremističke indoktrinacije - Hrvate, konkretno, jer je u središtu Kjertovih naučno-istraživačkih interesovanja upravo NDH - pretvaralo u savršene mašine za ubijanje.
***
Da, sve je moguće...
Moguć je Jasenovac - to bi valjda bila ta jedna pouka - a svođenje te velike priče o zlu - priče koja nikad neće biti ispričana do kraja - na par banalnih pričica/sličica koje su drugovi Vučić i Dodik pokupili sa Neta (Wikipedia) i servirali 27. aprila okupljenima u Donjoj Gradini - u sramotnoj namjeri da podignu nivo otrova u srpskoj krvi - nivo otrovnih emocija koje bude želju za osvetom - istih onih emocija koje su nas odvele u potonje ratove - u još jedan krug zla...
Dobro je to što je drug Rajo - kao intelektualac, a odskoro i kao Europejac - otkačio drugove Vučića i Dodika - nije to društvo za našega Raja - Madrid je za druga Raja! - a ne sablasna Gradina.
Kad ono rekoh da je Raju Mandiću 27. aprila mjesto bilo u Donjoj Gradini - biće da sam se šalio...
Bonus video:
