“Spasit će nas ljubav”, poruka je koja stoji na izlazu iz “Lavirinta devedesetih”.
No, samim ulaskom i šetnjom kroz zamršenu strukturu vremena, sjećanja i emocija, sa svakim korakom djeluje sve realnije da Minotaur (i dalje) vlada tim lavirintom postjugoslovenskih država, čiji su zidovi olako podignuti, a njegove žrtve i danas lutaju nejasnim putevima predvođeni lošim vođama, dok je Arijadnino klupko negdje zaboravljeno ili ispušteno, pa svako mora biti Tezej za sebe.
Podijeljena u tematske cjeline koje izazivaju snažna i različita osjećanja, te svjedoče sudbinama, situacijama, zločinima, obmanama, moći, noći, ali i sreći, mladosti, buntu i otporu, izložba “Lavirint devedesetih” otvorena je u utorak veče pred mnogobrojnom publikom u Modernoj galeriji u Podgorici.
Hodnicima lavirinta krećete od “Simbola” i krivudavim usmjerenjima se krećete u neznanju šta vas čeka i šta ćete vidjeti, ali svaka soba i svaki eksponat nudi priču i pokazuje smjer, pa tako stižete do samog kraja, gdje se hronološki sumira sve ono što je prošlo, a čiji su odjeci glasni, bremeniti, traumatični, neprevaziđeni.
Ipak, poruka nade na izlazu je i poruka oslobođenja, tajna šifra za život: “Spasiće nas ljubav”.
Sastavljena od raznih eksponata, izložba “Lavirint devedesetih” obuhvata dokumenta, fotografije, isječke iz novina, video materijal, grafite, zastave, ilustracije, oružje, poznate parole i znakove, a sve to uz priču, objašnjenje, smjernice, pa je potrebno ući u sve to voljno da se spozna i sazna...
Možda najbolju kombinaciju svega toga donosi video kolaž izložen na samom početku, a koji donosi simboličan mozaik: uvodnu špicu iz serije “Bolji život”, segment pjesme “Jugoslovenka” Lepe Brene, govor Slobodana Miloševića 28. juna 1989. godine na Gazimestanu, segment sa 14. Kongresa Saveza komunista Jugoslavije 1990. godine kada slovenska delegacija napušta kongres, preko Eurovizije u Zagrebu iste godine i prekinute fudbalske utakmice “Dinamo”-”Crvena zvezda” na “Maksimiru” i niza sličnih događaja koji su uslijedili sve do 1991. godine i govora Alije Izetbegovića, te još jednog istupa Slobodana Miloševića, a onda i Franja Tuđmana i Radovana Karadžića...
Imamo tu i znakove i značenja, od pobjede, do otpora, ali i svjedočanstva koja bude nostalgiju čak i prema nečemu što sjećanja ne dosežu, ponos, hrabrost i stav, ali i bol i poraz...
Kao segmente izložbe imamo i video “Ceca i Arkan”, priču “Siniša i Stipe” o Siniši Mihajloviću, ali i “Maksimir”, te “Pištolj” i “Silikone”, “Zvuk devedesetih”, uhvaćen trenutak “Pred odlazak na front”, Sarajevski ratni teatar odnosno “Teatar pod opsadom”, zabilježeno bombardovanje i nebo iznad Beograda, podsjetnik na ubistvo Slavka Ćuruvije, primjere obmane, ali i primjere otpora, među kojima su i rijetki nezavisni mediji tog doba. Tu je i crnogorski nedjeljnik Monitor, zajedno sa medijima kao što su: Feral Tribune, Naša borba, Republika, Studio B, Nezavisne novine, Arkzin, Radio B92, Vreme, Pančevac, Mladina, Radio Zid Sarajevo, 101, (ratni) Dani...
Nezaobilazan je i humor kroz pronicljive i satirične ilustracije, karikature, grafite, kroz medije, umjetnost, grafite i fraze poput: “Bilo nam je bolje kada nam je bilo gore” ili “Dok nam je predsjednik bio bravar, sva vrata su nam bila otvorena” i slično...
Vidjećemo i omaž hrabrim herojima, a izdvojen je i crnogorski admiral Vladimir Barović, ali general Vladimir Trifunović, fotograf Nedjeljko Galić, zapovjednik policije Josip Reihl-Kir, rukometaš Goran Čengić, glumac amater i rekorder u plivanju Srđan Aleksić, kapetan u penziji Tomo Buzov, rezervista Miroslav Milinković, prisilno mobilisani vojnik Vladimir Živković, a svi oni samo su primjer i podsjetnik na dobrotu, savjest i odgovornost koji u ljudima žive i u najmračnijim epizodama...
Na antiratni skup na Cetinju 1992. u organizaciji Liberalnog saveza Crne Gore, predvođenog Slavkom Perovićem, i na stihove Marka Popovića koje su pjevali okupljeni “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, takođe podsjeća izložba “Lavirint devedesetih”.
A onda - 1995. i “srce lavirinta devedesetih”, natpis “Pazi, snajper” i isprepletane niti lasera, cvijet Srebrenice, priče poražavajuće po čovječanstvo... No, izložba podsjeća da je sreća uvijek prisutna, ukoliko je tražite, jer je i u takvim situacijama prijeko potrebna. Tako podsjeća na sportske uspjehe koji su i dan-danas za ponos: zlatna medalja Jugoslavije u košarci na Svjetskom prvenstvu 1990. i Evropskom 1991. godine, Crvena zvezda kao prvak Evrope 1991. i tako dalje... Izložba upućuje i na sreću koja je uvijek tu, u porodici, okupljanjima, šetnji, plivanju, ljubavi...
I tako, redom, godina za godinom, priča za pričom, tek segment svega onoga što će obuhvatiti “Muzej devedesetih” koji će biti otvoren u Beogradu 2. juna i djelići života koji su se odvijali i mijenjali tokom čitave decenije. Posljednja soba, da se upamti, posvećena je retrospektivi svega viđenog i dogođenog, sa godinama i datumima dešavanja, a da biste izašli iz “Lavirinta devedesetih”, opet podsjetnik na “vratima”, crvena slova na bijelom čaršafu: “Spasit će nas ljubav”.
Veliki broj ljudi prisustvovao je otvaranju izložbe čiji su autori istoričarka Dubravka Stojanović, pisac i istoričar Igor Štiks i direktor Kulturnog centra “Grad” Dejan Ubović, a saradnici iz Crne Gore istoričari Filip Kuzman, Vukan Ražnatović i Miloš Vukanović.
Podgoričku izložbu u Javnoj ustanovi Muzeji i galerije Podgorice realizuje Fondacija M90 i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore. Nastala je kao dio projekta “Muzej 90-ih - regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju”, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, Evropskog fonda za Balkan i Shared Horizons projekat koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD.
Pamćenje, odgovornost i dijalog
Direktorica JU Muzeji i galerije Podgorice Ivana Nina Vukčević Ćupić istakla je da je važno upravo i to što je postavka rezultat regionalne saradnje i želje da se na drugačiji način predstavi turbulentan vremenski period koji je i dalje predmet debata, rasprava i istraživanja.
“Izložba je osmišljena kao prostor kritičkog promišljanja i suočavanja sa složenim nasljeđem te decenije. U fokusu nisu institucije, već pojedinci. Glasovi onih koji su se protivili ratu, koji su izgubili domove, bili marginalizovani, zanemareni, zaboravljeni tokom i nakon ovih teških godina. Naša je odgovornost kao institucije i kao društva da stvaramo prostore u kojima se o ovim temama može govoriti slobodno i otvoreno, utemeljeno na činjenicama i svijesti o kontekstu”, rekla je ona.
Izvršna direktorka CGO-a Daliborka Uljarević dodala je da izložba nije samo kulturni događaj.
“Ovo je poziv na pamćenje, odgovornost, dijalog. Ovo nije izložba iz prošlosti, to je izložba o prošlosti koja oblikuje našu sadašnjost i koja značajno može uticati na to kako ćemo mijenjati svoju budućnost”, kazala je Uljarević, a onda se i sa ličnog aspekta osvrnula na tematizovanu dekadu...
“Ja pripadam generaciji koja devedesete pamti kako kroz lična iskustva, tako i kroz ono što potpada pod političko pamćenje. Bile su to godine u kojima se mnogima srušio svijet, koje su ostavile neizbrisive traume. To su rane koje se i danas nose, često nevidljivo, tiho i duboko, i koje se svjesno ili nesvjesno prenose na nove generacije. Vidimo na otvaranju i mnogo mladog svijeta koji te godine nije tako mogao da doživi, ali vjerujem da ih osjeća. Devedesete su nas uvele u lavirint nasilja, mržnje i manipulacija. Lavirint iz kojeg kao društvo još nismo izašli. Ali, to je bila i decenija u kojoj su neki pokazali čojstvo i junaštvo, otpor i solidarnost, što ćemo vidjeti. Izložba nas svakako poziva da svaki segment te slagalice ispitamo. To je poziv na suočavanje sa prošlošću koje je neophodno, putem kulture koja je moćan alat u tome”, istakla je Uljarević.
Neriješena pitanja ugrožavaju mir, stabilnost i prosperitet
Zamjenik ambasadora Kraljevine Holandije Mark van der Linden ocijenio je da izložba reflektuje godine koje su izmijenile milijarde života i učinile ih drugačijima, kao i samu zemlju koja više ne postoji.
"Izložba govori o generacijama, društvima, umjetnosti, identitetu, političkim okvirima, pokazuje zašto je samospoznaja možda teška, ali i neophodna, ne samo kao lični čin, već i socijalna potreba. Neriješena pitanja poput nacionalizma, populizma i nasilja otvoreno ugrožavaju regionalni i globalni mir, stabilnost i prosperitet. Ako želimo budućnost koja se gradi na međusobnom razumijevanju i povjerenju, a ne na sumnji i ljutnji, moramo biti spremni da preispitamo sopstvene uloge i odgovornosti, a ne samo za tuđe", poručio je Van der Linder koji je pohvalio i koncept izložbe.
Ambasadorka Republike Francuske u Crnoj Gori, Anne-Marie Maskay, konstatovala je da iako ovo nije prva izložba na temu devedesetih, definitivno je najposebnija.
"Ono što je odvaja i čini originalnom jeste način na koji se dekonstruišu tradicionalni narativi i reference koje govore o 90-im godina, ali i to što nudi multidimenzionalnu viziju koja uključuje različita lična iskustva, stvari, ideologije, imaginacije, osjećanja, vrijednosti, patnje, maštu. To je izložba koja gradi mostove jednih ka drugima, zarad budućnosti i izlječenja", ocijenila je.
Dekadu smjestiti u muzej
Štiks je poručio da se nada da će posjetioci iz "Lavirinta devedesetih" izaći promijenjeni...
"Ono što svakako ostaje pred svima nama, pred post-jugoslavijskim društvima, jeste da se pozabavimo tom dekadom, da je pospremimo u muzej, da ostane tamo kao jedna prošlost koja se dogodila, koja nije laka, ali koja će nam jednog dana, mi se nadamo, prestati određivati život. U tom smislu, ova izložba nas s jedne strane poziva da se suočimo sa stvarima koje su dešavale 90-ih, a s druge strane zadržava nadu, da je kroz jedan kreativni čin, kao što je posjeta jednoj izložbi, moguće nadvladati breme prošlosti i otvoriti se ka nekoj sasvim drugačijoj budućnosti", istakao je Štiks.
Stojanović je dodala da izložba pokazuje da iz lavirinta devedesetih društvo još nije izašlo, a pitanje je i da li to hoćemo i znamo.
"Ono što stoji kao poruka izložbe je misao Bogdana Bogdanovića, da ipak, svaki lavirint ima izlaz, jer inače ne bi bio lavirint", istakla je ona i podsjetila na otvaranje Muzeja devedesetih, 2. juna u Beogradu.
"Jer, kao što je Igor rekao, želimo devedesete da stavimo u muzej, ali ne da bismo ih zaboravili, već da bismo o njima razmišljali i da se u njih ne bismo vratili".
Bonus video:
